Andrea Bocelli: 'Seks mi je najveći neprijatelj'

Ovaj uskoro 60-godišnji slavuj iz Toskane odrastao je na farmi s ocem Alessandrom, majkom Edi i bratom Albertom. Njegovi roditelji proizvodili su vino u selu La Sterza, a obiteljska vinarija Bocellijevih i danas uspješno posluje, čemu pridonosi i Andrea u promotivnom dijelu posla.

- Roditeljima dugujem apsolutno sve. Naučili su me mnogo toga, ali ne praznim pričama o etici i životu nego svojim primjerom i svakodnevnim postupcima. Sve ono čemu su me naučili moji roditelji nastojim svojim primjerom prenijeti i na svoju djecu. Naučili su me posvećenosti radu, poštenju i ljubavi prema svom kraju i svojoj zemlji. Moj odnos s ocem bio je posebno intenzivan i složen. Njegova zabrinutost za moju budućnost i želja da me zaštiti sudarale su se s mojim željama. Nakon što sam i sâm postao otac, potpuno ga razumijem - rekao je pjevač kojemu je 2000. godine umro otac.

Još kao dijete Andrea Bocelli pokazivao je velik interes za glazbu, a njegova majka Edi koju u mnogim intervjuima, ali i na nastupima, često spominje i hvali, izjavila je kako je glazba jedina stvar koja njezina sina može utješiti, smiriti i razveseliti.

- Bio sam sretno i jako voljeno dijete. Obitelj me naučila poštenju i ljepoti, unutarnjoj i vanjskoj. Sve to jako je oblikovalo moj karakter i utjecalo na stvaranje ljestvice vrijednosti i prioriteta u životu. Moja najdraža sjećanja na djetinjstvo vezana su za proljeće i ljeto. Duga jahanja na konju, lutanja po poljima, igranje loptom u dvorištu naše kuće. I danas se toga često i rado sjećam - izjavio je Bocelli koji otkriva kako, kad god mu obaveze to dopuste, posjećuje rodni kraj uz koji ga vežu majka, brat, nećaci i dugogodišnja prijateljstva iz djetinjstva.

Kao šestogodišnjak Andrea je počeo svirati klavir, a poslije je naučio svirati i flautu, saksofon, trombon, harfu, gitaru, bubnjeve te trubu.

- Kad pjevam i sviram osjećam nevjerojatnu toplinu oko srca. Ako pjevam dok sam sâm, osjećam se predivno. Za mene je to sloboda - objašnjava.

Cijelo je djetinjstvo proveo pjevajući, a sa 14 godina pobijedio je na svom prvom pjevačkom natjecanju s legendarnim ‘O sole mio’. No na trenutak se činilo da ga je život odveo u potpuno drugom smjeru. Nakon završene srednje škole upisao je studij prava u Pisi. Ni u studentskim danima ljubav prema glazbi nije jenjala pa je, kako bi se uzdržavao, pjevao u barovima. No završio je studij prava i potom godinu dana radio kao odvjetnik.

- Školovao sam se da postanem odvjetnik, ali očito sam krenuo u nešto potpuno drukčije. Ako neprestano radiš jednu stvar, nikada nećeš ništa novo naučiti. Promjene čine čuda i nauče čovjeka mnogo toga - ističe.

Godine 1992. u životu Andree Bocellija dogodila se upravo stvar o kojoj stalno govori - nevjerojatna promjena. Iz potpune anonimnosti i života u kojemu je pjevao u barovima za nekolicinu ljudi, Bocelli je postao zvijezda za koju se znalo u cijeloj Italiji, a uskoro i mnogo šire. Te je godine talijanski pjevač Zucchero organizirao audiciju za tenore kako bi snimio demo za svoj album i poslao ga Lucianu Pavarottiju. Nakon što je nikad prežaljeni tenor čuo Andreu kako pjeva, rekao je Zuccheru da snimi pjesmu s njim. Demo-snimku poslala je Caterina Caselli, Bocellijeva tadašnja menadžerica i producentica. Od toga trenutka Andrea Bocelli postao je simbol talijanske opere i belcanta.

- Sudbina je ukrstila naše puteve i živote 1992. godine, kada je Zucchero bio već slavan pjevač popularan u cijelom svijetu, a ja samo jedan od nepoznatih pijanista i pjevača u baru. Tražeći novog lirskog tenora, dao mi je da snimim demo s opernim insertima iz njegove nove pjesme ‘Miserere’. Zucchero je snimku odnio na preslušavanje Lucianu Pavarottiju, s kojim je poslije i snimio tu pjesmu, a Pavarotti je bio pun hvale za moj glas. Nakon dugo čekanja na uspjeh, ta pjesma omogućila mi je da pokažem svijetu svoju dvostruku strast - onu prema lirici i prema pop pjesmama. Moja karijera počela je u tom trenutku, a s ‘Miserere’ sam otišao i na turneju sa Zuccherom - prepričava glazbenik.

- Glazba je prije svega strast. Strast s kojom se rađaš i, ako imaš imalo sreće, s njom živiš. Čudnom igrom sudbine bavim se ovim poslom, možda zato što bih vrlo teško bio sposoban za nešto drugo. Sretan sam što mogu živjeti od glazbe i to mi je zapravo privilegij. Glazba mi pomaže živjeti. To je velika povlastica - ispričao je glazbenik prije osam godina uoči koncerta u Međugorju.

Slavni Talijan nije imao jednostavan život odrastajući na selu, a poslije zbog sljepoće koja ga je zadesila kada mu je bilo 12 godina. Bocelli je svojedobno otkrio da su liječnici njegovoj majci u trudnoći rekli kako je najbolje da pobaci svoga nerođenog sina jer će se dijete roditi s invaliditetom. Naime, Bocellijeva majka Edi je tijekom trudnoće primljena u bolnicu s upalom slijepog crijeva. Pomogli su joj, ali i preporučili abortus. Ona to nije učinila. 

- Liječnici su joj stavili led na trbuh, a kad je tretman završio, rekli su joj kako bi trebala pobaciti. Rekli su joj kako je to najbolje rješenje jer će se beba roditi s nekom vrstom invaliditeta. Ali mlada i hrabra žena odlučila je roditi. Ta je žena bila moja majka, a ja sam bio dijete - otkrio je pjevač tijekom jednog nastupa. U tom emotivnom priznanju dodao je kako je zbog cijele priče pristran, ali da smatra kako je to bila ispravna odluka.

- Beskrajno sam zahvalan majci koja je odlučila da me želi i da neće pobaciti - priznao je i dodao: - Nadam se da će to ohrabriti mnoge druge majke koje bi se mogle naći u sličnoj teškoj situaciji, ali žele spasiti život svoje bebe. Bocelliju je 1958. godine dijagnosticiran urođeni glaukom zbog kojeg je bio djelomično slijep. Potpunu sljepoću prouzročio je udarac lopte tijekom igranja nogometa s djecom iz rodnog mjesta. 

- Obožavao sam igrati nogomet. Tada smo igrali nogomet baš kao i svakog poslijepodneva. Lopta me udarila u desno oko kojim sam vidio svjetlo i prepoznavao boje - prepričao je. 

- Moja je sljepoća tragedija samo zato što je drugi smatraju tragedijom. Svijet je pun ružnih priča i ne želim dodati još jednu, jer moja nije tužna - tvrdi legendarni Talijan i dodaje da ga mnogi pitaju postoji li povezanosti između njegove sljepoće i činjenice da izvanredno pjeva, ali on takve tvrdnje odlučno odbacuje.

- Ne znači da bolje pjavam zato što sam slijep. Nema tu nikakve poveznice. Sljepoća ne definira moj život. Njoj ne bi trebalo pridavati više pozornosti od, primjerice, podatka koja sam krvna grupa - govori tenor. 

I dok su mnogi, kako kaže, mislili da će mu sljepoća otežati život, on je dokazao da je jači od svih nedaća. Mnogi njegov glas nazivaju božanskim, a on se na takve komentare ne obazire, iako se uvijek zarumeni.

- Ne mogu to komentirati jednostavno zato što sam jedini na svijetu koji ga ne može čuti uživo nego samo na snimkama. No svjestan sam da sam dobio osobit dar, sudeći po emocijama publike, što me potiče da dajem najbolje od sebe. Moja karijera bogato je ispunjena najvažnijim trenucima: pjevao sam pred trojicom papa, ali jednako mi je važna toplina koju sam, vjerujem, stvorio u srcima mnogih ljudi na mojim počecima, čak i u barovima - tvrdi Bocelli koji unatoč godinama iskustva još ima golemu tremu kada se pojavi pred publikom na koncertima.

- U životu nema postignuća bez odricanja, žrtvovanja. I ako se bojite letenja, ući ćete u avion zato što morate. A kad prijeđete još jednu novu prepreku, osjećaj je jedinstven - kaže.  U zavidnoj karijeri prožetoj veličanstvenim koncertima i brojnim suradnjama na njega je najveći dojam ostavila ona s Lucianom Pavarottijem. Kako i ne bi kad je upravo on, uz Zucchera, najviše zaslužan za njegovu karijeru.

- Bio je moj idol iz djetinjstva, a kao mladića povukao me u svijet opere i dao mi neke od najvažnijih savjeta o tehnici pjevanja, o osnovnom funkcioniranju i trajanju glasa dugi niz godina - priznao je prije četiri godine, kada je demantirao informaciju da je trebao doći na Pavarottijevo mjesto u Tri tenora nakon što je slavni glazbenik preminuo.

- Ne vidim se na tuđim mjestima. Maestro Pavarotti ostavio je neizmjerno mnogo toga nezamjenjivoga u glazbi. Ostat će mi u sjećanju kao vrhunski umjetnik, glas koji se ne rađa često, ali prije svega kao velik i iskren prijatelj. Sa sjetom i ganućem prisjećam se naših dugih razgovora o glasu, pjevanju i interpretaciji. Malo prije nego što je preminuo posjetio sam ga u njegovoj kući u New Yorku i dugo smo razgovarali. O glazbi, naravno - govori Andrea. 

Ubrzo nakon što je snimio duet sa Zuc-cherom, Bocelli je pjesmom ‘Miserere’ pobijedio na preliminarnom natjecanju u San Remu, a u završnoj večeri toga najpoznatijega talijanskog festivala pjesmom ‘Il mare calmo della sera’ osvojio je nagradu za debitanta godine. Godine 1994. izdao je uspješan album ‘Il mare calmo della sera’. Njegov album ‘Songo’ iz 1999. osvojio je sve američke glazbene top-ljestvice i mjesecima su njegove pjesme bile na vrhu. Zahvaljujući tome, Bocelli je ostvario nevjerojatan uspjeh kao i nominaciju za Grammy za najboljega novog izvođača - prvi put u tada 40 godina dugoj povijesti dodjele te nagrade bio je nominiran izvođač klasične glazbe. 

- Sretan sam što sve više ljudi sluša operu. Smatram da svim glazbenicima treba dati jednaku šansu - izjavio je tada. 

Jednaku priliku svim kolegama daje i sam Bocelli pa su na njegovu bogatom popisu suradnje dueti s raznim pjevačima poput Céline Dion, Erosa Ramazzottija, Bryana Adamsa, Bryana Ferryja, Tonyja Bennetta, Christine Aguilere, Stevieja Wondera, Barbre Streisand, Jennifer Lopez, Nelly Furtado, a među posljednjima je  onaj s Edom Sheeranom s kojim je obradio Edov veliki hit ‘Perfect’. Britanski je glazbenik tada rekao da je duet zamislio kao lijep božićni dar namijenjen ponajprije generaciji njegova oca. Bocelli je svoj dio izveo na talijanskom jeziku, što je pjesmi dalo pomalo tradicionalan ugođaj.

- Volim surađivati s raznim kvalitetnim i kreativnim izvođačima, što je uostalom i ljepota ovog posla. Od svakog od njih ponešto sam naučio, od nekih jako puno. Miješanje dvaju glasova uvijek je izazov koji se može pretvoriti u predivnu alkemiju, u spoj duša. Kad se dva različita glasa spoje, moguća je glazbena čarolija. Dueti su inače jedna od osnova glazbenog teatra i opere - govori umjetnik. 

Iako privatni život voli držati daleko od očiju javnosti, Andrea iza sebe ima propali brak s dizajnericom Enricom Cenzatti koju je upoznao na fakultetu. Par je bio u braku deset godina i imaju sinove Amosa (23) i Mattea (20). Razveli su se 2002. godine zbog nedovoljno provedenog vremena zajedno, no ostali su u dobrim odnosima pa njegovi sinovi i bivša supruga žive u blizini njegove rezidencije u mondenom ljetovalištu Forte dei Marmi.

- Očinstvo je za mene potpuno prirodna stvar. Ono te ne promijeni, ali te definitivno obogati - istaknuo je glazbenik koji je od 2014. u braku sa 26 godina mlađom menadžericom Veronicom Berti s kojom ima šestogodišnju kćerkicu Virginiju. Andrea i Veronica vjenčali su se nakon deset godina veze, te nakon što je njihova kći napunila dvije godine, u svetištu Montenero u gradiću Livornu na intimnoj ceremoniji u prisutnosti najbliže obitelji i prijatelja.

- Strastven sam muškarac i od žena tražim da razumiju moju emociju. Mnogi misle da sam u dobroj formi zbog mlađahne supruge, a to je zapravo zbog toga što mogu dobro pjevati - rekao je otac troje djece ističući kako sve dok ne odrastu moraju raditi onako kako im on kaže.

- To je odgoj. Treba biti strog u nekim trenucima. Obožavam svoju djecu i živim za njih. Otkad su ušli u moj život, pravilo broj jedan je da ne smijem izbivati iz kuće više od dva tjedna u komadu - priznaje. Veronica i Andrea savršeni su partneri, kako privatno tako i poslovno. Supruga je uvijek uz njega i pomaže mu u svemu, a na intervjue u njihovoj vili dovodi ga pred novinare pridržavajući ga za rame.

- Veronica je moje blago - kaže o atraktivnoj supruzi.  - No seks mi je najveći neprijatelj. Ako se izmorim, više nemam snage za pjevanje - priznao je u jednom intervjuu. 

O sebi kaže da je iznimno lijena osoba koja dok radi, mašta o tome kako je u svom dnevnom boravku uz obitelj, a najviše ga je strah - pomalo bizarno, ali istinito - scenskog nastupa. Slobodno vrijeme Bocelli obožava provoditi uz najmilije, ali i jašući konje.

- Konj je životinja s kojom sam se najčešće družio kao dijete, ali volim i sve ostale životinje. Volim jahati, to me opušta, poboljšava mi koncentraciju. U slobodno vrijeme, kojega je nažalost jako malo, volim i čitati, slušati glazbu, družiti se s prijateljima i obitelji jer mi to nedostaje zato što sam često na putu - tvrdi pjevač koji je lani u rujnu hospitaliziran zbog pada s konja.

- To je bio običan pad s konja. Ako ne nastanu komplikacije, možda me i danas puste kući - napisao je tada na Facebooku. 

Slavni je pjevač pao s konja dok je jahao na svom imanju u blizni Pise, i to nakon što se konj odjednom uznemirio. Andrea je tada helikopterom prevezen u bolnicu u Pisi. Liječnici su izjavili kako su ozljede glave i zdjelice ozbiljne, ali život mu nije bio ugrožen.

- To me ne sprečava da se ponovno vratim jahanju - priznao je neustrašivo. 

- Unatoč sljepoći i danas volim jahati. To je strast čii su korijeni u mom djetinjstvu. Prvu kobilu darovao mi je moj djed Alcide kada sam imao osam godina. Dresirao sam konje još kao dijete. Zašto volim konje? Impresioniraju me njihova inteligencija, sposobnost prenošenja osjećaja, divna atletska građa i jedinstven spoj s jahačem. Konj je i privilegirano prijevozno sredstvo: moj bicikl, moj motocikl - dodaje Bocelli.

Uz jahanje, opušta se i kuhajući.  - Kuhanje volim, ali nisam baš najbolji u tome, iako se trudim. Kuhanje je umjetnost, i to vrlo složena. Mogu napraviti tjesteninu carbonaru, ali nešto više, nažalost, ne - iskren je. 

Prije gotovo osam godina pjevač je sa suprugom osnovao fundaciju Andrea Bocelli u sklopu koje je, među ostalim, pokrenuo akciju pomoći Haitiju.

- Htjeli smo pomoći Haićanima, iako se u svijetu, nažalost, stalno događaju katastrofe i tragedije. Nekoliko godina prije upoznali smo svećenika Ricka Frechettea, misionara i kirurga koji je na Haitiju humanitarno radio više od 25 godina. Ondje je osnovao i bolnicu za djecu. Svojim pričama o životu na Haitiju i kroničnom siromaštvu tamošnjeg stanovništva te potrebi hitne pomoći toliko nas je zainteresirao da sam odlučio održati humanitarni koncert kako bi se sagradilo dječje sirotište. Nakon toga osnovali smo fundaciju i pojačali projekte namijenjene toj tako lijepoj i nesretnoj zemlji koju je poharao i razorni uragan - kaže. 

Bocelli dodaje da su zahvaljujući suradnji s tamošnjim lokalnim vlastima dosad sagradili pet škola u najzabačenijim i najsiromašnijim područjima Haitija. Iako o tome ne želi mnogo govoriti, ponosno ističe da fondacija koja nosi njegovo ime omogućuje školovanje i medicinsku njegu za 2550 učenika i pitku vodu za 400 tisuća ljudi koji žive u slamovima.

- Za uspjeh moje fundacije najmanje sam ja zaslužan. Najviše su zaslužni humani ljudi dobre volje koji svojim prilozima žele siromašnima osigurati hranu, ali i hranu za dušu, sve redom dobre i plemenite osobe. Svojim skromnim prilogom samo vraćam svijetu za sve dobro i blagostanje koje je meni život pružio u želji da poboljšam koliko mogu svijet u kojem živimo - kaže pjevač.

Andrea Bocelli već je četiri puta nastupio u Hrvatskoj i ističe da mu je to velika čast. Posljednji put gostovao je u ožujku ove godine, kada je ponovno stao pred mjesecima unaprijed rasprodanu zagrebačku Arenu. Dvoipolsatni glazbeni spektakl Talijana sastojao se od dva dijela - u prvom dijelu koncerta otpjevao je najpoznatije operne arije, a drugi je dio posvetio vlastitim hitovima. Uz mnoge goste, priliku da zapjeva s talijanskim slavujem imala je i domaća pjevačica Ivana Vrdoljak Vanna kojoj je to bila prva suradnja s Andreom Bocellijem. 

- Večer je bila predivna i svečana. Tu su noć svi uživali u ljepoti što nam je talijanska kultura nudi sa svojim skladateljima, pjevačima, filmskim umjetnicima i općenito svime što ta zemlja nosi. Bilo je uistinu prekrasno - izjavila je Vanna, koja je Andreu Bocellija opisala kao vrlo dragog čovjeka i velikog umjetnika. 

- Bocelli je divan čovjek koji nevjerojatno pjeva. Bio je vrlo opušten, ali i profesionalan. Drago mi je što, bez obzira na to što je klasičan glazbenik, iznimno cijeni i poštuje pop glazbu i ne smatra je manje vrijednom - rekla je Vanna.

Takvo mišljenje o talijanskoj živućoj glazbenoj legendi dijele mnogi. Spoj klasike i popa ovaj umjetnik pretvara u najljepše glazbene zvuke uz koje odrastaju brojne generacije.