Samo tjedan dana bilo je potrebno Ivanu Volariću Zaku da još jednom potvrdi zašto je jedan od naših najuspješnijih glazbenika. Njegov singl ‘Sama’ oduševio je obožavatelje, a dokaz tome je videospot na YouTubeu koji je pregledan gotovo milijun i pol puta. Osim toga, 39-godišnjak privodi kraju album, a otkrio nam je i kako se nosi sa slavom te što žena mora učiniti da bi pridobila njegovu pozornost.
Story: Predstavili ste pjesmu ‘Sama’ u kojoj ste napravili produkcijski i autorski iskorak. Je li ta pjesma potvrda vaše pjevačke zrelosti?
S glazbom ustajem i liježem cijeli život. Ona je moja strast i sve su moje poslovne i kreativne aktivnosti vezane uz nju. U glazbi iskušavam vlastite kreativne granice i uvijek želim više, bolje, kvalitetnije i u tekstualnom, i u glazbenom, i u produkcijskom smislu. Pjesma ‘Sama’ rezultat je svih procesa koje opisujem, ali i trenutka i inspiracije koja je nadošla. Doživljavam je kao krunu razdoblja u kojem sam mnogo energije i truda uložio u usavršavanje zvuka i produkcije. U tom sam procesu sigurno i ja stasao i sazrio, jer jedno bez drugoga ne ide.
Story: Do milijun pregleda na YouTubeu stigli ste za četiri dana. Koja je vaša tajna uspjeha na internetskim kanalima?
Da, pjesma je u nepuna 24 sata došla na prvo mjesto YouTube Trendinga, i to u Hrvatskoj i Sloveniji. Budući da imam vjernu i brojnu publiku na društvenim mrežama, koja uvijek željno iščekuje novitete iz moje kreativne tvornice, nisu me iznevjerili ni ovaj put. Pjesma se doista proširila vrtoglavom brzinom. Zadovoljan sam jer to znači da sam napravio dobru stvar i da ju je publika zavoljela na prvo slušanje.
Story: Iza vas je naporna i uspješna godina. Privodite kraju novi studijski album koji snimate u vlastitom glazbenom studiju La Bamba. Što publika može očekivati od albuma?
Od posljednjeg albuma prošle su točno dvije godine. Već znam da će mi taj album biti jedan od najdražih jer će zaokružiti razdoblje u kojem sam kao kreativac i glazbenik mnogo toga postigao: odradio sam Arenu Zagreb, napunio trgove i dvorane diljem zemlje i inozemstva te počeo i dovršio opremanje svoga glazbenog studija La Bamba u kojem i produciram album. Napisao sam mnogo različitih pjesama u tom razdoblju, a u svemu tome sam se i promijenio pa na neke stvari sada gledam drukčije.
Story: Planirate li nakon toga napokon odmor, koji već godinama preskačete?
Da, planiram. Nakon svega bit će mi potrebni i odmor i odmak. Sigurno ću otputovati i negdje u diskreciji i miru napuniti baterije.
Story: Za rad ste dobili i priznanja struke, koliko su vam ona važna kao autoru i izvođaču?
Ne vjerujem da postoji umjetnik kojem priznanja nisu važna. Ne govorim samo o priznanjima struke nego i onima koja stižu od publike, jer bez nje uspjeha nema. Stoga mi je važno da struka cijeni moj rad, ali i da publika voli da stvaram i pjevam za nju.
Story: Kako se nosite sa slavom koju ste potvrdili u posljednje tri-četiri godine? Pamtite li neka neugodna iskustva?
Jednostavan sam čovjek i vjerujem da sam dobro uskladio profesionalni i privatni život. Kad se ugase svjetla pozornice, volim svoj mir i privatnost koju ne dijelim ni sa širim krugom poznanika. Ljudi me prepoznaju, to ide pod ruku s poslom kojim se bavim, a iskustva s obožavateljima većinom su mi pozitivna.
Story: Koja je najromantičnija uspomena koju vam je neka obožavateljica priuštila?
Baš ste me zatekli... U dvadeset godina nastupanja dobio sam svašta, od pisama, fotografija, nakita, poziva, plišanaca do mobitela. Doista ne znam što bih izdvojio kao romantično, prije bih rekao da je bilo simpatičnih trenutaka - zamolili su me da budem pratnja na maturalnoj večeri. Obožavatelji su najčešće vrlo kreativni i domišljati.
Story: Što žena mora učiniti da bi pridobila vašu pažnju? Na koje ste ženske čari najslabiji?
Žena mora biti iskrena, vjerna i odana. Ako je ne doživljavam kao partnericu i čovjeka od povjerenja, ne mogu se vezati uz nju. Izgled nije najvažniji. Ne kažem da izgled ne igra ulogu, ali omot bez sadržaja ne može me privući.
Story: Vaša sestra Ana ujedno vam je i menadžerica. Koliko se vaš odnos mijenjao tijekom života, od djetinjstva do danas?
Sestra se uglavnom bavi administrativnim dijelom posla i u tom smislu mi je podrška. Ne mogu reći da sam čovjek od papira, računa i administracije pa smo se spretno podijelili. Velik dio života naši su se poslovni putevi isprepletali. U svakom poslu postoje mirni i hektični trenuci koji mogu utjecati na raspoloženje i odnos, ali rekao bih da se dobro poznajemo, znamo koje su nam dobre strane, a koje su mane i slabosti. Dosad smo sve životne situacije uspjeli riješiti dogovorom i bez zle krvi.
Story: Je li otežavajuća okolnost raditi s članom obitelji? Je li sestra vaš najstroži kritičar?
Rekao bih da si obitelj obično dopusti izreći mnogo više nego što bi to bio slučaj s nekim izvan obiteljskog kruga. Ponekad je to dobro, a ponekad loše. Nema idealnog recepta. Čovjek treba biti jako čvrst da može trezveno odvojiti privatno od poslovnog.
Story: Koliko je za uspjeh bila važna sreća, a koliko upornost?
Bez upornosti nema ništa. Ako se ne trudite, nećete uspjeti. Osim ako niste takav srećković da vam se baš sve u životu poklopi na idealan način. Vrlo sam uporan i ambiciozan. Kada nešto zacrtam, ne stajem, ali uz upornost i želju rekao bih da me u ključnim životnim trenucima pratila i sreća.
Story: Koji je idući cilj kojemu ćete težiti?
Kratkoročni cilj je završiti album i dobro se odmoriti. U budućnosti želim nastaviti kreativni rad sa svim onim što ga prati. Spreman sam za nove izazove.
