Barbara Vicković o novom braku

Iako je gledatelji uglavnom pamte po ulogama negativki, glumica Barbara Vicković privatno je baš onakva kakvu je gledamo u seriji ‘Na granici’. Topla, emotivna i nadasve brižna majka kojoj su sinovi Frano i Matija centar svijeta te najveći izvor sreće. Otkrila nam je da su joj četrdesete donijele svijest o zahvalnosti na svemu što ima, zna, osjeća i proživljava te onome što joj nedostaje, ali i nove uloge pa tako ova 48-godišnja Zadranka posljednjih nekoliko godina živi sto na sat. Kako provodi slobodno vrijeme, koje životne vrijednosti nastoji naučiti sinove te nedostaje li joj muški oslonac u životu, otkrila je u intervjuu.

Story: Jeste li se uplašili?

O, da! Uhvatila me panika. Prvi sam se put našla u takvoj situaciji, nisam znala kako se obraniti, a znala sam da nisam kriva. Grozno je kad vas na trenutak obuzmu strah i panika. Iako ste čisti i bez ikakve crne mrlje, jednostavno samo razmišljate o tome kako ćete dokazati nevinost.

Story: S kim se na snimanju najbolje zabavljate? Je li bilo kakvih anegdota?

Mlada ekipa sa seta jako je zanimljiva i duhovita. Sve moje tri kćeri iz serije su potpuno lude. Kada se nađu na okupu s Pavom Medvešekom, koji igra don Božu, to vam je pravi urnebes. Volim vidjeti taj entuzijazam i zbog toga mi je još ugodnije raditi. Najviše zajedničkih scena imam sa svojom televizijskom majkom koju glumi Nina Erak, a s njom ujedno surađujem prvi put, te s mužem u seriji Milanom Štrljićem s kojim sam već radila, a volim ga i poštujem i kao glumca i kao čovjeka. Moja Mira je draga, topla majka posvećena kćerima, mužu i majci. Atmosfera na setu je prije svega radna, i to mi se najviše sviđa. Kada se radi, radi se, ali kada se zabavljamo, zabavljamo se. Posao mi je istodobno zabavan i zaigran, ali zahtijeva iznimnu koncentraciju i dobru pripremu kod kuće. Što se tiče uloge i izazova, nije mi strano tumačiti dobru, plahu, nježnu, ali dovoljno čvrstu majku. Pitali ste me i o anegdotama, no to su sve neprepričljivi događaji koje je jako teško ovako objasniti.

Story: Gledatelji vas mogu gledati i u prvoj domaćoj HBO seriji ‘Uspjeh’. Za gledatelje koji još nisu pogledali seriju, što možete otkriti o svojoj ulozi, a da ne otkrijete previše?

Taj mi je posao ostao u lijepom sjećanju i mislim da ću ga doživotno pamtiti. Drago mi je što sam bila dio ekipe te serije s obzirom na to kako su se odvijale pripreme i koliko je ljudi došlo na audiciju. Nisam imala mnogo scena, ali imala sam iznimno tešku i na neki način lijepu ulogu. Utjelovila sam ženu koja izgubi dijete na težak način. Plašila sam se prizvati tu bol i zapitati se kako to uopće izgleda kada čovjek izgubi dijete. Ne želim ni pomišljati na to, ali pokušala sam utjeloviti ulogu najbolje što sam mogla. 

Story: U televizijskim serijama često ste glumili negativke, ali i nekoliko pozitivnih likova. Mislite li da vam nešto od toga ipak malo bolje leži?

Postoje uloge koje mogu bolje pristajati. Recimo, uloga za seriju ‘Uspjeh’ ne izvlači se iz rukava samo tako. Na toj sam ulozi morala raditi, ali zato ulogu nježne majke izvlačim iz rukava jer sam to i u privatnom životu. Nisam samo nježna majka, znam biti stroga, pravedna, smotana i slaba, ali lakše mi je to prikazati ispred kamera jer sve to proživljavam u stvarnom životu. To mi je svojstvenije.

Story: Da glumačka profesija ne postoji, što biste bili?

Ništa. Ma, šalim se. Kako idu godine, tako me sve više privlači mirniji život. Ne mogu više prihvaćati stvari koje jedva stignem odraditi pa samim time prihvaćam manje toga jer imam više drugih obaveza. Vjerojatno bih se bavila nečime vezanim uz pomaganje ljudima. Ne mogu baš reći da bih bila psihijatrica ili psihologinja, ali volim slušati što ljudi govore i promatrati ih. Zanima me kako funkcionira ljudski um. No nisam zažalila što sam izabrala glumačku profesiju i taj me posao još veseli.

Story: Kada ne glumite majku, onda ste to privatno. Frano je na prvoj godini fakulteta, a Matija ide u prvi razred. Baš su se dobro uskladili... 

Da, obožavam svoju djecu, oni su prekrasni dečki. Počašćena sam što sam drugo dijete rodila u četrdesetima. Matija je prekrasno dijete i odličan je u školi. S druge strane, živahan je i voli se igrati. Ma, mogu s njim i na kraj svijeta. Za božićne blagdane nas smo dvoje otputovali u Amsterdam i osjećala sam se kao da sam na putovanju s najboljim prijateljem.

Story: Je li vas ponekad strah što ćete ponovno morati proživljavati pubertet i sve što s njim dolazi?

Zapravo i nije. Mislim da se sada lakše mogu nosim s time i da sam spretnija nego kada sam rodila Franu jer sam bila mlađa. Sada sam mama koja zna bolje postaviti granice. I bolje znam odrediti što je čija dužnost.

Story: Bojite li se što će se stariji sin uskoro potpuno osamostaliti i možda mu više nećete biti potrebni kao dosad?

Smatram da se djeca u dvadesetima trebaju početi osamostaljivati. Frano je poprilično samostalan i ne bojim se toga jer to tako treba biti. Zapravo, jedva čekam da u potpunosti bude svoj čovjek.

Story: Koje vrijednosti im nastojite prenijeti?

Samopoštovanje jer kada to dosegnu, znat će koliko vrijede i znat će postaviti granicu u odnosu s drugima. No na tome treba raditi iz dana u dan. Važno mi je da znaju kako mišljenja i uvjerenja drugih ljudi ne moraju biti i njihova te da ih to ne oblikuje i ne mijenja. Želim da znaju koliko vrijede i da zaslužuju ljubav. 

Story: Kada ste već spomenuli ljubav, što vama predstavlja taj pojam?

Ljubav je širok pojam, ne znam kako bih je definirala. Znam za iskustvenu ljubav. Osobe koje roditelji nisu voljeli, nažalost ne znaju što je iskustvo ljubavi. Ako ih partner nije volio, ne znaju što je iskustvo ljubavi. Ljubav je voljeti, ali i znati reći ‘ne’ kada treba. Da bi nekoga volio, potrebno je vrijeme, morate poznavati tu osobu, potrebni su odnos i razmjena. O ljubavi se ne misli, ona se jednostavno živi. Barem je kod mene to tako. 

Story: Iza sebe imate dva braka. Biste li se opet udali?

Ne vidim se u braku jer mislim da to nije nužno za odnos. Imam dva braka iza sebe i, nažalost, završili su tako kako jesu. Da sam u tim brakovima imala mogućnost rasti, nikad ne bih otišla. To je danas sve iza mene. Svatko zaslužuje pravoga partnera i iskren odnos. Iako, ne bježim ni od čega u životu i nikad ne reci nikad. Imati nekoga s kim ćete dijeliti sve zasigurno je nešto najljepše, ali ne želim to po svaku cijenu. Sve ima svoje vrijeme.

Story: Jeste li trenutačno zaljubljeni?

Ne, nisam. Zapravo, zaljubljena sam u svoju djecu i život. Kada me netko pita kako sam, kažem da sam odlično jer imam svoje dečke, posao i mnogo obaveza. Sretna sam jer širom otvorenih očiju gledam na život. 

Story: Nedostaje li vam ponekad muškarac s kojim biste dijelili život?

Ponekad mi bude teško jer bilo bi dobro u životu predahnuti i imati oslonac, ali ponavljam, ne po svaku cijenu. Ako jasno znate kakvog partnera želite, onda ne pristajete na išta manje. Ne mogu reći da je uvijek jednostavno, ali definitivno nisam sama. Imam krug ljudi na koje uvijek mogu računati. 

Story: Ostavljate dojam jake žene, jeste li doista takvi? Što vas čini nemoćnom?

Svašta, ali najviše sam nemoćna kada ne razumijem u čemu sam se našla. Recimo, u nekoj situaciji ili problemu kojeg nisam svjesna i u tom ga trenutku ne znam riješiti. No kada spoznam rješenje, postajem snažna. 

Story: Kako provodite vrijeme s prijateljicama? Volite li i dalje stjecati nova prijateljstva?

Imam tri najbolje prijateljice koje ne žive u Zagrebu - jedna je u Zadru, druga u Dubrovniku, a treća u Rijeci. Unatoč tome, vidimo se često, stalno smo u kontaktu i kada se susretnem s jednom od njih nakon dugo vremena, imam osjećaj kao da se uopće nismo razišle. S jednom od njih ljetujem pa najviše vremena zajedno provodimo tijekom ljetnih mjeseci. Volim upoznavati nove ljude i ne bježim od toga. U svakoj se dobi mogu naći novi prijatelji. Recimo, moj mlađi sin Matija donio mi je neke nove prijatelje jer on ima svoje prijatelje, a samim time sprijateljila sam se s njihovim roditeljima. Jednostavno, životni događaji vam donesu ljude. Možda nećete sa svima ostati zauvijek u kontaktu, ali trenutačno su dio vašeg života. 

Story: Koje su vam osobine važne kod ljudi? 

Prije svega izgrađene vrijednosti i iskrenost, ne volim površnost. Nekima toleriram što to nemaju jer mi nisu bliski i vežu nas neke druge stvari, primjerice posao. No osobama s kojima se privatno družim ne toleriram neiskrenost i površnost.

Story: Ne mogu ne primijetiti da izgledate odlično i imate odličnu liniju. Živimo u vremenima kada se njeguje kult ljepote, a to je osobito izraženo u vašoj profesiji. Kako održavate formu?

Trenutačno snimam po cijele dane i ne stignem baš trenirati, ali tijelo pamti. Prošle godine u ovo vrijeme trenirala sam boks i moram vam priznati da taj sport najbolje skida višak kilograma i oslobađa vas negativne energije. Često odem u šetnju Sljemenom jer to odlično čisti duh i um, a kada god mogu intenzivnije pješačim. Živim u Utrini, gdje su na srednjoškolskom igralištu postavljene sprave za vježbanje pa s Matijom često odem tamo pa se igramo  loptom i vježbamo. Vrlo je važno vježbati. Što se tiče prehrane, ponekad zabrljam i pojedem kolač ili nešto nezdravo. No nastojim kuhati zdravo i biti umjerena u svemu. 

Story: Što mislite o estetskim operacijama?

Teško je usporiti starenje i nema čarobnog štapića koji bi to učinio. Tko god kaže da je starenje lako, laže. Nije se lako pomiriti s time da godine idu, ali u tome treba pronaći ljepotu. Danas sve žene izgledaju isto, kao da se gubi kontrola nad prirodnom estetikom. Starenje se može usporiti pomoću malih korekcija, ali nisam pobornica pretjeranih estetskih zahvata i mijenjanja sebe iz temelja. Ipak, ako si možemo pomoći nekim sitnicama, zašto ne? 

Story: Za dva tjedna proslavit ćete 48. rođendan. Imate li neku želju?

Ne obilježavam rođendane, možda za okrugli ipak napravim neki tulum. Trenutačno nemam želja, osim da moja djeca budu sretna i ispunjena.