Story: Na Story SuperNovu prijavili ste se kako biste dokazali roditeljima da se sami možete uzdržavati.
Radila sam od svoje 15. godine, sama si plaćala ljetovanja, cipele i sve. Ali u tom životnom trenutku osjetila sam da moram nešto napraviti. Imala sam 20 godina i htjela sam sama zarađivati i osamostaliti se. Ne toliko otići od njih, nego imati svoj novac. Nema riječi ni o kakvom dokazivanju. Svojim roditeljima ne moram ništa dokazivati.
Story: Nemate tipičan zagrebački naglasak.
Nemam, jer se uopće ne osjećam purgericom. Zagrepčankom da, ali purgericom ne. Moj je otac iz Ljubuškog u Hercegovini, gdje je i živio do 15. godine, kad je došao u Hrvatsku. Majka je Bosanka, rodom iz Banje Luke, ali se cijela njezina obitelj trbuhom za kruhom preselila u Bjelovar kad je ona bila mala.
Story: Kad ste se prvi put zaljubili?
U prvom razredu osnovne zaljubila sam se u jednog Ivana koji je bio svima: “Vauuuu!” A negdje u osmom razredu zaljubila sam se u jednog dečka iz Kalifornije, kojeg sam upoznala na ljetovanju u Hercegovini. Ali to je sve bilo tako slatko i nevino, više dječja igra. Kasnije su uslijedile druge ljubavi.
Story: Zadirkivali su vas zbog prezimena.
Da, u osnovnoj školi. Bila sam krava, krava muzara i svaki drugi sinonim za to. Srećom, tad još nije bilo kravljeg ludila. Ono je nastupilo u srednoj školi. Šalim se.
Story: Kako ste se tada osjećali?
Dolazila sam doma tuleći: “Tata, mene svi zovu “krava!” A on kaže: “Šta ćemo, Monika? Hoćemo promijeniti prezime?” Ja opet tuleći pitam: “Koje ćemo sad imati?” Kaže on: “Telić!” Onda sam još više plakala.
Story: Kad ste se počeli razvijati kao žena?
Jako kasno. U srednju školu sam došla ravna ko daska. To se dogodilo praktički preko noći, u drugom ili trećem srednje. Vratila sam se s ljetovanja i onda su sve cure komentirale: “Isuse, Monika, di si ti bila?” Odgovorila sam: “Odite svi u Hercegovinu!”
Story: Biste se skinuli za neki časopis?
Ne. Ni za kakav novac i ne vidim zašto bih. Tradicionalno sam odgojena i ne želim da me danas-sutra djeca gledaju po Playboyu. Ili moj otac i baba.
Story: Rekli ste da vaš muškarac mora biti sposoban, samouvjeren i vjeran, po mogućnosti još i da fino miriše. Ima li takvih?
Da, ima. Ja sam toliko optimistična kad je riječ o ljubavi, živim u nekoj utopiji, ali uvjerena sam da svatko sebi može nekoga naći.
Story: Zašto se nikad niste željeli u javnosti pokazivati s bivšim dečkom Barišom Škegrom?
To je bila naša odluka. Zapravo više njegova jer je mislio da mu to uopće ne treba i da nije osoba koja bi “kupila” bodove na mene. Mi se nigdje nismo skrivali, ali nismo se ni naslikavali.
Story: Upucavate li se vi kad vam se netko sviđa?
Priznajem, volim koketirati, neću skrivati. I kad bi mi se netko sad svidio, uopće mi ne bi bio problem napraviti prvi korak. Zapravo sam često ja radila prvi korak.
Story: Rekli ste da ne biste voljeli još dugo eksperimentirati, nego se udati i imati djecu.
Rekla sam da nisam tip za neke pretjerane ekshibicije tog tipa i da bih danas-sutra voljela imati svoju obitelj. Ali ne moram se udati sad, mogu i za deset godina.
Story: Ne bi vas onda u Hercegovini gledali kao staru curu?
O, pa mene u Hercegovini već sad gledaju kao staru curu!
Story: Bojite li se da se nikad nećete udati?
Ne bojim se toga. Ako se ne udam, ok, neću se udati. Ali voljela bih imati djecu.
Story: Što biste napravili da sada, kojim slučajem, ostanete u drugom stanju?
Po Duhu Svetom! Ha, ha, šalim se. Abortirala ne bih nikad. Nikad i nikad.
