TEREZA KESOVIJA 'Bez obitelji sam ništa'

Domaćoj pjevačici svjetskoga glasa Terezi Kesoviji predstoji najljepša obljetnica u karijeri. Naime, ta će glazbena diva 19. veljače četrdeseti put održati solistički koncert u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu u povodu okrugle obljetnice glazbenog stvaranja. Premda kaže da se ne zamara godinama, zvijezdu koja je četiri puta napunila parišku Olympiju, šezdeset godina karijere ipak čini ponosnom i beskrajno sretnom. Terezu, koja u listopadu navršava osamdeset godina, pozitivna energija i vedar duh nisu napuštali ni u najtežim trenucima i takva je oduvijek vječna inspiracija svojim vršnjacima, kolegama i prijateljima s kojima i danas provodi nezaboravne trenutke. U intervjuu je konavoska glazbenica otkrila svoj eliksir vječne mladosti, kako se slaže sa sinom i njegovom obitelji te vjeruje li još u ljubav. 

Story: Hoće li biti neki gosti iznenađenja, vaši dugogodišnji kolege i prijatelji?

Ne, ni ovaj put neće biti gostiju, samo jedno slatko iznenađenje. Više od toga ne smijem reći. 

Story: Koncert simbolično nosi naziv ‘To sam ja’. Tko je Tereza zapravo?

Koncert je dobio ime po Arsenovoj pjesmi ‘To sam ja’, po kojoj je nazvana i moja autobiografija. Ako pročitate moju knjigu, doznat ćete tko sam ja.

Story: Šezdeset godina karijere velika je brojka koja nosi mnogo lijepih sjećanja, uspjeha, tisuće izvedenih pjesama, nastupa… Kako vi gledate na tu uistinu veliku obljetnicu?

Sa simpatijom i malim divljenjem. Puno je godina na sceni iza mene, još više pjesama. Netko je rekao da ih je više od dvije tisuće, ne računajući one snimljene u inozemstvu, a i njih nije mali broj. Smijem osjećati samo ponos što sam uspjela i nakon toliko godina zadržati isti žar interpretacije.

Story: Ima li nešto po čemu posebno pamtite dosadašnjih šezdeset godina karijere?

To bi već bila debela knjiga uspomena, ovakvih i onakvih, a nemamo tako mnogo prostora da bismo ispričali sve. Bilo bi nepravedno spomenuti samo jednu ili dvije. Što s mnoštvom koje ne spominjem?

Story: Kako gledate na vašu struku danas? Koliko se toga promijenilo u odnosu na neka prošla vremena?

I o toj bi se temi dalo mnogo toga reći jer su promjene drastične. Neću naklapati o tome kako je nekada sve bilo sjajno, a kako danas ništa ne vrijedi. Nije istina, samo je drukčije. Normalno. Volim naglasiti ljepotu glasova i snagu interpretacije nekolicine sjajnih djevojaka i mladića u savršeno dobro osmišljenoj emisiji ‘A-strana’ na HTV-u. Bilo bi lijepo da im netko pomogne na njihovu teškom putu prema potpunom uspjehu. I oni su svjesni činjenice da se ništa vrijedno ne može postići preko noći i bez naporna rada. Upornost je pritom najvažnija karika.

Story: Ima li na vašem popisu netko s kim biste voljeli surađivati, a niste imali priliku?

Nemam popis, sve prepuštam slučaju, u što uopće ne vjerujem. Slučaj ne postoji, sve će se dogoditi ako se dogoditi mora. 

Story: Maštate li o ponovnom koncertu u pariškoj Olimpiji?

Mašta je zgodna razonoda, ali pametno planirati na ozbiljnim temeljima jest stvarnost. Naravno, sve se može dogoditi, ali doista ne vjerujem da bi to bilo moguće. Osim toga, volim parne brojeve. Imati četiri Olympije iza sebe sasvim je dovoljno, budimo iskreni. 

Story: Ima li nešto za čime žalite što dosad niste napravili? 

‘Non, je ne regrrete rien’, rekla bi velika Piaf u svojoj vječnoj pjesmi ‘Ne, ni za čim ne žalim’... Mislim da, bez lažne skromnosti, mogu slobodno reći da sam zadovoljna učinjenim. 

Story: Osim okrugle obljetnice u karijeri, ove godine slavite i 80. rođendan. Hoćete li prirediti posebno slavlje?

Iskreno, nekako su mi glupa ta velika slavlja. Da, bilo je rođendanskih slavlja od kojih nijedno nisam sama organizirala. Nemam živaca za takvo što i zato to prepuštam onima koji se više od mene raduju toj vrsti slavlja, a to je uvijek moja obitelj. Ja se, pak, jako radujem rođendanima moje snahe, moje unuke, moga sina ili nekoga meni dragog i bliskog i tada sam spremna svu svoju maštu, znanje i radost staviti u službu događaja. Čini mi se da je to sasvim u redu.

Story: Imate li neku posebnu želju koju biste si voljeli ispuniti u godini punoj slavlja?

Prema mojoj želji, ova bi godina trebala biti godina mira, zdravlja, većeg blagostanja, ali najviše bih željela da bude godina mladih ljudi zadovoljnih životom u svojoj domovini. 

Story: Jesu li za vas godine samo broj?

Ne, one su za mene život, a život nije broj.

Story: Vjerujem da vas to često pitaju, ali otkrijte nam koja je tajna vašeg besprijekorna izgleda kojem mogu pozavidjeti i neke mnogo mlađe kolegice?

To je notorna glupost, kako mlada djevojka može zavidjeti meni, starijoj ženi, kada je sasvim jasno da bi trebalo biti obrnuto?! I ja sam nekada bila tako mlada i ‘zgodna mačka’, ali vrijeme nam svima ide. Svaka sekunda koju otkucava sat vremena neće se više vratiti. Ipak, godine čine svoje i zato treba pripaziti da imamo urednu kosu, tijelo... Nisam neprijatelj sitnih korekcija na licu ako ne prelaze mjeru dobrog ukusa jer ugodno je vidjeti lijepo uređeno lice žene. 

Story: Kao prava Mediteranka, imate li neke posebne rituale njege? 

Ulje ružmarina za masažu tijela slovenske kuće Afrodita, i to je sve.

Story: Osim glasom, oduvijek ste se isticali istančanim ukusom za modu i lijepo. Sviđa li vam se današnja moda? 

Svako vrijeme donosi svoju modu, koja se često ponavlja. Uvijek sam dragim prijateljicama rado darivala vrlo lijepe modele poznatih kreatora pa moram priznati da mi je, kada se vraćala ‘stara’ moda, bilo žao što sam ostala bez ponekog komada odjeće. Raskošne komade odjeće slavnih majstora dobivala sam ili po dosta sniženoj cijeni ili jednostavno posudbom, a kako sam imala česte nastupe, takav mi je način savršeno odgovarao.

Story: Jednom ste izjavili kako biste, da ste mlađi, sve isprobali i eksperimentirali sa svime. Danas, primjerice, mlade generacije maštaju o prošlim vremenima. Mislite li da je mladima nekad bilo bolje? Ili vam je žao što mladost možda niste doživjeli u ovdašnjem vremenu?

Uopće se ne opterećujem prošlošću. Mladim je ljudima svako razdoblje baš cool i žive ga na svoj način, netko ovako, netko onako. Kako je bilo nama tada i kako je njima sada... Kad si mlad, svijet je i lijep, i dobar, i pun izazova...

Story: Nakon napornih proba, snimanja, sastanaka, kako se najbolje opuštate? 

Dosta čitam, i to biografije slavnih ljudi na francuskom. Trenutačno čitam drugu od tri autorska primjerka knjige o životu francuskoga glumca Gérarda Depardieua. Obožavam njegov stil, opušten i sirov, kakav je i on sam, ali iskren do srži. Dok čitam, pokraj mene leži moj mali pas, to jest ona - nasljednica moje Kikice, moje trikolorke - kavalirke. Ova se zove Nike, Niki, Nikolina, Niko... bilo kako, ali je predivna, onako crvenkasta s ponekim svijetlim pramenom. To je moj savršen odmor. Moj je jedini problem što se... ne znam odmarati. 

Story: Uzor ste mnogim vašim vršnjacima koji, mora se priznati, nemaju mladenačku energiju poput vas. Što im volite reći kada se susretnete? 

Jesam li? Ako je tako, onda bih im kao prvo rekla... zovite svoju profesiju imenom ljubavi i neka vam zauvijek ostane ljubav. Možda će vas katkad malo razočarati, ali ubrzo ćete biti itekako bogato nagrađeni budete li uporno vjerovali njoj i sebi.

Story: Svi znamo da ste oduvijek veliki veseljak i da obožavate druženja s prijateljima. Je li to još slučaj? Okupljate li se još kod vas družeći se do sitnih jutarnjih sati?

Da, jesam veseljak, volim ljude, ali nisam od velikih društava i izlazaka, pogotovo ne do sitnih sati. Nikada nisam bila takva. Društvo odabranih, meni dragih ljudi često se okupi oko mog stola, a ja, kao prava domaćica, sve lijepo poslužim. Onda se smijemo i zabavljamo. Zar to nije divno?!

Story: Često spominjete kako s kolegicom Gabi Novak imate rezervirane subote za vaša druženja.

Kada bismo bile sestre, ne mislim da bismo se bolje i skladnije družile. Obje se volimo smijati i najglupljim anegdotama ili vicevima koje izvlačimo iz naftalina s naših zajedničkih turneja. Često se sjetimo posjeta poslije mojoj pariškoj producentici Renée Lebas, koja je uporno tvrdila da Gabi ima prekrasan timbar glasa: “...ali, zaboga, Mademoiselle, dajte skinite koju kilicu, pofarbajte tu blond kosu i, mon Dieu, promijenite to neromantično ime - Gabi. Naći ćemo vam jedno lijepo ime, znate, to je jako važno za vašu francusku karijeru... i bla, bla...” “A ja sam ti se, koka moja, lipo okrenula i rekla: Draga, madame, fala van lipa, ali ja iden doma! Tako ti je to bilo, koke moja”, prisjetila se Gabi. Tako smo se smijale da su nam suze curile niz lice. Koja milina! Volim Gabi, ona je moj drug. 

Story: Znali ste reći da imate odličan odnos sa sinom Alanom, snahom Ljiljanom i unukom Milom. Kako izgledaju vaša druženja? 

Moja mala obitelj moj je oltar pred kojim se svakodnevno molim. Molim dragoga Boga za njihovo zdravlje i zahvaljujem mu na najljepšem daru i najvećoj nagradi koju ljubomorno čuvam. Moj Alan, Ljiljana i Mila moj su svijet i moj razlog za život. Bez njih sam ništa i ne postojim. Oni su sve što imam, moje jedino blago.

Story: Stignete li uz sve obaveze naći vremena za obitelj?

Oni su moje vrijeme.

Story: Unuka sad ima 25 godina i jednom ste rekli kako vam dosta nalikuje, mislite li da bi mogla krenuti vašim stopama?

Moja Mila sigurno korača stazom koju je sama odabrala i nikada nikome od obitelji nije palo na pamet mijenjati njezino mišljenje kad ionako svi znamo da u tome ne bismo uspjeli. 

Story: A ljubav? Vjerujete li još u ljubav?

Rođena sam u ljubavi, od nje živim, u nju vjerujem i u nju ću vjerovati dok postojim.

Story: Koga najviše želite vidjeti u publici, u prvim redovima tog velikog dana, 19. veljače? 

Te će večeri cijela dvorana Lisinski biti prvi red!