Domaći glazbeni par otkrio koliko vremena mogu posvetiti poslu uz dvogodišnju kćerkicu koja je krenula u vrtić
Aljoša šerić i Antonia Matković šerić odlučili su se privremeno razići, ali ne u smislu koji mnogima odmah pada na pamet.
Naime, nakon 11 godina rada u grupi Pavel, supružnici su odlučili zaplivati vodama samostalnih glazbenika. Nakon četiri uspješna samostalna singla kojima je Tonka zakoračila izvan grupe, novim singlom ‘Netko se događa’ dodatno potiče interes za nadolazećim albumom. Novi album planira i Aljoša, a trenutačno možemo uživati u njegovu debitantskom samostalnom singlu ‘Glup’. Unatoč novim izazovima, kažu da od Pavela nisu odustali. Osim brojnih poslovnih obveza, prije dvije godine stigle su im i roditeljske, kada je na svijet došla malena Luna. Supružnici tvrde da sve dobro usklađuju, a detalje su nam otkrili u razgovoru.
Story: Zašto ste se odlučili okušati kao samostalni glazbenici? Što je s Pavelom?
Antonia: Ključna je bila Aljošina hiperproduktivnost, što je rezultiralo velikim brojem pjesama koje su bile drukčije od dotadašnjih ‘pavelovskih’. željela sam ih pjevati, a kako sam tad bila u drugom stanju, snimili smo samo demo. Ubrzo nakon Lunina rođenja odvažili smo se na to da upravo ja predstavim te pjesme. Očito sam se previše vezala uz njih. Pavel i dalje postoji, održava koncerte, samo smo odlučili godinu dana ne objavljivati nove singlove. U planu je novi album, ali 2018. i dio 2019. godine posvećen je našim solo izdanjima.
Aljoša: Da, ovu i veliki dio sljedeće godine posvetio sam našim albumima, nešto drukčijoj glazbi, da malo odmorimo uši od Pavela. Tek ćemo potkraj iduće godine snimiti nešto novo i za bend.
Story:Kako uspijevate uskladiti solo karijeru i onu u Pavelu. Je li teško posvetiti se i jednome i drugome?
Antonia: Svatko paralelno intenzivno radi na svom solo izdanju. Aljoša je upravo objavio prvi solo singl, ja već peti. Puno je tu rada, od organizacije promocije, u čemu nam mnogo pomažu izdavači, do samostalnog angažmana, snimanja spotova, gostovanja, intervjua, nastupa... Svaka dva, tri mjeseca slijedi cijeli niz obveza jer je to nekakav ritam objavljivanja singlova. Sve u vezi s Pavelom veliki je gušt jer smo odlično uhodani. S bendom svirka uvijek funkcionira pa su odlasci na gaže zapravo dobra zabava.
Aljoša: Nije mi teško, volim pisati. Puno pišem, pogotovo u posljednje vrijeme. Ne čekam inspiraciju nego je lovim.
Story: Singlovi grupe Pavel su klasičniji i tradicionalniji, i sami ste istaknuli da je taj zvuk za malo šire mase. Kako biste opisali vaš opus samostalnih glazbenika?
Antonia: Moj je moderni pop, sve je dosta pitko. Možda forme pjesama nisu uobičajene, ima mnogo zanimljivih instrumenata, aranžman pjesama je pročišćen, ali slojevit. Jako sam ponosna na sve što smo snimili. Aljoša i Skansi, koji je producent, pravi su majstori.
Aljoša: Napisao sam nekoliko pjesama kojima nisam htio opterećivati Pavel. Osobnije su, malo manje radiofonične i ima smisla da ih izdam pod svojim imenom. Tonka fura moderniji pop, ovo moje je autobiografsko i hermetično, upravo su zato nastali ti solo albumi.
Story: Oboje imate nove singlove, o kakvim je pjesmama zapravo riječ?
Antonia: ‘Netko se događa’ je laganija pje-s-ma s albuma, plesna, tematikom ljubavna, tj. priča o tome da se netko novi događa. Faza prvog interesa za neku osobu, kad te netko zaintrigira pa ne možeš prestati misliti na nju/njega.
Aljoša: Pjesma ‘Glup’ nastala je kao posljedica hrpe laži koje se svakodnevno podmeću pod istinu. Fasciniraju me teorije zavjere. Jeste li znali da na Facebooku postoji stranica Flat Earth Croatia? To je genijalno štivo, nešto zabavnije odavno nisam pročitao.
Story: Koje su prednosti i mane rada kao samostalni izvođač? Jeste li sada dobili priliku isprobati neke nove stvari, poraditi na drukčijem imidžu i slično?
Antonia: Pazili smo na imidž, a na tome sam radila sa svojom dragom stilisticom Marijom Cvitanović. Odlučila smo promijeniti estetiku, ošišala sam se, obojila kosu u plavo, urbaniji stil prevladava u javnim nastupima. U spotovima Marija za mene pomno bira kostime i stvara stylinge. Svemu se posvećuje mnogo pozornosti, od make upa, frizure, odabira cipela do uvježbavanja pokreta, osobito u spotovima. Imam i suradnicu za pokret, Martinu Nevistić, koja je sa mnom od prvog spota. Veliki je užitak imati uza sebe sjajne i profesionalne kreativce.
Aljoša: Ja nemam ni suradnike za pokret ni frizera.
Story: Pavel za vas zasigurno ima i sentimentalnu vrijednost. Osim suradnje, dogodila vam se i ljubav. Kakve vas emocije vežu uz te početke?
Antonia: Gledala sam nekidan film ‘Zvijezda je rođena’, a pojedine scene iz filma proživjela sam s Aljošom na pozornici. Divan je osjećaj dijeliti ono što voliš s osobom koju voliš. Često se sjetimo nekih prvih zajedničkih trenutaka, susreta po kvartu, prvih koncerata.
Aljoša: Počeci su lijepi, ali više sam tip za ugodnu i mirnu atmosferu, volim kada je sve poznato. Nedajbože opet stresa oko upoznavanja ili dejtanja.
Story: Jeste li uz neku Pavelovu pjesmu posebno vezani?
Antonia: ‘Ljubav stoljeća’, obožavam tu stvar i to je jako lijep duet. Naravno i pjesma ‘Čuvaj me’ koja je obilježila moj dolazak u bend.
Aljoša: Recimo one četiri s kojima smo svaki put bili nominirani za pjesmu godine, i to zaredom, da ih sad ne nabrajam, to je bio dobar niz. Ovo je tzv. humblebrag, baš mi je dobro sjeo.
Story: Bračni su partneri jedno drugom najveća podrška, ali i najveći dobronamjerni kritičari. Je li tako i kod vas?
Antonia: Uglavnom mi se sviđa sve što Aljoša napiše i sklada. Rijetko kada imam komentar na melodiju ili mu sugeriram melodiju vokala, malo je prilagodim tekstu ili obratno. Aljoša je maher u onome što radi i ponekad ostanem paf kakve stvari napiše.
Aljoša: Antonia prva čuje pjesme i dobar je lakmus kada ne znam jesam li pokrao nešto od nekog, jer često nemam pojma i stvar mi zvuči sjajno, a ona recimo prepozna da sam pokrao ‘You Raise Me Up’ Josha Grobana ili nešto slično. Kada kaže da mi je stih glup ili nepotreban, i ne trudim se argumentirati, odmah ga promijenim.
Story: Koje su prednosti i mane kada su supružnici ujedno i poslovni partneri?
Antonia: Ponekad se u ponoć sjetimo raspravljati o obvezama koje nismo odradili ili nečemu što nas opterećuje pa to nastojimo riješiti. Nema prevelikih mana, a prednost je u tome što uvijek možemo uvježbati neku pjesmu, proći intonaciju. Ako se meni nešto ne da raditi, pošaljem Aljošu na intervju ili event, što je zakon.
Aljoša: Da, dobro je to, ne vidim neke posebne mane.
Story: Mislite li da zajednički rad može izazvati zasićenje u braku ili pak povezuje parove na nekoj drugoj razini i ruši monotoniju?
Antonia: Ne bih znala, vidjet ćemo za desetak godina. život nam je poprilično dinamičan i koliko se god bavili istim stvarima, okolnosti su uvijek drukčije. Povezao nas je zajednički rad, a mislim da to ovisi i o karakteru osobe.
Aljoša: Volim kada sve dijelimo. Zato što smo u istom poslu, bolje razumijemo frustracije, a svaki uspjeh bude jači.
Story: Kakvi ste kada se naljutite jedno na drugoga? Jesu li ponekad nastajale nesuglasica u poslu?
Antonia: Znam biti naporna i ponekad padnem s Marsa s idejama i pogledom na stvarnost, što njega zna izludjeti. Aljoša se uvijek prvi želi pomiriti, što obožavam jer je moj ponos veći od mene, čak i kad nisam u pravu.
Aljoša: Moj je moto stih Duška Trifunovića: ‘Pristao sam, bit ću sve što hoće’.
Story: Može li se u Hrvatskoj živjeti isključivo od glazbe? Bavite li se drugim poslovima koji nisu nužno vezani uz glazbenu industriju kao dodatnim izvorom prihoda?
Antonia: Radim u struci i jako volim svoj posao. Studirala sam restauraciju i konzervaciju na Likovnoj akademiji pa se bavim konzervatorskim nadzorom u gradskom Zavodu. Svaki dan mi je sve zanimljivije. Ne bih se odrekla tog seg-men-ta sebe jer zaista mislim da mogu mnogo toga ostvariti na drugim poljima, izvan glazbenog svijeta. Razlog su i prihodi jer od glazbe ne bismo mogli živjeti onako kako želimo. Možda bismo bili više pod stresom da smo freelanceri, ovako je lakše i glazba ostane gušt.
Aljoša: U posljednje vrijeme manje sam na poslu, a više u glazbi i tako mi odgovara. Ne razmišljam o tome previše unaprijed. Shvatio sam da se neke odluke uopće ne moraju donositi, sve se samo posloži.
Story: Kako najviše volite provoditi vrijeme zajedno?
Antonia: Šetati gradom, kupiti hrpu slatkiša i grickalica, doći kući i gledati omiljenu seriju. Sve nam je dobro kada smo skupa.
Aljoša: Samo mir, izostanak bilo kakvih događanja, ugodna tupež, tome stremimo.
Story: Kruna vaše ljubavi je kćerkica Luna koja je u listopadu proslavila drugi rođendan. Što ste novo spoznali u roditeljstvu?
Antonia: Ona je vrh vrhova, nema dalje. Ništa mi nije problem, sve mi se čini rješivo, više uživam u životu otkad je ona tu. I prije sam uživala, ali sada gotovo cijeli dan imam osmijeh na licu. Zbog nje više razumijem svoje roditelje i imam potrebu stalno im govoriti koliko mi je stalo do njih. Ona zapravo mene odgaja.
Aljoša: Naučio sam da djeci ne bi trebalo davati puding od čokolade jer onaj od vanilije uvijek bolje ide uz majicu.
Story: Koji su najveći izazovi roditeljstva? Kakvi ste roditelji? Je li jedan stroži dok je drugi popustljiviji ili ste sinkronizirani?
Antonia: Povremeno izmjenjujemo ulogu strogog roditelja. Ponekad sam ja kvocalo, ponekad Aljoša zareži. Sve u svemu, preblagi smo i ne možemo joj odoljeti. Vesla nas uzduž i poprijeko, ali neka joj bude. Najveći je izazov uvjeriti je da mi da ruku dok šetamo Ilicom ili da pojede sladoled a da ne odgrize donji dio korneta. Ponekad pomislim da bi svi roditelji trebali ići na predavanja o razvoju djeteta i odgoju. Nije to baš mačji kašalj, ako želiš to raditi kako treba.
Aljoša: Teško je kćeri reći ne, kao i ženi.
Story: Iako ima tek dvije godine, pokazuje li već karakterne osobine? Možete li zamisliti kakva će biti kada odraste?
Antonia: Mislim da sva djeca imaju određeni karakter. Naša je Lunči svojeglava, sve hoće sama: hodati, prati zube, jesti, obuti se... Najviše voli crtati. U društvu s djecom poprilično je blaga, iako vrtićko okruženje čini svoje pa sve više primjećujemo odlučnost i borbenost. Predivno je promatrati te svakodnevne promjene. U svakom slučaju, bit će nam veselo.
Aljoša: Već se grozim puberteta.
Story: Njezine fotografije ne objavljujete na društvenim mrežama i ne volite je izlagati u medijima. Bojite li se koliko je daleko otišao virtualni svijet ili jednostavno želite zaštititi njezinu privatnost?
Antonia: Tako smo odlučili, Lune nema na fejsu i Instagramu, ali i ne skrivamo je. Često nas fotografi ulove po gradu, ali ne bježimo od njih, ne radimo pompu oko toga. Lijepo zamolimo da joj ne fotografiraju lice i to je sve. Ne osuđujem roditelje koji objavljuju fotografije djece, ali meni to nije ugodno. Nekako uvijek zastanem iako bih najradije s cijelim svijetom podijelila svaki Lunin osmijeh, izraz lica ili snimku na kojoj je urnebesna.
Story: Tko čuva Lunu kada nastupate? Pada li vam teško odvojenost?
Antonia: Najčešće naši roditelji, moja mama je nekako zadužena za nju. Nikad nam nije svejedno ostaviti je dok smo na koncertima. Ako su povezana dva ili tri dana nastupa, zadnji smo dan izvan sebe i na benzinskoj postaji pokupujemo sve čokolade i plišance. Dok se vozimo, pregledavamo snimke i fotke, a roditelje ubijamo u pojam pitanjima: “što je jela? Je li piškila?”...
Story: Biste li je ikad povjerili dadilji?
Antonia: Sva sreća pa ne moramo, roditelji su nam uvijek spremni pomoći. Ne znam, možda ako je riječ o nekoj frendici, osobi od povjerenja. Luna je krenula u gradski vrtić Izvor i tete su divne, moram ih pohvaliti. Kada je s njima, mirna sam.
Story: Kakvo joj djetinjstvo želite osigurati? Čega želite da se rado sjeća kada odraste?
Antonia: Djetinjstvo puno vremena provedenog u prirodi, igre, sestrični, bratića, malih prijatelja, glazbe... Baka, dida, nona i nono najdragocjenije su osobe u životu djeteta i želim da joj njezini ostanu u sjećanju kao što su meni moji. I danas ih poželim nazvati i razgovarati s njima, iako ih više nema.
Story: Biste li voljeli imati još djece? Ako da, želite li da se to dogodi uskoro ili biste ipak pričekali da Luna malo poraste?
Antonia: Svakako bih voljela uživati u Luni još koju godinu, a i gušt je biti u poslu, raditi, stvarati, nastupati i putovati. Vjerujem da će ponovno nastati zasićenje, a kad se to dogodi, vjerujem da će Storyjeve kamere prve uloviti zaobljeni trbuh. I Lunu su skužili prije nego neki prijatelji!
Aljoša: Plan je dvoje, ali dobro je i ovako.
Story: Koji su vam poslovni planovi za sljedeće mjesece?
Antonia: Objavljivanje prvog solo albuma ‘Važne stvari’, priprema koncertne promocije u Zagrebu, a nadam se i mini turneji po Hrvatskoj. Pavelovi koncerti za advent.
Aljoša: Moj album stiže dogodine, a veselim se adventu, obožavam božićni kič. Nekidan sam vidio da su već ukrasili neke trgovine. Da se mene pita, to bi počelo već u rujnu, kada se vratim s mora. Zato me i raduju adventski koncerti s Pavelom, uvijek ubacimo koju obradu, a imamo i svoju božićnu, ho-ho-ho svima.
Story: A privatni?
Antonia: Skuhati juhu, oprati robu, kupiti drvce, ispeći božićne specijalitete, nazdravljati i putovati s prijateljima.
Aljoša: Popit će se i pojesti štogod.
