Ivana Roščić: 'Nemam mamu i ne znam što je to baka-servis'

U RTL-ovoj dramskoj seriji ‘Pogrešan čovjek’ požrtvovnu majku Leu Kalember utjelovila je nagrađivana glumica Ivana Roščić. Ovo je prvi takav projekt na kojem je radila i ne krije da je prepun izazova, ponekad frustracija, ali tijekom rada Splićanka ih sve lakše svladava. Jedan od izazova bilo je i mjesto snimanja - Beograd, kamo se privremeno morala preseliti članica Gavellina ansambla. No ondje nije sama jer su s njom njezini pelenaši, kako od milja naziva svoje mališane - jednogodišnju kćer Margitu i dvije i pol godine starijeg sina Tomu. Oni su bili glavni uzvanici na njezinoj nedavnoj proslavi 40. rođendana, a s njima i suprugom Markom Balićem, naftnim tehničarem, s kojim dijeli roditeljske obveze i kućanske poslove, uskoro će se možda zaputiti na zasluženi odmor na egzotično afričko otočje.

Još nastojim pohvatati sve konce snimanja telenovele. Naporno se radi, a postoje bolji i lošiji dani, oni kada se svi puno smijemo, ali i kada se uvuče nervoza na set. Kada je o samoj glumi riječ, zna biti jako frustrirajuće jer takva brzina ne pruža mnogo mogućnosti.

Story: Ovakve dramske serije snimaju se cijele dane, malo je vremena za odmor, ponavljanje scena... Kako ste se naviknuli na tempo rada?

Još se navikavam, izazov mi je uskladiti posao i privatni život. Kao što sam rekla, takav me način rada frustrira, ali mi ujedno omogućuje da upoznam sebe.

Story: S Leom živite već neko vrijeme, mo­že­te li taj lik zbog duljine rada bolje razraditi nego likove koje glumite u predstavama?

Nemam uvid u sve epizode pa mi je teško do kraja razraditi lik. U kazalištu, osim ako nije riječ o kazališnom eksperimentu, od početka znam kako neki komad završava i što se događa s likom koji igram. I ovo je za mene neka vrsta eksperimenta, istražujem sebe, svoje mogućnosti i granice.

Story: Je li prednost to što je uloga Lee smo vaša, jer u kazalištu se često postavljaju predstave koje su već igrane pa se uspoređuju izvedbe glumaca?

Ne znam je li to prednost ili mana. Prednost je zato što se ništa ne pretpostavlja, kao što je često slučaj u kazalištu, gdje većina zna kako bi se trebao igrati Hamlet, Ofelija...

Story: Ovo je prva vaša uloga u takvoj dramskoj seriji, što vas je uopće njoj privuklo?

Dugo sam se opirala takvoj vrsti rada. Čekala sam trenutak u kojem ću osjetiti da to zaista mogu i želim. Privukao me lik Lee Kalember, samohrane majke koja je spremna otvoriti bolne rane kako bi spasila svoje dijete. Još se preispitujem jesam li uopće bila spremna za takvo što. Zato koračam polako iz dana u dan.

Story: Rekli ste da je odlazak na snimanje samo mjesec i pol nakon rođenja kćeri bila suluda odluka. Što je presudilo u odluci da prihvatite angažman?

Srećom, snimanje pilota trajalo je samo jedanaest dana. No u organizaciji i svemu ostalom to je izgledalo kao napeti triler: dvoje pelenaša, dojenje, izdajanje, slanje bočica... Ipak, ne žalim se jer to je bio moj odabir.

Story: Serija se snima u Beogradu, koliko je bilo teško (ili lako) onamo se preseliti?

Najveći izazov bio je to što sam se morala preselila u Beograd na osam mjeseci s dvoje male djece, a kada je o ulozi riječ, izazov mi je trenutačno snimiti toliko epizoda i upamtiti silan tekst. Lijepo mi je u Beogradu, uživam u šetnjama s djecom. Toma ide u vrtić, ali jako mu nedostaju njegovi prijatelji iz Zagreba. Iziđem tu i tamo, ponekad s prijateljima, ponekad i sama.

Story: Znači, vaši su mališani s vama u Beogradu?

Sa mnom su, ne mogu zamisliti da smo razdvojeni. Svaki slobodan trenutak provodim s njima. Zbog njih sve i ima smisla.

Story: Kako ste organizirali čuvanje?

Nažalost, nemam mamu i ne znam što je to baka-servis. Otkako su se djeca rodila, s nama su dadilje. Naravno da mi nedostaje mama, ali ne zato da bi bila baka-servis nego zato da joj mogu reći i milijun puta zahvaliti što me rodila, odgojila i udahnula mi zrak u pluća. Tek nakon što sam i sama mama razumijem što je majčinstvo, što je bezuvjetna ljubav i što je majčinska briga, kako je to biti mama i imati karijeru, ali i kako je ponekad jako teško sve uskladiti i zadovoljiti. Teško je imati povjerenja u bilo koga kada je riječ o djeci. S nama je došla teta Duška koja čuva Megi od rođenja i bila mi je zaista od velike pomoći. Sada smo se uhodali pa će doći dvije nove dadilje na ispomoć, a Duška će čekati kada se vratimo.

Story: Kako se sin i kći slažu?

Odlično, jako se vole. Toma je intenzivno dijete u svakom pogledu, a Megi je potpuno drukčija. S obzirom na malu razliku u godinama, već se znaju zaigrati, a Marko i ja uživamo gledajući ih.

Story: Ima li ljubomore?

O, da, itekako. Toma je ljubomoran i moramo paziti jer je bilo situacija kada bi u trenutku naše nepažnje uzeo dječji puder i cijelu je posuo.

Story: Odmalena ste Tomu učili da bude otvoren prema ljudima, pokušavate li tome naučiti i kćer?

Pokušavamo to naučiti i Margitu. U početku to nije bila smislena namjera, jednostavno se tako dogodilo. Story: Je li isto odgajati dječaka i djevojčicu? Ne znam je li to razlika između prvog i drugog djeteta, između muškog i ženskog djeteta ili zato što su različiti karakteri, no činjenica je da se neke stvari po prirodi nameću drukčije. No trudimo se odgajati djecu jednako.

Story: Uz dvoje male djece i poslovne obveze imate li imalo vremena za sebe? Jako malo. Jednom do dvaput tjedno, kada se vratim kući sa snimanja i njih uspavam, odem u šetnju, volim noćne šetnje i mir koji mi donose. U ovom intenzivnom razdoblju to mi je jako potrebno da se resetiram.

Story: Priuštite li suprug i vi sebi koju večeru, izlazak samo za vas dvoje?

Odemo na večeru, rjeđe u izlazak, ali upravo se spremamo za jedan. Jako nam je važno samo naše vrijeme. Njegujemo naš mikrosvijet. Volimo zajedno pogledati film, a proučit ćemo i beogradsku kazališnu sezonu.

Story: Ljubiteljica ste putovanja, planirate li s djecom odlazak u neku daleku destinaciju?

Možete li uopće zamisliti kako bi to izgledalo? Maštamo o tome kako ćemo zimsku stanku u snimanju iskoristiti za odlazak nekamo daleko, poput Zanzibara. No neću se previše buniti i ako završimo u našem stanu u Zagrebu. Možda ću se zaželjeti Zagreba pa ćemo putovanje odgoditi za ljeto. Vjerujem da bi nam bilo zabavno, ali i naporno.

Story: Margita je nedavno proslavila prvi rođendan, jeste li joj priredili slavlje? Da, Megi je proslavila rođendan. Došli su kolege sa seta i, naravno, njihova djeca. žao mi je što s nama nisu bila i djeca naših prijatelja iz Zagreba, ali tako je ove godine.

Story: Je li vam jesen posebno vrijeme jer tada rođendane imate vi i Margita, tu je i obljetnica braka...?

Jesen je moje najdraže doba, boje, vrijeme... Tada i moj brat i nećak Lovre slave rođendane, svi smo tu negdje. Story: Kako ste proslavili 40. rođendan? Taj sam dan bila slobodna, a provela sam ga s Tomom i Megi na kauču. Kada sam razmišljala o proslavi, zamislila sam veliki tulum, ali očito je ostalo samo na zamisli. Sutradan su mi na setu priredili party iznenađenja koji me raznježio i iskreno razveselio.

Story: Je li čudno ući u novo desetljeće?

Ne razmišljam o prolaznosti života i vremenskim definicijama. Kako godine prolaze, razmišljam kako što bolje i ljepše iskoristiti život. Zahvalna sam na svakom sretnom i ispunjenom danu. S onim lošim trenucima nastojim se nositi kao i dosad - najbolje što mogu.

Story: Zabrinjavaju li vas godine, starenje?

Više me zabrinjava prolaznost nego bore. Kada razmišljam o starosti, uvijek pomislim kako teška i usamljena može biti, strah me bolesti i nemoći. Bore su tu, bit će ih još više i prihvaćam ih. Bitka s mladošću je uzaludna i ne želim je voditi. No ne mislim se zapustiti. Briga o zdravlju se podrazumijeva. Voljela bih u tom pogledu biti odgovornija prema sebi.

Story: Paralelno s ‘Pogrešnim čovjekom’, snimali ste ‘Uspjeh’. Kako vam je bilo raditi na toj seriji?

Razlikuje li se snimanje serije koju radi HBO od onih domaće produkcije? Razlikuje se po tome što su uvjeti rada na višoj razini. Lijepo je na setu imati bogat doručak, ručak, prikolicu... Upoznala sam divne ljude poput Uliksa Fehmija, neke mlade poput Tare Thaller, koja glumi i u ‘Pogrešnom čovjeku’, i to mladu mene! Rad s Danisom Tano-vićem je lijep, lak i zabavan.

Story: To je prva uloga koju ste dobili na audiciji? Jeste li bili na još kojoj audiciji?

Kod nas audicije nisu uobičajena praksa. Odazvala sam se na gotovo sve na koje sam bila pozvana. Bez obzira na tremu koju znam imati na audicijama, mislim da su jako korisne.

Story: Nakon rođenja sina poslu ste se vratili nakon šest mjeseci, a kada ste rodili kćer nakon mjesec i pol... Nakon rođenja trećeg djeteta na poslu ćete vjerojatno biti nakon tjedan dana?

Više smo za opciju da bismo treće i četvrto preskočili, a išli na peto...