Domaći glazbenik iskreno: 'Iz temelja sam se promijenio zbog sina'

Reper i glazbeni producent Andrija Vujević, poznatiji pod umjetničkim imenom Vojko Vrućina, odnosno Vojko V, trenutačno je jedno od najtraženijih imena na glazbenoj sceni. Nakon rasprodanog koncerta u Domu sportova u listopadu, Vojko nastavlja nizati glazbene uspjehe pa je spot za njegov novi singl ‘Kako to’ u mjesec dana skupio više od milijun pregleda.

Story: Čim je objavljen vaš album, mnogi su ga nazvali albumom godine. Stvaraju li takvi komplimenti određeni pritisak kod izvođača?

Drago mi je pročitati dobre recenzije, ali s vremenom sam shvatio da mi je mnogo važnije kako je publika prihvatila album. Srećom, prihvatila ga je odlično. Naravno, dobre recenzije stvaraju pritisak da idući album također mora biti u rangu ‘albuma godine’ ili će biti razočaranje. Nakon koncerta u Domu sportova naći ću vremena i raditi na novom materijalu. Potrudit ću se ne razmišljati ni o čemu osim o kvaliteti glazbe i tekstova.

Story: Publika vas je upoznala u grupama Dječaci i Kiša metaka. Jeste li se bojali reakcija kad ste krenuli u solo vode?Jeste li zadovoljni postignutim?

Nisam se bojao reakcija jer ako išta znam, znam pisati tekstove i stvarati muziku. Više sam se bojao hoću li na pristojan način odraditi drugi dio posla: solo spotove, solo nastupe, solo promociju i sve ostalo što nužno ide uz izlazak albuma. Razlog tome je što je u Dječacima velik dio toga ‘prljavog posla’ odrađivao kolega Zoni, ništa od toga prije me nije pretjerano zanimalo. No mislim da sam se sada uhodao i u to.

Story: S Dječacima ste održali posljednji koncert potkraj rujna. Zašto ste se odlučili razići?Je li vam bilo teško odlučiti se na taj korak?

Nije bilo teško razići se jer sam prije nekoliko godina doživo gorku spoznaju da od toga benda, nažalost, neće biti ništa. Nakon zadnjeg albuma ‘Firma’ kreativno smo bankrotirali i samo smo nastavili prihvaćati ponude za koncerte dok ih je bilo. Na kraju smo dobili dobru ponudu za službeni završni koncert u Zagrebu - i prihvatili je.

Story: Koje su prednosti samostalnog rada?

Apsolutno sve je po mom ukusu, za razliku od prije kad sam morao prihvatiti nekoliko pjesama na albumu iako mi se nisu sviđale. Problem je što je sad sva odgovornost na meni. Ako je pjesma smeće, nemam ni na koga svaliti krivnju osim na sebe. S obzirom na to da sam sebi skladam i glazbu, zna se dogoditi da se vrtim u krug i popravljam malo tekst pa malo glazbu, a u biti cijela je pjesma smeće i treba je baciti odmah u koš.

Story: Postoji li određena poruka koju nastojite prenijeti pjesmama i albumom?

Ne. Slušam sve vrste repa dvadesetak godina i nikad me nitko nije pridobio ‘porukom’ nego atmosferom, kreativno složenom rimom, zanimljivim ritmom i slično. Oduvijek vjerujem da je glazba ludilo i bijeg od stvarnosti te da u glazbi nema mjesta za takve stvari. Postoje bendovi koji njeguju auru ‘velikih poruka’ i dosta mladih zna pušiti tu priču, ali meni je to uvijek izgledalo kao promidžba. Ako netko želi ozbiljnu poruku, neka pročita ozbiljnu knjigu.

Story: Odakle crpite inspiraciju za tekstove?

Najčešće prvo skladam glazbu pa selektiram beatove koji mi se sviđaju i slušam ih do besvijesti dok mi ne padnu na pamet kakve riječi, kakav ritam i atmosfera koja bi bila prikladna za takav beat. U rjeđim slučajevima prvo mi padne na pamet tekstualna ideja ili refren pa prema tome gradim glazbu koja bi bila prikladna za taj tekst. Kad je riječ o tekstu pjesama, najviše me inspiriraju ljudske mane i apsurd.

Story: Neobičnu suradnju ostvarili ste s Tončijem Huljićem. Kako je bilo surađivati s njim?Jeste li se bojali da će vam neki reći da ste se ‘prodali’?

Ugodno. Kad je snimao svoj dio, vidio sam da je u trenutku skužio cijeli đir i nije bilo problema u smislu generacijskog jaza. Nisam se bojao da će itko reći da sam se prodao jer nam to govore za svaki album već deset godina. Naviknuo sam se na takve priče. Smatram da pjesma sama po sebi realno nije nikakav ljigavi ‘sell out’ nego je više neka vrsta bizarne anomalije koju ne možeš ignorirati.

Story: S kim biste još voljeli surađivati?

Biste li ikad nekom drugom izvođaču pisali pjesme? Radio bih surađivao s brojnim izvođačima, ali naučio sam ne spominjati ih jer to obično završi u naslovu intervjua i ispadne čudno. U bližoj se budućnosti definitivno planiram posvetiti pisanju za druge jer mi je teško zamisliti se kao repera sa 45 godina. No nikad ne znaš, možda potpuno promijenim stil.

Story: Prije mjesec dana predstavljen je spot za pjesmu ‘Kako to’. Kako izgleda jedan dan na snimanju spota? Zabavlja li vas to?

Ne. U trenutku kad se snima spot, tu sam pjesmu čuo već pet tisuća puta i ide mi na živce, a snimanja obično izgledaju tako da se jedan te isti kadar snima bezbroj puta i pjesma se ponovno preslušava dok svi - i ja, i snimatelj i statisti - ne poludimo. Najzabavnije snimanje spota bilo mi je kad smo za Dječačku pjesmu ‘Narodna’ snimali spot šest minuta, napili se, pojeli janje i otišli kući.

Story: Iz kakve obitelji dolazite? Kako je izgledalo vaše djetinjstvo u Splitu?

Dolazim iz normalne obitelji i, osim što psujem u pjesmama, mislim da sam dobro odgojen. Odrastao sam u splitskome Varošu, ali išao sam u osnovnu školu Spinut. Tu se nema što posebno istaknuti, običan dječak koji trči okolo i igra videoigre.

Story: Kad ste počeli slušati rap, a kad ste odlučili okušati se u tim vodama?

Negdje 1999., u osmom razredu osnovne škole, dobio sam u ruke kasetu 2paca i Wu-Tang Clana. Reper 2pac nikad mi nije potpuno sjeo, ali Wu-Tang slušam i danas. Koliko se sjećam, nije nam trebalo dugo da se odmah nakon što smo počeli slušati rap i sami okušamo u tome. Bili su to skromni počeci, imali smo grupu pod imenom Blunted u kojoj smo bili Ivo Sivo, moj vjenčani kum koji danas radi u škveru, i ja. Uvijek smo mislili da smo najbolji i najjači, ali kad danas pogledam na to, ništa od toga nije valjalo do negdje 2004. ili čak 2005. godine.

Story: Po struci ste programer. Biste li se ikad vratili takvoj vrsti posla?

To je dobar posao i ako mi propadne glazbena karijera, ne bih imao ništa protiv da se vratim tome jer, kako mi pričaju, danas je potražnja za zaposlenicima golema. U vrijeme kad sam tražio zaposlenje, razgovori za posao bili su poražavajući, poslodavci su se često ponašali bahato i odnosili se prema meni svisoka.

Story: Kruna vašeg braka stigla je potkraj srpnja. Koliko vas je očinstvo karakterno promijenilo?

Izgubio sam otprilike 80% slobodnog vremena te sam neprestano umoran i neispavan. Ljudi mi kažu da će biti bolje i ne preostaje mi ništa drugo nego vjerovati im. Inače sam jako zahvalan što je dijete zdravo i normalno.

Story: Koliko ste morali promijeniti životne navike nakon Petrova rođenja?

Morao sam promijeniti život iz korijena. Trenutačno se sve vrti oko njega i tako će biti još dugo. Prvih mjesec dana njegova života otkazao sam sve koncerte kako bih bio kod kuće i pripomogao koliko mogu.

Story: Koliko su vas puta pitali zove li se sin Stipe?

Svaki me dan to pitaju.

Story: Možemo li očekivati pjesmu u kojoj pokazujete svoju nježniju stranu, primjerice, pjesmu inspiriranu sinom?

Pokazujem nježniju stranu tamo gdje je tome mjesto. Glazba mi je ispušni ventil za crnilo i trenutačno u njoj ne vidim mjesto za nježnost, ali ne isključujem mogućnost da se to promijeni.

Story: Što rijetki ljudi znaju o vama, a mnoge bi iznenadilo?

Ne znam, u posljednjih pola godine dao sam toliko intervjua da imam dojam da svi znaju sve o meni.

Story: Kada niste na pozornici, djelujete prilično smireno. Što vas može izbaciti iz takta?

Kad fotoreporteri inzistiraju da se fotografiramo ispred grafita jer je to ‘hip-hop’.

Story: Čime se bavite u slobodno vrijeme? Jeste li možda strastveni u još nečemu osim u glazbi?

Apsolutno ničim, nemam smisla ni na što drugo.