Bivša radijska i televizijska voditeljica, pjevačica, a sada spisateljica i Youtuberica, Ivana Plechinger u posljednjih je nekoliko godina doživjela potpuni preokret u životu.
Od ishemijskog moždanog udara koji je doživjela 2012.godine, koji joj je potpuno promijenio percepciju života, sreće, ljubavi i razmišljanja; preko trenutka u kojem joj je otac izdahnuo na rukama; pa do situacije kada je Ivanin stariji sin Jan doživio prometnu nesreću prošle godine, kroz Ivanin je život zaista prošao tornado, koji srećom, nije uspio srušiti njenu vedrinu i zahvalnost koju već godinama gradi. Danas, daleko od medija i glazbe, ona živi sretan i ispunjen život kroz pisanje, seminare i radionice koje organizira diljem Hrvatske, a svoju priču, kako dijeli s 'običnim ljudima', odlučila je podijeliti i s nama.
Kako ste i kada točno odlučili podijeliti svoja razmišljanja i savjete s ljudima?
Nije to bio trenutak u kojem sam odlučila početi raditi nešto novo, sve je zapravo počelo od knjige… Zezam se stalno da je moja knjiga prava plavuša, jer pola svog nastanka nije ni znala da će postati knjiga. Počela sam ju pisati nakon što je vrlo traumatično s ovog svijeta otišao moj tata koji je bio sasvim zdrav i vitalan, zapravo vrlo mlad, i samo je jedno jutro otišao na mojim rukama. Silno mi je bilo teško u tim trenucima i stalno mi je dolazilo da pišem o tome kako se osjećam, jer dok sam pisala nestajao je čitav svijet oko mene. Kad sam svu tugu istresla iz sebe, počela sam pisati o svim stvarima koje sam kroz život naučila, koje su me smirivale i veselile. Pisala sam zapravo s idejom da to ostane mojoj djeci, kao nekakav dokument na računalu koji će jednoga dana pročitati. Međutim, suprug je pročitao moje zapise i nagovorio me da knjigu dam na čitanje nekom od izdavača. Poslala sam je na tri adrese i svi su je htjeli izdati! Od prvog dana knjiga Ono što ostaje, uvijek ljubav je veliki je hit, obišla sam s njome više od stotinu knjižnica po Hrvatskoj, što još nitko do sada to nije učinio i doista sam počašćena zbog toga.
Nedugo nakon toga, otvorili ste i svoj Youtube kanal?
Na promocijama, pričala sam ljudima poruke iz knjige; koliko mi je zahvalnost promijenila život, zašto sam se razboljela i kako sam se iz toga izvukla, kako se na zdrav način nositi s tugom... Kad sam vidjela kako ljudi sjajno reagiraju na te poruke, odlučila sam sve to nastaviti i na svom Youtubeu koji je ubrzo spojio čitavu regiju, i tako već gotovo dvije i po godine svaku srijedu snimim novi video u kojem ljudima pričam koliko je život zapravo uvijek lijep ako znaš kako ga mudro i dobro živjeti.
A kako ste krenuli s radionicama?
Ljudi su tražili da se vidimo i uživo, pa sam krenula i s radionicama. Zapravo govorim ljudima sve ono što sam u životu isprobala i što meni pomaže, nikada ne preporučujem ništa što i sama svakodnevno ne primjenjujem na sebi, tako da zapravo samo s ljudima dijelim svoja iskustva, i sve ono što učim zadnjih 15 godina, baš kao i u knjizi. Nakon radionica, počet ću održavati i seminar koji me posebno vesele.
Što je za vas sreća?
Sreća je moja divna, mirna, zdrava obitelj. To što smo svi na okupu, što smo podrška i sreća jedni drugima. Prije nekoliko mjeseci se moglo dogoditi da tako ne bude. Moj stariji sin, Jan je u lipnju prošle godine imao tešku prometnu nesreću, no srećom prošao je samo sa šipkom u nozi i nekoliko ožiljaka. Ne mogu vam opisati na koju razinu je taj životni događaj uzdignuo moju životnu sreću, moj doživljaj života i zahvalnosti.
Kako ostati pozitivan u teškim situacijama?
Kroz svaku teškoću kroz koju prolazim u životu pomaže mi osvještavanje svega onog što imam, ali ranije to kod mene nije bilo tako. Imala sam moždani udar u 39.godini, prije toga, mnogo sam postigla u životu, a žalosno je to što na nijednom od tih uspjeha nisam bila zahvalna, sve što mi se događalo, meni se podrazumijevalo. Nisam bila zahvalna na svim darovima koje mi je život i do tada dao. Kada se razboliš, shvatiš da je i svaka bolest u naš život dovedena poput kakvog dara koji ti imaš zadatak razmotati. Najčešće je taj dar zapakiranu vrlo ružan omot, ali na nama je da shvatimo što se važno za naš život skriva u tom daru i što više ne možemo i ne smijemo raditi u svojim životima. Iz cijele situacije shvatila sam da ne mogu više živjeti onako kako sam živjela prije moždanog udara. Bila sam u nevjerojatnom stresu, a nakon bolnice, tražila sam načine kako da se držim dalje od stresa i straha. Svoja saznanja trudim se prenositi svima koji me žele čuti i čitati. Mir, sreća i osjećaj svrhe su ono što nam nedostaje danas u životu. Previše jurimo za stvarima koje su u životu nevažne i prolazne.
Koji je najljepši trenutak koji vam je ostao u pamćenju vezan uz radionice, seminare i knjigu?
Nedavno sam objavila video 'Pismo moje mame s druge strane' koji je u ljudima probudio toliko emocija da još uvijek lebdim na tim oblacima. Ljudi u komentarima ispod videa opisuju svoje priče, a ja kada ih čitam osjećam što je malo moje dobre volje izazvalo i u tim ljudima i u meni. Teško je to opisati. Imam osjećaj da me sve što sam u životu radila, vodilo ka tome da sada pišem i dijelim svoje spoznaje s drugima.
Planirate li se vratiti na glazbenu scenu?
Ne. U mom životu sve što se dogodilo, dogodilo se u pravo vrijeme, pa tako i pjevanje. U medije se također ne planiram vraćati, nije mi to više toliko privlačno, to ću prepustiti svojoj djeci. Imam trenutno svoje medije, društvene mreže u kojima imam publiku koja prati to što radim, osjećam se svrhovito i ispunjeno. Trenutno sam u životu voljena od onih koje volim. Zdrava sam i obitelj mi je zdrava. Što više čovjek može poželjeti, osim što vam svim srcem želim da svi vi koji ovo sada čitate isto doživite u svome životu.