Samo nekoliko nastavaka serije ‘Na granici’, koja se prikazuje na Novoj TV, bilo je potrebno da publika upozna i zavoli simpatičnog glumca Marka Braića. S nama je 28-godišnjak podijelio svoje hobije koji ga opuštaju i u kojima uživa.
Story: Uz glumu, vaša je ljubav i fotografija. Kada ste se njome počeli baviti?
Koliko se sjećam, u jednom sam se trenutku prije možda četiri godine našao u situaciji u kojoj mi je trebao hobi, distrakcija od glume. Zaljubljenik sam u film, ali daleko sam od filmofila. Tražio sam nešto što će mi svakodnevno udovoljiti potrebi za kreiranjem neke filmske priče. U bljesku takve misli uzeo sam tatin stari Zenit i počeo fotkati.
Story: Koji su vam najdraži motivi za fotografiranje?
Motivi mi se s vremenom mijenjaju, pa čak i u odnosu na to koliko vlastitim iskustvom savladam zanat. Nekako sam počeo s arhitekturom, prolaznike mi je malo teže fotografirati zato što se ne želim dovesti u situaciju da od mene zahtijevaju brisanje fotografije, što kod analognog fotoaparata znači vađenje cijelog filma iz aparata. No ponekad se prikradem nekom slučajnom prolazniku i uhvatim neku zanimljivu osobu ili situaciju. U posljednje vrijeme intrigiraju me motivi koji će mi u kontekstu fotografije kreirati neku vrstu narativa.
Story: Preferirate analognu fotografiju, koja je njezina prednost u odnosu na onu digitalnu?
Preferiram analogne fotografiju zato što mi boje, sjene, detalji, koža, materijali... u konačnici izgledaju onako kako sam ih prije fotografiranja vidio golim okom.
Story: Opušta li vas fotografiranje?
U fotografiranju uživam upravo zato što me opušta. Usredotočen sam i prisutan, sve ono što inače nisam.
Story: Pohađali ste Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer kiparstvo. Bavite li se time i danas?
Općenito sam previše strog prema sebi. Ne volim početi nešto što mene ili nekog tko će taj rad promatrati neće dovesti do promjene. Često razmišljam o tome da nešto izradim, ali da bih postigao željeni rezultat, moram se u potpunosti predati tom radu i precizirati zašto određeno djelo želim stvoriti. Ne želim se vraćati starim pristupima u umjetnosti, pa tako još tragam za onim u koje ću vjerovati cijelim svojim bićem.
Story: Često vas se može vidjeti na biciklu. Koliko vam je važna fizička aktivnost, pogotovo nakon cjelodnevnih snimanja?
Odmalena sam neprestano na biciklu. Imao sam ga u Sarajevu tijekom studiranja, pa tako i sad u Zagrebu. Prošlo su ljeto moja sestra i njezin dečko iz Stockholma biciklom došli k meni u Pulu. Čini se kao da smo neki ludi obožavatelji bicikla, ali zapravo smo potpuno slučajno i spontano odrasli vozeći bicikl. Bez bicikla ne bih mogao zamisliti cirkuliranje po Zagrebu.
Story: Kako održavate kondiciju?
Posljednjih nekoliko mjeseci odlazim u teretanu. Iskreno, još se pitam koja mi je točno motivacija.
