Nježna strana čelične lady tenisa

Iako se doima kako je još jučer žarila i palila teniskim terenima diljem svijeta, prošlo je već 20 godina otkako se legendarna Steffi Graf oprostila od tog kraljevskog sporta i reket predala nekim mlađim kolegicama. Nakon izvanserijske Graf nije bilo lako boriti se na terenu jer je ova uskoro 50-godišnja tenisačka zvijezda postavila vrlo visoku ljestvicu rezultata. Dosad je samo Sereni Williams u posljednja dva desetljeća pošlo za rukom nadmašiti ukupan broj osvojenih Grand Slamova umirovljene Steffi.

'Tenis je danas iza mene. To je ostalo u prošlosti. Moja je sadašnjost potpuno drukčija i ne bih je mijenjala ni za što', dodaje talentirana sportašica.

Stefanie Maria Graf rođena je 14. lipnja 1969. godine u Mannheimu u Njemačkoj. Majka joj je Heidi Schalk i otac Peter Graf, prodavač automobila i automobilskih osiguranja. Peter je u slobodno vrijeme radio kao trener tenisa i u tom su ga području mnogi hvalili, a vrlo brzo naslutio je da kod kuće ima tenisku čarobnicu pa se, zahvaljujući ocu, Graf već s tri godine u dnevnom boravku igrala svojim prvim drvenim reketom.

'Zapravo sam maštala kako ću postati fotografkinja National Geographica, a ne tenisačica. To je oduvijek bio moj san', tvrdi Steffi. 
No život joj je umjesto fotoaparata u ruke dao reket kojim je dominirala 17 godina karijere osvojivši ukupno 22 Grand Slam naslova. Na svjetskom broju 1 zadržala se rekordnih 377 tjedana i ostala je jedina tenisačica koja je svaki Grand Slam osvojila najmanje četiri puta. Najuspješniju godinu Graf je imala 1988., kada je osvojila sva četiri Grand Slam turnira, kao i zlatnu olimpijsku medalju na Olimpijskim igrama u Seulu. 

'Zvuči kontradiktorno, ali nikad mi baš tenis nije bio na pameti. Hoću reći, nikada nisam cijelo vrijeme razmišljala samo o tenisu. Pogotovo tijekom karijere', otvoreno priznaje ova šesterostruka osvajačica French Opena, peterostruka pobjednica US Opena, četverostruka slavljenica Australian Opena te sedmerostruka osvajačica Wimbledona.
'Wimbledon mi je uvijek bio najdraži turnir. Voljela sam igrati na britanskoj travi. Baš sam posebno voljela igrati ondje', otkriva Njemica. 
Osvojiti četiri velika turnira i u istoj godini biti pobjednica Olimpijskih igara nije mala stvar pa su sportski novinari taj pothvat poslije prozvali Golden Slam i on do danas nije ponovljen. Unatoč sada već duljem umirovljenju, još zna ponekad zaigrati pokoji meč. Posebice one humanitarne. 

'Nikada neću zaboraviti držati reket u ruci, no danas moj život ima drugi moto. Obitelj je na prvom i jedinome mjestu', rekla je.
S navršenih 13 godina, tada tek u ranoj fazi puberteta, Graf je počela profesionalnu karijeru na svom prvom službenom profesionalnom turniru u listopadu 1982. godine u Njemačkoj. Prvi meč izgubila je od Tracy Austin, tadašnje dvostruke pobjednice US Opena. Počela je ‘ozbiljnu’ tenisačku karijeru zauzevši 124. mjesto na ljestvici tenisačica. Tri godine zaredom Steffi Graf nije osvojila nijedan turnir, ali njezino mjesto na ljestvici rapidno je raslo pa je sa 124. mjesta prešla na 98. pa na 22. i završila na šestome mjestu kada je svima pomrsila račune pobijedivši Britanku Jo Durie. 

'Kad izgubiš nekoliko puta, tek tada shvatiš koliko je teško pobjeđivati', kaže Graf. 
U kolovozu 1984. tada 15-godišnja Steffi predstavljala je Zapadnu Njemačku na Olim­pijskim igrama u Los Angelesu i pobijedila. Međutim, nije joj dodijeljena medalja zato što to, kako su tvrdili, nije bio službeni olimpijski događaj. 
O karijeri Steffi Graf godinama se brinuo njezin otac Peter koji je ozbiljno pratio svaki potez svoje kćeri, ništa ne prepuštajući slučaju.

'Moj je otac pomno razmišljao o tome da mi sve to skupa ne bude previše i da ne pregorim na terenu. Ograničio je moju igru na deset turnira godišnje', opisala je. 

I dok je ona igrala desetak puta godišnje, njezina godinu mlađa kolegica Gabriela Sabatini odigrala je 21 turnir godišnje.
'Nisam se zamarala svojim kolegicama. Pomno sam slušala oca, što je i donijelo rezultate', priznaje. 

Osim poslovnog, Peter Graf čvrsto je kontrolirao i njezin privatni život. Često bi znala odbijati pozivnice na društvena događanja jer je morala biti fokusirana samo na igru, treninge i odmor, a to nije uključivalo luda tulumarenja. Graf bi sa svojim timom trenirala četiri sata na dan, a nakon toga često bi se uputili izravno na aerodrom pa na teniski teren, gdje se odigravao meč. Povučena i sramežljiva, kakva je i po prirodi bila tada mlađahna teniska zvijezda, na početku karijere stekla je nekoliko prijatelja na turnejama.

Za razliku od siromašnog društvenog života, sve je više napredovala u igri. 
'Ne možeš mjeriti uspjeh ako nikada nisi pogriješio. Otac me učio: ako želiš postići neki cilj u životu i karijeri, ne možeš provesti cijelo vrijeme brinući se o tome hoćeš li pobijediti ili izgubiti. Treba se fokusirati na to da budeš što bolji, drugo je sve gubljenje vremena', priznaje tenisačica koja i danas, gdje god se pojavi, pobudi zanimanje medija i publike.

'Dobro je u sebi imati dozu arogancije. Doduše, mnogo je takvih sportaša, ali ono što nikada ne smiješ izgubiti jest poštovanje prema drugima', rekla je tenisačica koja uvijek ima riječi hvale za svoje kolege.

'Kada gledam Rafaela Nadala, uvijek na njegovu igru mogu odgovoriti samo divljenjem i velikim poštovanjem. On je nevjerojatan sportaš s toliko discipline, toliko koncentracije i toliko strasti u svakom milimetru svoj igre. Kad vidim njegovu igru, glavom mi prolaze samo riječi hvale pa jednostavno ne mogu prestati govoriti o njemu. Rijetko se viđa netko tako talentiran, osoba koja igra s takvom strašću i radošću da je zabavno gledati ga. On utjelovljuje sve što tenis čini tako lijepim', kaže Graf o kolegi, baš kao što mnogi i o njoj govore samo lijepo. 

'Steffi je oduvijek bila kraljica teniskih terena. Nekad je među nama vladalo rivalstvo, ali danas je divno prisjetiti se tih vremena, a ponekad i zaigrati zajedno', rekla je jednom prilikom Steffina kolegica Martina Navratilova. 
Kao i svaki sport, ni tenis nije imun na ozljede pa se tako Steffi Graf od 1994. počela žaliti na snažne bolove u leđima koji su je stajali nekih turnira. Učestalim igranjem i željom za pobjedama, Graf je još više oštetila donji dio leđa. Počela je nositi steznike za leđa i nije bila sigurna da će igrati US Open, ali je izabrana za turnir pa je u pauzama dobivala rehabilitaciju, a i istezala bi se dva sata prije svakog meča. Stigla je do finala i uzela prvi set protiv Sánchez Vicario, ali je izgubila sljedeća dva seta. U sredini drugog seta, Graf je dobila ozbiljne grčeve tijekom svakog serviranja. Nakon US Opena, uzela je devet tjedana bolovanja kako bi što više prizdravila za nove teniske izazove. Uslij­edile su operacije, ali i dugotrajan oporavak koji bi energična Graf prekidala odlaskom na turnire diljem svijeta.

'Ako dođete u bilo koji grad na svijetu i treba vam liječnik, slobodno mi se obratite, o svakome znam je li dobar ili loš. Razmišljam o tome da napravim vodič kroz liječničke ordinacije svijeta', našalila se.

'Danas cijenim što su sve moje ozljede zarasle i osjećam se odlično', kaže uskoro 50 godina stara Graf. 
Danas majku dvoje djece tijekom karijere uglavnom nisu pratili skandali i činilo se da Graf vodi miran život djevojke iz susjedstva, no Steffi 1995. godinu pamti kao jednu od turbulentnijih u životu. To je bila teška godina za tenisačicu jer su je njemačke vlasti optužile za utaju poreza. U svoju obranu izjavila je da je njezin otac Peter njezin financijski upravitelj, a sva financijska pitanja vezana uz njezinu zaradu u to vrijeme bila su pod njegovom kontrolom. Njezin je otac uhićen u kolovozu i osuđen na 45 mjeseci zatvora. Na kraju je pušten nakon 25 mjeseci. Tužitelji su slučaj protiv Petera Grafa odbacili 1997., kada je Steffi pristala platiti kaznu od 1,3 milijuna njemačkih maraka vladi i anonimnoj dobrotvornoj organizaciji.

'Ne volim živjeti u prošlosti, uvijek gledam na vedrije dane i ono što slijedi', rekla je tada Steffi, čiji je otac Peter preminuo 2013. od posljedica raka gušterače, i to u 76. godini. 

Od 1997. Steffi Graf borila se s raznim ozljedama i operacijama, od kralježnice do stopala, a 1999. sve su glasnije bile spekulacije o njezinu oproštaju s profesionalnim tenisom. Tako je i bilo. Trinaestog dana kolovoza, nakon što se povukla iz meča zbog napetih tetiva, Graf je obznanila da se povlači iz profesionalnog tenisa. U to je vrijeme bila treća na rang-listi najboljih tenisačica svijeta.
'Učinila sam sve što sam željela učiniti u tenisu. Osjećam da nemam više što ponuditi na teniskim terenima. Nakon ovogodišnjeg Wimbledona, prvi put u karijeri nisam željela ići na turnir. Moja motivacija nije bila kao nekad. Mislim da je vrijeme da se povučem', obznanila je Graf. 

Odlaskom iz tenisa Steffi Graf okreće potpuno novu stranicu u životu. Više nema svakodnevnih treninga, učestalog mijenjanja gradova i aerodroma, nema više ozljeda i taktiziranja oko mečeva. Nekadašnja vrhunska tenisačica krenula je nekim novim putem za koji danas, u vrlo rijetkim intervjuima, tvrdi da je najljepši.

Za svoju poslovnu budućnost nakon umirovljenja od sporta Njemica se pobrinula još tijekom teniske karijere. Tako je 1995. osnovala marketinšku tvrtku Steffi Graf Sport GmbH. Iako je tvrtka uspješno poslovala, Graf je do povlačenja iz tenisa zaradila najmanje 150 milijuna tadašnjih maraka, što je sasvim dovoljno za pristojan život sportske legende. 
Prestankom karijere Steffi se uglavnom povukla iz javnog života. Danas je uspješna poslovna žena, a bavi se i humanitarnim radom u svojoj zakladi Children for Tomorrow.

'Ne volim se nazivati poslovnom ženom. Prije svega sam posvećena majka. Da, mislim da je to prava riječ koja me opisuje', tvrdi. 
Danas Steffi Graf živi u Los Angelesu sa suprugom, također legendarnim nekadašnjim američkim tenisačem Andreom Agassijem za kojeg se udala 2001. godine. S njim ima dvoje djece, danas 17-godišnjeg Jadena Gila i dvije godine mlađu Jaz Elle. U blizini četveročlane obitelji stanuju i njezina majka Heidi te brat Michael s obitelji, kao i brat njezina supruga Philip.
'Najvažnije mi je da moja djeca odrastaju u toplom obiteljskom okruženju', kaže supruga i majka. 

'Odlučila sam doći u Vegas k mužu, ali uz mene dobio je još moju majku, brata i njegovu obitelj kao dar. Žive nekoliko kuća od nas', dodala je Steffi koja selidbu na drugi kontinent nije prepustila slučaju. 

Kako je između teniskih kolega planula ljubav, možda najbolje opisuje njezin suprug u svojoj autobiografiji. Srećom, on je ipak nešto rječitiji od svoje samozatajne partnerice. 

Tenisač je tih devedesetih godina bio jedan od najpoželjnijih muškaraca. Nakon veze s glumicom i pjevačicom Barbrom Streisand i dvogodišnjeg braka s glumicom Brooke Shields, počeo je silovito trenirati. Obnovio je svoju porocima gotovo uništenu karijeru, a 1999. pobijedio je na Roland-Garrosu. Dok se Agassi razvodio od Brooke, trener mu je rekao kako mora biti sa Steffi Graf.
'Da, ali ona ne želi čuti za mene. Ona je kao French Open, nikako ne mogu do finiša', odgovorio je Agassi.
'To je prošlost. Do 2001. ćete se vjenčati, 2002. imati prvo dijete', rekao mu je trener.

Steffi i Andre imali su nekoliko zajedničkih namještenih treninga. Nisu često razgovarali. Ona je bila ozbiljna i suzdržana. Čuo je i da je sramežljiva.

'Nikad nisam vidio tako lijepu ženu', izjavio bi Agassi svojem treneru nakon treninga.
Postao je opsjednut njome, što je kulminiralo kada su pobijedili, svatko u svojoj konkurenciji, na French Openu 1999. godine.
Tada mu je rekla da ima dečka. No uza sva uvjeravanja, pristala je na izlazak nekoliko mjeseci poslije.

Na prvom susretu izvan teniskih terena oboje su govorili o svojem dobrotvornom radu - on o elitnoj privatnoj gimnaziji za talentiranu siromašnu djecu koju je pokretao u Las Vegasu, a ona o pomoći djeci koja su proživjela rat i nasilje u Južnoj Africi i na Kosovu. Nakon nekoliko susreta, par je završio na plaži.

 'Prvi smo put razgovarali o tenisu. Kad joj kažem da ga mrzim, ona me gleda pogledom koji kaže: “Naravno, zar ga ne mrzimo svi?” ', prepričao je Agassi.
'Odveo me na ples, a ja za to zaista imam dvije lijeve noge. Teško je nekoga tko ne zna plesati odvesti na spoj u diskoteku, zar ne?', rekla je jednom Graf.

Tada je sve počelo. Otad su teniske legende nerazdvojne, zajedno obilaze društvena događanja, sudjeluju u humanitarnim teniskim turnirima, jednostavno uživaju u životu. 
'Najsretnija sam uz svoju obitelj. Ispijanje jutarnje kave s Andreom, večeri s našom djecom. Imam sve što sam ikada mogla poželjeti', rekla je u jednom intervjuu slavna bivša tenisačica. 

Izgleda kako je Graf u svog supruga zaljubljena baš kao i prvog dana pa ga u svakom obraćanju u javnosti ne zaboravi spomenuti.
'Osoba kojoj se najviše divim moj je Andre. On je zapravo i moj uzor, nema što tom čovjeku ne prolazi kod mene. Sve mu opraštam. Valjda sam ovisna o njemu', priznaje. 

Prije 12 godina na teniskom turniru u Houstonu dogodio se nesvakidašnji incident između supružnika. Naime, Andre Agassi svoju je suprugu slučajno pogodio reketom u lice i rasjekao joj usnu. Teniski umirovljenici Andre i Steffi nastupili su u finalu turnira kako bi prikupili novac u humanitarne svrhe, ali dok su igrali u paru, držeći se za ruke, Agassi je reketom slučajno pogodio Graf, koja je završila s tri šava na usni. 

'Ona je dobro. Bio je to nesretan slučaj', izjavio je Agassi nakon incidenta. 
U slobodno vrijeme, kad ga uspije pronaći putujući po svijetu zbog svoje fundacije, Steffi Graf najbolje se odmara u društvu obitelji.
'Zapravo mi jako odgovara buka pa se najbolje opuštam uz kuću punu ljudi. Obožavam kuhati za svoju obitelj, djecu, prijatelje svoje djece i Andrea. Tad je bučno, veselo i bezbrižno. Ne postoji mjesto gdje bih radije bila od svoje kuhinje',  otkriva. 
'Kad bih mogla, najradije bih stisnula pauzu na život i promatrala svoju djecu. Jako brzo rastu i teško se mirim s činjenicom da više nisu moje bebe, nego ljudi koji otkrivaju svijet', kaže. 

Ponosna majka tvrdi da će, ako njezina djeca krenu stopama svojih roditelja, ona to podržati, ali da sama ne inicira da se počnu baviti tenisom.

'Još kao mali voljeli su igrati tenis, držati reket u rukama, njima je to sve zabavno. Ni Andre ni ja ne vršimo nikakav pritisak na njih. Mislim da njima nije ni stalo do naših nekadašnjih karijera',  iskreno govori.
Premda se mnoge njezine kolegice sportašice vole pohvaliti svojom karijerom, Graf to danas uopće ne zanima.

'Ako sa suprugom jednom mjesečno odigram tenis, to je mnogo. Nemam više vremena za to, a i taj dio života je iza mene. Naravno, uvijek ću se odazvati pozivu na neki humanitarni turnir, ipak volim osjetiti teren', priznaje Graf koja danas najviše vremena provodi uz supruga.

'Taj muškarac i ja gotovo smo po cijele dane zajedno. Trudimo se što više poslova obavljati zajedno. Lakše je i ljepše', kaže. 
Talentirana, umjerena, samozatajna i veliki borac na terenu - tako bi Steffi Graf opisali svi oni koji je poznaju. I tijekom karijere uvijek je znala što hoće, ali njezina taktika nikada nije bilo isticanje. Takva je i danas. Radi ono što voli i okružena je ljudima koje vole, a to je čini lijepom i ispunjenom.

'Živim od poljubaca svojih najbližih - mame, supruga, djece, prijatelja... Svaki od tih poljubaca čini me živom na drukčiji način. A malo živim i od slatkiša. Oni su mi, nakon obitelji, najveća slabost',  kaže Graf koja se ne zamara nevažnim stvarima u životu.
'Godine? Zaista nemam ideju što to točno jest. Dakle, ne zamaram se time', zaključila je jedinstvena Stefanie Maria Graf.