Iako je u tijeku vrhunac ljetne sezone, zaštitno lice RTL-a, energična i simpatična 38-godišnja voditeljica Marijana Batinić, ukrala je nekoliko dana za odmor koji provodi sa suprugom Matejem Pašalićem i četverogodišnjom kćerkicom Enom. Razlog njezina radnog ljeta nove su sezone showa ‘Ljubav na selu’ i ‘Život na vagi’ koje će se početi prikazivati na jesen. Iako je Splićanki ljeto najdraže godišnje doba, nije joj teško odreći se morskih radosti jer u poslu uživa kao i prvoga dana. Ipak, ništa joj ne može zamijeniti idilične trenutke s obitelji koja joj je, kako nam je otkrila u intervjuu, pokretačka snaga i oaza mira. Osim toga, priznala nam je boji li se Enina puberteta, kojim je osobinama 35-godišnji suprug može naživcirati, boji li se sjedina i još mnogo toga. 

Story: U novoj sezoni showa ‘Život na vagi’, koji se snima cijelo ljeto, ponovno ste u ulozi voditeljice, a ovaj put tijekom cijelog procesa transformacije kandidate bodrite i ohrabrujete. Što ste najvrednije i najkorisnije dosad naučili od kandidata?

‘Život na vagi’ nije dočekan s odobravanjem u Hrvatskoj, ali u samo nekoliko sezona postao je pokret za zdrav život. Šalje divnu poruku i motivira gledatelje pred malim ekranima. Uči kako ustati kad padneš, kad ni sam ne vjeruješ u sebe, kako izvući posljednji atom snage i podići se. Ovim projektom pomiču se granice kandidata, kao i one u produkciji.

Story: Ovaj put kandidati vježbaju uz more jer se njihova kuća preselila u Crikvenicu. Hoće li im morski zrak barem psihički olakšati naporu tjelovježbu?

Na moru se lakše diše i vjerujem da im je s jedne strane ugodnije, ali s druge nisu u tolikoj izolaciji kao prijašnjih sezona. Gledaju kupače kako se izležavaju i brčkaju u moru dok oni pred sobom imaju teške zadatke. Naravno, sve je pomno osmišljeno kako bi lakše podnosili izazove koje će život staviti pred njih jednom kad se vrate u stvarnost. 

Story: Osim ‘Života na vagi’, zaštitno ste lice i  nove sezone ‘Ljubavi na selu’. Je li vas priča nekog ovogodišnjeg farmera posebno dirnula? 

Ekipa je iz cijelog svijeta, od Australije,  Čilea, Ekvadora i Kanade do najbliže nam Njemačke. Svaki farmer ima svoj faktor X, ali ako već moram, izdvojila bih farmericu iz Čilea, uspješnu i snažnu ženu, udovicu koja je svašta proživjela i nikad se nije predala.

Story: Mislite li da su se izgubile neke vrijednosti u današnjem užurbanom svijetu u kojem su ljudi usredotočeni na karijeru? Je li selo bolje mjesto za osnivanje obitelji od grada?

Uvijek sam voljela selo, te poštene radišne ljude koji su naizgled obični, ali dok mi filozofiramo o životu, oni zapravo žive prave vrijednosti. Da nije neimaštine, mogli bismo reći da su puno sretniji od ljudi u gradu. Većina nas u velikim sredinama trči za nedostižnim ciljevima kako bismo si osigurali sreću, ugrabili te sretne trenutke, a oni su tu, samo ih treba živjeti. Puno možemo naučiti od ljudi sa sela, ali nemojmo se zavaravati, život u hrvatskom selu nije nimalo lagodan.

Story: Zbog ‘Ljubavi na selu’ proputovali ste cijelu Hrvatsku i posjetili najskrivenije kutke. Biste li mogli živjeti negdje tako? 

Zasad u seoskoj idili samo punimo baterije, ali život u mirovini svakako planiramo dalje od gradske vreve.

Story: Poznato je da voditeljski posao iziskuje intenzivan tempo života. Odakle crpite energiju?

Oduvijek sam hiperaktivna i ne stajem. Pred sebe stalno postavljam nove izazove, pomičem vlastite granice, podižem letvicu, ali u posljednje vrijeme ipak usporavam tempo, stala sam na loptu i više uživam u malim stvarima. Dijete mi svaki dan daruje novu životnu lekciju. Prije sam govorila da ne želim žaliti za propuštenim prilikama, a sada ne želim žaliti za propuštenim trenucima.

Story: Uvijek odašiljete pozitivnu energiju, a znamo i da aktivno radite na svom tijelu. Vrijedi li za vas ona - u zdravom tijelu zdrav duh? 

Kako godine prolaze, definitivno osjećam da više nisam neiscrpno vrelo pozitivne energije i da nemam onu snagu i živce koje sam imala dok sam bila mlađa. Nakon tjelovježbe puno se bolje osjećam, očistim se od negativnih emocija, ali iako kažu da treniranje uđe u krv, nikako da dočekam taj svečani trenutak.

Story: Kako izgleda vaša tjelovježba ljeti? Mijenjate li teretanu morem i plivanjem?

Ljeti češće snimam, a u pauzama od snimanja se odmaram, tako da i nisam baš fizički aktivna. Tko je vidio trenirati po vrućini! Ljeti sam više ‘pusti me stat’.

Story: Kad govorimo o ljetu, kakvi su vaši planovi? Hvatate li stanke između snimanja za kupanje u moru ili ipak planirate kratki godišnji s obitelji?

Baza mi ju u Dalmaciji, odakle odlazim na snimanja, a imat ću i 15-ak dana godišnjeg pa ću se otisnuti na otok. To je moj odmor iz snova, u mirnoj uvali, bosonoga, bez šminke i frizure i ono najvažnije - bez signala. Plan mi je što češće doživjeti fjaku, uz orkestar cvrčaka, pročitati nekoliko knjiga i svaki slobodan dan posvetiti svojoj maloj obitelji.

Story: Je li vam ljubav pokretačka snaga?

Apsolutno. Obitelj je moja pokretačka snaga, moje utočiste, oaza mira. Jako sam zahvalna na svemu što imam i generalno mi je u životu mirno more. Samo da bonaca potraje.

Story: Kojim ritualima počinjete dan? 

Kasno idem spavati pa me obično budi kći tako što mi kao Taz uskoči u krevet. Ona je ranoranilac, baš kao i njezin tata, i nema nimalo razumijevanja za spavalice. Budući da nisam ona majka koja ustaje prije svih kako bi u miru popila kavu i uživala u jutarnjim ritualima, dan mi zna početi poprilično intenzivno i kaotično.

Story: Majka ste preslatke četverogodišnje djevojčice Ene. Tko se brine o njoj dok ste vi i suprug Matej Pašalić na poslu?

Ena ide u vrtić, a s obzirom na to da joj je moj posao jako zanimljiv, ponekad je povedem na snimanja.

Story: Kako ona podnosi vaša izbivanja iz kuće? Ražalosti li se kada shvati da odlazite na posao?

Ražalosti li se svako dijete kad roditelj ide na posao? Ne vidim razliku između roditelja koji rade u banci, trgovačkom centru ili odvjetničkom uredu i onih koji odlaze na posao u Slavoniju na farmu i vrate se kući istog dana. Od prvog dana Ena voli ići u vrtić, ima svoju ekipicu i divne tete.

Story: Koliko danas u odgoju Ene prepoznajete svoju majku u sebi?

“Dok si pod mojim krovom, nosit ćeš ono što ti ja kažem!” “Jesam li ja sluškinja u ovoj kući?!” “Presvlačite se kao zmije!” rečenice su koje i ja izgovaram, iako sam govorila da nikad neću. Ipak, vrijeme nosi svoje i moje odgojne metode razlikuju se od metoda mojih roditelja. Rekla bih da nemamo jednake poglede na društvene norme. 

Story: Bojite li se puberteta? Što mislite, što će vam biti najveći izazov u njezinu odgoju?

Bojim se trenutka kad će mi prvi put zalupiti vratima pred nosom, kad se više ne bude htjela maziti sa mnom, a pomalo se plašim i njezinih reakcija na moje savjete i komentare. Raste naočigled, a ja se ne mogu odlučiti veseli li me ta spoznaja ili rastužuje.

Story: Nedavno ste na Instagramu napisali da boljeg muža niste mogli poželjeti. Ipak, čime vas može naljutiti ili naživcirati?

Kad on nešto zacrta, teško možeš utjecati na to da promijeni odluku. Njegovo ‘ne’ gotovo nikad ne postaje ‘da’. Pokušala sam primijeniti razne metode uvjeravanja, ali ne ide mi.

Story: A vi njega, što mislite, kojom ga osobinom možete izludjeti? 

Upornošću, jednostavno ne odustajem. Nerijetko ga imam potrebu uvjeriti u suprotno od onoga što je on zamislio.

Story: U kojem ste trenutku prepoznali da vas i Mateja veže prava ljubav?

Od prvog dana pušemo u ista jedra i kad sam to osvijestila, kad sam ga spoznala kao čovjeka, znala sam da je taj.

Story: Na čemu parovi trebaju najviše raditi kako se ne bi otuđili?

Možda zvuči patetično, ali svoga supruga cijenim i osjećam da on cijeni mene. Hoće li to trajati vječno, nitko ne može tvrditi, ali trudimo se da potraje zauvijek i, bez obzira na mane, vidimo jedno u drugom, prije svega, vrline. Baš kao u stihovima Balaševićeve pjesme “moj suprug je moj ljubavnik, suborac i najbolji drug”. Partneri se često okrenu jedno protiv drugog. Ego je veliki neprijatelj bračne zajednice. Nor­malno je da proživljavamo razne faze, ali kad ti je suprug saveznik, teško da vas nešto može udaljiti. Ali kažem, tek smo na početku puta, treba trajati. Za dvadesetak godina možda i budem znala recept za uspješan brak.

Story: Mislite li da je međusobno zavođenje nužno kako bi se održale strasti u odnosu?

Apsolutno. Lijepa riječ, kompliment, zahvalnost prema partneru, osmijeh, pogled. Moj je odgovor da, i to svaki dan.

Story: Komentari na društvenim mrežama prepuni su komplimenata na račun vašeg izgleda. Kada ste sami sebi najljepši? 

Ljeti, kad sam naspavana i odmorna.

Story: Jeste li zlopamtilo, praštate li ljudima kada vas povrijede?

Da sam zlopamtilo, rjeđe bih se opekla. Ipak, što sam starija, to sam opreznija.

Story: Iako ste još daleko od toga, kako zamišljate idealne dane u mirovini? Imate li neke maštarije?

Znam reći kako se zamišljam u našoj maloj kući od soli na obali. Nikad ne znaš kamo će te život odvesti, ali Dalmacija me sve više vuče sebi. Sunce nekako grije jače, a imam sreću što i moj suprug obožava dalmatinski kamen.

Story: Bojite li se starosti, sijedih u kosi i naočala za vid?

Ne plaše me bore ni sijede u kosi, iako živimo u svijetu koji favorizira mladost. Više se bojim manjka snage, brzine, nemoći. Stariji ljudi nekad su imali svoje mjesto pod suncem, u obitelji su poštovani cijeli život, a danas postaju nevidljivi jer živimo previše brzo. Nije lako starjeti u takvom društvu. Iako, ako imaš oslonac u obitelji, u svom životnom suputniku, starost može biti lijepa. Ni naočale za vid, ni slušni aparat nisu moji strahovi. Bojim se nemoći, bolesti, gubitka voljenih... Samoće.