'Dečko me osvojio s kilogramom čokolade'

Mirelu Bačić već niz godina gledamo na N1 televiziji kao urednicu, reporterku i voditeljicu dnevnih ‘Vijesti’. Rođena je u Slavoniji, a novinarstvo je završila na Sveučilištu Sjever u Koprivnici. Kako je život novinara po prirodi brz i stresan, Mirela je našla sasvim suprotan način kojim se oslobađa od stresa i održava ravnotežu u životu, a samo za Story.hr ispričala je i kako joj je njezin dečko Ivan srce osvojio čokoladom.

Priroda me smiruje, hrani i liječi. Doslovno! Divim se svakoj biljci, promatram je i uživam. Obožavam imati cvijeće u stanu. Posebno ono u skladu sa sezonom, priroda nam od veljače do studenog stalno nudi novo cvijeće. Razlog je, posve sam sigurna, Slavonija – zato toliko volim prirodu. Tko u Slavoniji poznaje svaku biljku, zna što je raskoš, a ja sam s tim luksuzom odrasla.

Opisali ste jednom prilikom da ste spoj Slavonije i Istre. Recite nam malo o svojoj obitelji, djetinjstvu...

Odrasla sam na tri lokacije, Orahovica, Osijek, ali i Poreč gdje sam svako ljeto. Moji roditelji su predivni, mnogo su radili tijekom radnog vijeka, a sada su u mirovini. Tata me je naučio voditi brigu za auto, a mama za biljke. Ono najvažnije, obitelj smo koja je uvijek i posvuda imala puno kućnih ljubimaca, prvenstveno mačaka, a i sada, uz njih pet brinu i za mačka kojeg sam spasila prošle zime u Zagrebu, a imaju i tri psa koje me u Slavoniji dočekaju trčeći, što je predivno!

Koliko često od poslovnih obaveza stignete pobjeći u prirodu?

Tijekom proljeća, ljeta i jeseni, svaki slobodan dan pobjegnem iz Zagreba. Samo snijeg i hladnoća me ponekad u tome spriječe. Da, to je zahtjevno jer iziskuje stalno putovanje, ali vrijedi. To je moja antistres terapija.

Kako izgleda vaš tipičan dan kad npr. za vrijeme godišnjeg odmora posjetite obitelj u Slavoniji, a kako dok ste u Poreču?

A, to je posve različito. U Poreču sam puno više aktivnija. Plaža, vožnja biciklom, eksperimentiranje s istarskom kuhinjom (ipak ovu slavonsku imam u malom prstu, ali gastronomiju Istre tek trebam usvojiti). U Slavoniji sam mirnija, obično je to šetnja s psima uz rijeku, koja mi je odmah ispred kuće. Jesen uz Papuk će sada biti bajkovita, slijedi sezona kestena.

Bavite li se nekim rekreativnim sportom? Kako se još volite opustiti u slobodno vrijeme?

Potpuno sam lišena sportskih aktivnosti ili bilo čega vezano uz to. Slobodno vrijeme provodim uvijek kreativno, trenutno pokušavam svladati novu šivaću mašinu. To me veseli.

Kako ste se vi i vaš dečko Ivan, po zanimanju povjesničar, upoznali? Čime vas je osvojio?

Ivan i ja se poznajemo još od srednje škole i sad smo u fazi 'ništa me iznenaditi ne može'. Osvojio me ….hm, bilo je toga puno! Pamtim da mi je jednom došao s buketom cvijeća i cijelim kilogramom čokolade. To je bio pun pogodak.

Rekli ste jednom da vam je dečko najveći kritičar. Sjednu li vam katkad teško njegove kritike?

Kritike uvažavam, ali proces kada mi ih upućuje je smiješan jer sam lavica i to teško podnosim, pa je naučio da mi ih pažljivo plasira.

Ljubiteljica ste domaće hrane. Koliko ste vješti u pripremanju iste?

Domaću kuhinju sam posve svladala, prošla sam čak i fazu kada sam eksperimentirala sa trendovima u domaćoj kuhinji. Ipak, volim i kada Ivan skuha – on je odličan u tome. Kuha sve osim juhe. Nažalost, moje bake su pokojne, ali zato ostala rodbina, kad dođem u Slavoniju, odlično pripremi slavonski doček.

Koliko se trudite hraniti zdravo? Brine li vas statistika koja pokazuje da novinari zbog stresa nerijetko prerano okončaju život, čak i prije doba za mirovinu?

Jedem zdravo jer imam sreću da iz Slavonije imam stvarno najbolje moguće i najsvježije namirnice. Od sezonskog povrća i voća pa do najfinije domaće zimnice. Iako, volim i slatko, a to je nezdravo. Ta stastistika me straši kada mi ju spomenete, inače o njoj ne razmišljam.

Gdje se vidite poslovno za deset godina? Koji vam je najveći cilj i san u karijeri?

U novinarstvu. Ako to kažem i u kontekstu za deset godina, onda to ozbiljno i mislim. To je odabir bez kompromisa.