Sandi Cenov: 'Osjećaj je bio neopisiv, molim se da me ne prođe'

Glazbenik Sandi Cenov gotovo je tri desetljeća na glazbenoj sceni pojam za 'divljeg' romantičara. Strastvenog i osjećajnog u duši, a 'divljeg' rockera na motoru, koji je njegova druga najveća ljubav nakon obitelji, supruge Iline, 13-godišnje kćeri Zare i desetogodišnjeg sina Mikule. Pjevač je godinama zaljubljen u motore i priznaje da je ovisan o adrenalinu i osjećaju slobode koji bajkerski način života pruža. Samo za Story.hr prisjetio se trenutka kad je planula ljubav između njega i metalnih ljubimaca na dva kotača te je otkrio na koji način odgaja svoju djecu, koja su se također zaljubila u motore, da budu odgovorni vozači jednog dana kad ih pusti same na cestu.

Naravno da je onda čim prije htio nabaviti svoj motor, no kaže, bila su teška vremena i to nije bilo lako. Prilika se pojavila kad je imao 13 godina. 'Moj prvi motor bio je mali Pony express od 50 kubika. Nabavio sam ga od bratića, odnosno 'đorali smo se'. Ja sam imao trkaći bicikl, pa sam mu predložio da se zamijenimo. To je bilo doba kad nije bilo novaca, morali smo se nekako iskombinirati'. rekao je i prisjetio se tog osjećaja kad je prvi put sjeo na svoj vlastiti motor, kad je doslovce postao svoja verzija Mad Maxa.

 'Osjećaj je bio neopisiv. Do dan-danas se molim nebesima da me to ne prođe jer je to jedan takav divan 'feeling', kazao je i opisao kako se se nakon toga dosjetio kako će zaraditi novce za novi motor koji će mu datii više snage, brzine i slobode.

'Zaposlio sam se u Opatiji u hotelu, nosio kofere čitavo ljeto i radio na recepciji. Tako sam uštedio za drugi motor, MZ. Onda sam imao ideju ići na brod ploviti bar godinu dana i zaraditi si za Harley Davidsona. Već sam se našao vezu za ukrcat se na brod, jer je u to vrijeme trebala veza, ali onda je krenula moja glazbena karijera pa sam odustao od te ideje. Danas sam si svojom glazbom zaradio za Harley Davidson Softail, kojeg trenutno vozim', ponosno je rekao.

Što je to toliko privlačno u bajkerskom načinu života, objasnio je ovim riječima. 'Puno je intenzivniji doživljaj putovanja na motoru nego u autu. Čovjek osjeti svaki milimetar ceste, mirise, zavoje... Veći je osjećaj slobode. Na primjer, svi znamo kako je danas vjerojatno najteža stvar na svijetu naći parking za auto, a s motorom nemaš te probleme. Ako ti se negdje sviđa, staneš i tu si. Popiješ kavu, fotkaš se, odmoriš i kreneš dalje', kazao je i dodao kako je najbitnije imati dobru ekipu, a on ima fantastičnu ekipu s kojom 'brije' po Europi.

Pitali smo ga bi li došao u krizu ako tjedan dana ne bi sjeo na motor, budući da je ovisnost o adrenalinu ipak ovisnost, koliko god dobra. Nasmijao se i odgovorio kako ga to ne brine.  'Nisam još došao u krizu zato što u zadnje vrijeme vozim i automobilske utrke na reliju. Tako da u hladne mjesece kad bi se smrznuo na motoru, sjedam u trkaći auto. Evo ovih dana baš idem na reli u Poreču', rekao je.

Osim toga, nauživati se vožnje može i na svom poslu iz snova, kako ga je opisao. 'Ja sam već godinama test vozač revije 'Motopuls' i dosta često testiram nove modele motora. Dobijem ih na par dana i guštam u njima, nema boljeg od toga. To je nešto o čemu valjda svaki bajker sanja', kazao je.

Kako mu u krvi kola ljubav prema motorima, ne čudi da su se u njih i njegova djeca već zaljubila.  Potiče ih u toj ljubavi, priznao je, ali i jako pazi kako će ih pripremiti da jednog dana budu samostalni vozači. 'Pokušavam im ugraditi osjećaj i notu odgovornosti da je to zapravo jako opasno, i da si treba u glavi složiti da te adrenalin ne ponese previše jer motor ima neslućene mogućnosti brzine i opasnosti, naravno. Pokušavam od njih po tom pitanju napraviti odgovorne ljude koji će se voziti brzo ako se da, a ako se ne da, onda vrlo sporo', rekao je pjevač.

'Već su se puno puta vozili sa mnom, imaju svoju zaštitnu opremu i uživaju u vožnji. Jednog dana će dobiti i svoje motore, ali sad su još premali. Po meni, bolje da ih ja naučim odgovornosti pa da se oni sami voze, nego da sjednu na motor s nekim tko nema tu odgovornost', zaključio je.