Talentirani i atraktivni crnogorski glumac Marko Todorović novi je miljenik hrvatske publike. Iako odlično vlada kazališnim daskama, mlada nada regionalnog glumišta jednako dobro vlada i televizijskim ulogama. Tako ga se može pratiti i u novoj dramskoj seriji Nove TV 'Drugo ime ljubavi' i ulozi člana obitelji Krpan. Što ga je privuklo u glumi, zašto je odustao od sportske karijere i kako se njegovi bližnji slažu s njegovim odabirom karijere - samo su neka od pitanja na koja je odgovorio samo za Story.hr

Zašto je gluma vaš odabir? Jeste li to oduvijek htjeli?

Ne mogu reći da sam se oduvijek želio baviti glumom, ona je uvijek bila prisutna u mom životu. Želio sam biti odbojkaš, ali kad se sve to izjalovilo, gluma je nekako sama izbila u prvi plan. Promatrajući sve te okolnosti koje su se događale, možda je gluma oduvijek bila podsvjesno moj prvi odabir.

Kako je do suradnje na seriji 'Drugo ime ljubavi' došlo? Je li vas kolega Momčilo Otašević preporučio?

Dobio sam poziv za casting, otišao na njega i dobio ulogu. Moj prijatelj Momčilo je dugo ovdje i dugo surađuje s ekipom Nove TV i da, navijao je za mene, ali njegov najveći doprinos prema meni je uslijedio kada sam došao u Zagreb, pomogao mi je oko svega, on i još neke kolege i to gostoprimstvo ću zauvijek pamtiti.

S kime vam je na setu najdraže surađivati?

Već snimamo dovoljno dugo, da smo se svi jako dobro upoznali, s nekima sam postao prijatelj za cijeli život. U ovoj fazi snimanja, sve ide mnogo lakše i mnogo brže jer smo svi uigrana ekipa, ali najviše mi prija raditi s ljudima s kojima sam više radio i s kojima sam se najbolje upoznao. Vladimir, Momčilo, Elizabeta, Slavko, Vlasta, Katarina... Ne bih htio nekoga izostaviti jer je to greška koja se teško ispravlja među ekipom.

Što mislite o hrvatskom jeziku? Je li bio izazov naučiti naglasak?

Koliko god se neki ljudi trudili da to mistificiraju, sve je to jako slično - s minimalnim prilagodbama. Trebamo biti ponosni što na tako velikom području, kao što je bivša Jugoslavija, govorimo svi istim jezikom, to treba gajiti i iskoristiti kao veliku prednost u smislu produkcije. Ne trebamo se ograničavati već da se upravo suprotno - treba se proširiti na regionalne projekte jer možemo da sakupiti ozbiljnu gledanost, a to i jest cilj svakog filma ili serije.

Što je za vas dosad najveći uspjeh u karijeri? Što vam je neostvarena želja?

Rano je govoriti o najvećim uspjesima, to će tek doći mada se ta granica uvijek pomiče. Čovjek uvijek pomiče svoje ciljeve. Trudim se uživati u trenutku tako da sve ovo što mi se trenutno događa ja ću nazvati mojim najvećim uspjehom u karijeri. Od prošlosti se ne živi, a budućnost je neizvjesna. Tako da biram sadašnji trenutak. Sretan sam i zahvalan na ovome do sada i trudit ću se da u narednom periodu bude još bolje, neostvarenih želja je puno, no polako, igra je tek počela.

Tko su vam glumački uzori? S kime bi htjeli glumiti?

Mnogo je glumaca koje poštujem i od kojih učim. S nekima od njih sam već igrao. Imamo divne glumce, ali ja se radujem s kim god da glumim. Volim sve što je vezano za našu umjetnost: od ljudi koji rade iza kamere do nas glumaca, sve me to čini sretnim i s kim god da radim, predajem se do maksimuma.

Jesu li vam draže kazališne daske ili televizijski set?

Pa to je isto kao da roditelj mora reći koje dijete više voli. Ne mogu se odlučiti, uživam i u jednom i u drugom. Kazalište je nešto posebno, nevjerojatan je osjećaj kada igrate pred punom dvoranom i kad možete osjetiti kako publika diše, kako reagira na svaku vašu gestu. To je nešto što se samo može u kazalištu doživjeti. Međutim, film i televizija danas uzimaju prevlast i svjedoci smo nevjerojatnih projekata. Ne mogu odlučiti, sebi želim i jedno i drugo.

Često ste skromni kada se radi o komplimentima obožavateljica. Zašto?

Nisam stidljiv, samo nekako ne znam što da kažem po tom pitanju. Naravno, sretan sam ako postoje poštovaoci mog rada. Mi živimo od publike i glumimo za njih. To je važan segment, ali nisam netko tko će to potencirati. Zaista bi bilo neukusno da ja govorim o tome, ali velika hvala svima koji mi pružaju podršku i trudim se da uvijek svima odgovorim i da se zahvalim. To mi mnogo znači jer onda znam da idem u pravom smjeru, a ja ću se truditi da uvijek budem dobar primjer.

Imate li djevojku? Ako da, kako se ona nosi s komplimentima?

Nemam djevojku, a kad je budem imao, ona će znati da su komplimenti i pokude sastavni dio moga života. Ja ću se prilagoditi njezinom životu i ona mom. Tako to treba biti, mada smatram kada se spoje ljudi koji su 'rođeni jedno za drugo', prepreke ne postoje.

Što na vašu karijeru kaže vaša obitelj?

Moja obitelj je moja najveća podrška, zaista. U jednom momentu su vjerovali više u mene nego ja sam. Naravno da su sretni zbog svega što se događa, a ja sam još sretniji što uvijek imam nekog kome se mogu obratiti za bilo što. Mnogi ljudi to, nažalost, nemaju i vjerujem da im je mnogo teže zbog toga. Zato mi koji imamo, trebamo čuvati svoju obitelj. Paziti ih i voljeti te uživati u svakom trenutku s njima. Biti tu za njih. Ne postoji ništa dragocjenije.