Ostvario sam puno više nego što sam sanjao. Kada se osvrnem, ponosan sam na sve - izjavio je jedan od najboljih, ujedno i najskromnijih nogometaša na svijetu u Hotelu Esplanade Zagreb, gdje je prošle nedjelje, samo dan nakon plasmana hrvatske reprezentacije na Euro 2020., okupio obitelj, prijatelje, suigrače i medije na promociji autobiografije ‘Moja igra’, knjige u kojoj je otkrio gotovo sve detalje iz svoga 34 godine dugog života.
Sportaš svjetskog kalibra, velika zvijezda Real Madrida, inače je rezerviran, ali u knjizi se toliko otvorio da je osim prvog susreta sa suprugom Vanjom, anegdota iz njihova bračnog života, priča o mališanima - devetogodišnjem Ivanu, šestogodišnjoj Emi i dvogodišnjoj Sofiji - otkrio i mnogo nepoznatih detalja iz djetinjstva.
- Dugo mi se glavom motala ideja o pisanju knjige, to mi je uvijek bila želja, ali nedostajalo je nešto da se napokon odlučim upustiti u to. A to je bio veliki uspjeh s reprezentacijom. Kad se to ostvarilo na SP-u u Rusiji, intenziviralo se razmišljanje o pisanju knjigu pa smo počeli s tim. To je trajalo godinu i pol. Inicijativa je bila moja iako me i Robi, kako dugi niz godina imamo jako dobar odnos, poticao. Kada sam odlučio, nazvao sam ga i rekao: “Idemo u to”. Bilo mu je drago - kaže Luka.
Naime, zasluge za nastanak knjige idu i sportskom novinaru Robertu Matteoniju koji je Lukine riječi pretočio na papir. No sve je zanimalo kome idu zasluge za Lukinu karijeru, za ono što je danas i što je postigao u životu. Bez imalo dvojbe roditeljima Stipi i Radojki te supruzi kojom se oženio 2011. godine.
- Nije bilo jednostavno, ni meni ni njoj. No uspjeli smo stvoriti prelijepu obitelj, troje prekrasne djece. Vanja mi je stvarno otpočetka bila velika podrška, pogotovo u teškim trenucima, kada ti možda ne ide najbolje u nogometu, kad si ozlijeđen... Ona je uvijek bila tu za mene. Kod nje najviše cijenim iskrenost i spremnost pomoći. Za sve ovo što sam danas postigao stvarno velike zasluge idu i njoj. Hvala joj na podršci, na svakodnevnoj ljubavi koju pruža meni i našoj djeci. Ne mogu joj dovoljno zahvaliti - istaknuo je Luka koji se dirljivo osvrnuo i na oca uz kojeg je i zavolio loptu.
- Tata je bio jako važan za moju karijeru. Dosta smo vremena provodili skupa, živjeli smo u zadarskom hotelu Kolovare, a ondje je bilo parkiralište na koje smo praktički svaki dan išli igrati nogomet. Učio me i bio je jako strpljiv. Pomagao je savjetima, bio je motivator, a iako on to danas neće priznati, znao je biti i dosta kritičan. Ali svi ti njegovi savjeti, sve to vrijeme koje sam provodio s njim, još su nas više povezali. Ponosan sam i zahvalan na svemu što me naučio i što smo proživjeli skupa - ispričao je Luka koji je kao dijete bio zvrk.
- Kao i sva djeca, imao sam svoje trenutke. Bio sam dosta živo dijete, uživao sam raditi spačke, ali moram priznati i da sam se znao ponašati kada je trebalo biti miran - istaknuo je Dalmatinac koji se odgovornosti naučio rano, kada je kao 16-godišnjak stigao u zagrebački Dinamo.
- Jedva sam čekao da dođem, išao sam s velikom željom. Odlaziš u veliki grad, u veliki klub, sa željom da se dokažeš. Imao sam cilj i to sam vidio kao veliku priliku. Nisam išao sam nego s cimerom Markom Čirjakom koji je i danas uz mene, tako da mi je bilo lakše. I roditelji su mi bili na raspolaganju. Zadar je blizu, ne kao danas kad imamo autocestu, ali kad god je nešto trebalo, bili su tu. I to mi je iskustvo pomoglo da se osamostalim, da izgradim karakter. Više nisam imao svakodnevnu pomoć roditelja nego sam se morao sam brinuti o svemu - kaže Luka koji je danas, desetak godina poslije, jedan od najvećih nogometaša u svijetu, šampion koji je osvojio Zlatnu loptu France Footballa za najboljeg nogometaša svijeta 2018., proglašen je najboljim i u izborima FIFA-e i UEFA-e, bio je proglašen i najboljim igračem Svjetskog prvenstva u Rusiji, a prije dva tjedna dobio je nagradu koju nemaju ni Messi ni Ronaldo - Golden Foot.
Riječ je o nagradi koja se dodjeljuje nogometašima za postignute individualne i momčadske uspjehe te za iznimnu osobnost i karizmu. No ništa mu neće tako ostati u sjećanju kao prošlogodišnje Svjetsko prvenstvo s kojeg smo se vratili sa srebrnom medaljom.
- To je bilo nešto posebno, kako za nas tako i za cijelu Hrvatsku. Od svih trenutaka koje smo ondje proživjeli u najvećem sjećanju ostaje zajedništvo koje smo pokazali prije, ali i tijekom prvenstva. Bili smo uigrani, imali kvalitetnu ekipu, pa nam je trebalo samo zajedništvo da napravimo to što jesmo. Zato nije slučajno to što nam se dogodilo. A i sve te fotografije naših navijača u Rusiji, u Hrvatskoj, doček u Zagrebu - definitivno jedan od najemotivnijih trenutaka koje smo doživjeli. Kad se sjetim brončane generacije, kako su ih ljudi dočekali, kakva je euforija bila... I sam sam to tada proživljavao kao navijač. Naši su snovi bili da i mi to jednog dana doživimo i eto, hvala Bogu, doživjeli smo. Doček je bio neponovljiv, kako u Zagrebu tako i u ostalim gradovima, i u mom rodnom Zadru. Ponosan sam, to ostaje za cijeli život - rekao je Luka koji sljedećih mjeseci nastavlja s obavezama u Španjolskoj.
- Imamo sad sedam, osam mjeseci da uživamo u našim klubovima i da se na najbolji mogući način pripremimo za ono što nas očekuje na Euru. Uvjeren sam da možemo igrati vrlo važnu ulogu. Imamo jako dobru ekipu, najvažnije da svi budemo zdravi pa da opet na terenu pokažemo pravo lice Hrvatske - poručio je za kraj.
