Sreća koja se ocrtavala na licu Dušana Bućana nije, kako nam se u početku činilo, bila isključivo zbog uspješno izvedene posljednje kazališne premijere u godini. Osmijeh mu nije silazio s lica i zbog posebne žene koja je tu večer, dan prije Silvestrova, u HNK došla pogledati predstavu ‘Idiot’ Fjodora Mihajloviča Dostojevskog u režiji Vasilija Senjina. Riječ je o Sari, najmlađoj sestri jedne od naših najuspješnijih manekenki Jasmine Hdaghe, s kojom je kazališni i televizijski glumac, kako ekskluzivno doznajemo, već nekoliko mjeseci u sretnoj vezi. Zagrljeni pozirali su našem fotografu, a na pitanje o novoj odabranici, Dušan je samo kratko rekao: “Ljubavna idila traje”.
Poput starije sestre koja godinama živi i radi u Los Angelesu, i Sara se bavi modelingom, no karijeru je odlučila graditi u Zagrebu, gradu u koji su iz rodne Libije četiri sestre s roditeljima došle kao djeca. Završila je Učiteljski fakultet i Poslovno veleučilište Zagreb te često putuje. A ljubav prema putovanjima spojila ju je i s Dušanom koji je na glasu kao veliki avanturist. Bio je u Sahari, smrzavao se na Aljasci, posjetio američke Indijance, istraživao Rusiju, a prošle se godine otisnuo na možda najzanimljivije putovanje do sada - jahao je 1200 kilometara do Crnog mora.
- Boris Veličan i ja odradili smo super posao, išli smo konjima na Crno more. Snimali smo dokumentarni film koji je sada u fazi postprodukcije, trebao bi izići na proljeće. Plan nam je ovo ljeto otići do Egejskog mora. Imam kobilicu koju sam gotovo dočekao na rukama i s njom planiram na put. Zapravo me trenutačno jako privlači taj oblik dokumentarca i putopisa - kaže nam 43-godišnji Zagrepčanin.
Na pitanje hoće li ga i djevojka pratiti na tom putu, kaže: “Vidjet ćemo. Još uči jahati”. S obzirom na to kakvog mentora ima, ne sumnjamo da ćemo je brzo vidjeti u sedlu. Naime, Dušan više od pet godina živi okružen životinjama, konjima i psima na Kordunu, u obnovljenoj djedovini udaljenoj 20 kilometara od rijeke Kupe.
- Imam kuću od 150 četvornih metara, podrum, jednu etažu i potkrovlje. Grijem se na drva, sam ih skupljam i cijepam. Jedne sam se zime zeznuo jer sam imao polusirova drva i bilo mi je hladno. Rekao sam ‘ne’š majci više’ tako da sad u proljeće i ljeto skupljam suhe grane da mi ne bude hladno. Kad živiš u prirodi, ništa ti nije nadohvat ruke, o svemu moraš unaprijed misliti. Ukratko, imaš drukčiji odnos prema stvarima. Osjećam se skučeno u gradu i treba mi prostor za manevriranje, a priroda mi to daje u golemim količinama - objasnio nam je jednom prilikom.
Iako se bavi poljoprivrednim djelatnostima, Dušan kaže da nije poljoprivrednik u klasičnom smislu riječi.
- Nikako ne volim motiku. Možda sam jednom nešto štihao u životu. Ako mogu birati, to nikada neću raditi, ali sve ostalo mi je užitak. Cijeli se dan vrtim oko kuće, bojim, brusim, jednostavno uživam u tome. Ni cijepanje drva nije mi problem, obožavam upaliti motorku. Od grada mi nedostaje samo to što se ne stignem baviti sportom, otići u teretanu, jer to nije isto kao fizička aktivnost - kaže.
No kako ga posao i dalje veže za Zagreb, osim matičnog kazališta, tu su i drugi projekti pa gotovo svakodnevno putuje 60 kilometara. Tako je bilo i uoči ove premijere.
- Srećom, nisam imao puno dvostrukih proba, Luka Dragić ubio se od posla, devet tjedana u komadu dvaput dnevno probe... A i mama mi živi u Zagrebu pa prespavam, uspijem sve uskladiti. Svima je to bio iscrpljujući rad, no mislim da smo se kao ansambl cijelo vrijeme držali zajedno
