Mario Mandžukić: Nije nimalo lako biti djevojka nogometaša

Kad smo se našli u jednom od brodskih ka­fića, na dobro poznatom terenu u ugodnoj atmosferi grada na Savi, gdje ga već svi dobro poznaju i gdje je ikona uspjeha, 23-godišnji Mario Mandžukić, igrač Di­nama i naš nogometni reprezentativac, otkrio nam je sve ono što nije vidljivo na nogometnom terenu. O­p­u­šten, nasmijan i simpatičan, Mario Mandžu­kić n­ije krio osjećaj sreće zbog gola koji je dao škotskom H­eartsu i koji je njegovu klubu gotovo sigurno osig­u­r­a­o ostanak u europskom nogometu. No iza svak­o­g uspjeha, otkriva, stoje sati napornih treninga. U svaki njegov korak na terenu uloženo je mnogo truda i odricanja, a da se svako ul­a­ga­nje isp­latilo, uvijek se iznova može uvjeriti kad semafor na kraju utamice upiše pob­j­e­d­u za ‘Pl­a­v­e’­.­ ­ Story: Kako ste proveli ljeto? Nogometaši nemaju dugi odm­o­r, no uhvatio sam vremena i nakratko otišao u Biograd, potom u posjet ses­tri u Njemačku i naposljetku obitelji i prijateljima u Slavonski Brod. Sada je, naravno, radno­. Story: Koliko je zahtjevna karijera profesion­a­l­n­o­g sportaša? Zahtjevna je. Dosta je tu odricanja, u­zastopnih putovanja, karantena. Mnogi ljudi prvo pomisle da je to blagoslov, a ja se ne bih u p­otpunosti složio s tim. Naposljetku, ako odab­e­r­eš sport kao svoj životni put, moraš ga voljeti i imati volju i snagu da bi se tome svaki dan maksimalno posvetio. Story: Biste li rekli da ste u ranoj mlad­o­s­ti bili zakinuti i da ste propustili neke stvari koje su vaši vršnjaci radili? Može se tako reći. Ne samo u djetinjstvu, kada sam trenirao svaki dan, dok su se ostala djeca igrala, i danas je moj život posvećen nogometu. Ipak, ako sam se odlučio za to, toga ću se i držati. Najviše mi je nedostajalo više vremena koje bi proveo sa svojom obitelji i prijateljima.

Story: Kako se opuštate prije utakmice? Ništa posebno. Pripremim se nekoliko dana prije, tako da nema neke posebne pripreme. Story: Jeste li praznovjerni, imate li, primjerice, neku amajliju ili rituale koje napravite prije utakmice? Imam sliku Djevice Marije na svo­jem mjestu u svlačionici na kojoj p­­i­š­e: “Gospo Brze Pomoći, pohitaj da nam p­o­m­ogneš.” Od rituala mi je najv­a­­­ž­n­ije da prije svake utakmice zavež­e­m­ traku oko desne ruke. Ako ste p­ratili, mogli ste primijetiti da to imam na svak­o­j utkmici, još nijednu nisam odigrao bez toga. Neki su me čak pitali boli li me ruka, ali to nema ­veze s tim, to je jed­nostavno moj ritual. Story: Kako i s kim najradije slavite pobjedu? Nemamo baš nekog vremena za fešte jer su utakmice svakih nekoliko dana. Naravno da sam sretan kad pobijedimo, ali nema pretjeranog slavlja. Svi su mi dečki iz kluba ok i s kim god da sam od njih u društvu, dobro je. Story: Što mislite o vezama između manekenki i nogometaša? Mislim da su im poslovi dosta slični pa ih to vjerojatno spoji. Tu je neprestan rad, putova­nja, mediji, odricanja pa ne bi trebalo nedostaja­ti razumijevanja s obje strane. Story: Jeste li zbog nečeg požalili u karijeri? Dosad nisam, pogotovo ovu sezonu. Uopće mi nije žao što sam ostao u Dinamu. O­s­jećam pozi­tiv­nu energiju i napredovanje kako u klubu, tako i s navijačima, kojima pokušavam uz­vrati­ti dobrom igrom. Story: Jeste li ikad doživjeli ljubav na prvi pogled? Nisam na prvi, možda na drugi. Story: Je li teško biti djevojka nogometaša? Da, zato što puno pu­tujemo. Neprestana odvojenost vjerojatno je najgori dio.