Domaća pjevačica i glazbenik: 'Priželjkujemo bebicu'

Prije nekoliko godina na domaćoj se sceni pojavila grupa Bang Bang, a trebalo joj je samo nekoliko pjesama da stekne odanu publiku i dobije pohvale struke. Što zbog prepoznatljiva i neuobičajena zvuka i tekstova, što zbog karizme i simpatičnosti Lare Antić i Hrvoja Prskala - pokretača ove priče. Hrvoje i Lara isprva su bili poznanici pa prijatelji, a prije nekoliko su se godina zaljubili i vjenčali. O svojim počecima, novom albumu ‘MOL.2’, glazbi, lutanjima, odnosu i intimnim željama govorili su za Story.

Story: Bang Bang dio kritičara smatra jednim od naših najboljih novijih pop-rock bendova. Jeste li se nadali steći takvu reputaciju u relativno kratko vrijeme, samo nekoliko godina otkako postojite?

Story: Koliko vam je na našem varljivom glazbenom tržištu teško držati poetiku bez kompromisa?

Hrvoje: Jako teško! Iskreno, kad smo osnovali bend, postojala je određena frustracija jer je sve što smo prije radili bilo dosta alternativno za naše radijske postaje i televizije. Postojala je doza kompromisa da se pridružimo toj srednjoj struji. Mnogo je kolega prešlo iz alternativnijeg zvuka u mekši pop, a mi smo krenuli obrnuto, težim putem. Nadam se da će nam se to isplatiti jer iz godine u godinu dobivamo sve pozitivnije reakcije.

Lara: Kao što sam rekla, idemo za onim što osjećamo i kad tako radi, čovjek ne može pogriješiti. U bendu svi slušamo različitu glazbu, što se čuje u našim aranžmanima. Mnogi nam govore da smo se trebali držati jednog stila, a ne, primjerice, zakoračiti u hip-hop, što smo učinili sa Sašom Antićem i pjesmom ‘Kako stoje stvari’. Mislim da većina ljudi sluša različite glazbene stilove i da nisu isključivi. Koliko god su nam neki zamjerali raznolikost, sad na koncertima vidimo da nam je to prednost. Imamo i sreću što su svi dečki u bendu iznimni glazbenici koji se sjajno snalaze u svim žanrovima.

Hrvoje: Odličan je primjer naš drugi album koji je sad izišao, apsolutno je kompletan. Sve smo pjesme napravili beskompromisno. Za razliku od prvog za koji smo dobili nagradu Porin za novog izvođača, na ovom se osjeti sinergija kritike i publike, ali smanjilo se radijsko emitiranje. S druge strane, dobivamo profiliraniju publiku i povećava se broj koncerata, što nam je draže.

Story: Otkud ideja za ime benda?

Lara: Bang Bang uopće nije bio u planu. Pjesma ‘Negdje na cesti’ s prvog albuma nije bila namijenjena meni, odnosno nama.

Hrvoje: Pisao sam pjesmu za jednu našu pjevačicu i pozvao sam Laru da snimi vokal za demo snimku kako bih je ponudio dotičnoj dami. Ona je, na našu sreću, odbila pjesmu uz objašnjenje da joj se sviđa, ali je previše ozbiljna za nju. ‘Negdje na cesti’ stajala je tako nekoliko mjeseci pa sam Lari predložio da je mi objavimo. Predložio sam joj da osnujemo bend. Došli smo u Croatiju Records, njima se sve svidjelo i ponudili su nam ugovor. Potom smo dogovorili premijeru videospota, a najkomičnije je što tada nismo imali ni ime benda. Lara je doslovno u zadnji trenutak ispalila: “Zvat ćemo se Bang Bang.” Pitao sam je zašto? Odgovorila je da bismo se trebali zvati po pjesmi Nancy Sinatre i da bi se zvuk gitare iz pjesme ‘Bang Bang’ trebao provlačiti našim pjesmama. Na kraju smo pristali, ali pritom nismo razmišljali o problemu pretraživanja po internetu. Kad upišete ‘bang bang’, ispadaju čudesa. No nismo odustali jer je ime fora, univerzalno, lako pamtljivo. A otkako imamo 15-ak službenih singlova, prepoznaje nas Google Hrvatska pa je lakše.

Story: Pjesma ‘Imam’, koju ste objavili 2015. na Zagrebačkom festivalu, na neki vas je način gurnula naprijed.

Lara: Tako je. Najprije smo objavili pjesmu ‘Nešto me pogodilo’ koja nam je otvorila put na radiopostaje. To je bio najveći ulaz na domaću ljestvicu HR top 40, a završili smo na šestome mjestu. Slijedila je pjesma ‘Imam’ koja nas je dodatno pogurala i postala naš prvi prepoznatljivi hit. Zanimljivo je da su pjesme ‘Imam’ i ‘Papar i sol’ jedne od najemitiranijih sa Zagrebačkog festivala.

Story: I ove ste godine nastupili na Zagrebačkom festivalu s pjesmom ‘Sebi dovoljni’.

Hrvoje: Tamo smo kao kod kuće, ovo nam je bio već četvrti nastup. Ekipa i organizacija su odlični, svakako dobra platforma za predstavljanje. I ovaj smo put ispunili svoja očekivanja.

Lara: To je druga pjesma na kojoj Hrvoje pjeva duet sa mnom.

Hrvoje: Prva se dogodila slučajno, ponudio sam je jednom našem pjevaču, na kraju se vratila meni.

Story: To je znakovito. Suđeno vam je i da pjevate s Larom?

Lara: Hrvoje je prije imao bend Tranzistor koji je bio poznat u alternativnim krugovima. Nažalost, bend se raspao, ali drago mi je što se vratio mikrofonu jer sam ga za njim prvi put i ugledala.

Story: I što ste pomislili kad ste ga ugledali prvi put?

Lara: Bilo je to na Zlatnoj koogli 2003., kada sam bila prateći vokal Flyera. Došla mi je prijateljica i rekla da moram poslušati famozne dečke. Najprije sam komentirala: “Ajme ne, prežestoki su!” Mislim da sam tada bila premlada jer danas znam pustiti neke njihove pjesme na YouTubeu.

Story: Kada ste se opet sreli?

Lara: Godinu poslije kad je došao na promociju videospota Flyerove obrade pjesme ‘O jednoj mladosti’ Josipe Lisac. Hrvoje mi je uvijek bio zgodan, ali nisam imala samopouzdanja nešto poduzeti. Samo sam ga gledala, ne znam je li i on mene.

Story: Hrvoje, jeste li primijetili Laru?

Hrvoje: Iskreno, ne. Tada sam bio u vezi.

Story: A kada ste je ugledali?

Hrvoje: Dugo smo se poznavali i družili, katkad bih nju i sadašnju šogoricu Bianku zvao za snimanje back vokala. Potom smo se intenzivnije družili na jednom projektu, a u toj sam fazi već bio prekinuo s tadašnjom curom. I Lara je imala brodolom, tu smo se spojili.

Lara: Dva brodolomca.

Hrvoje: Da, glazba nas je spojila.

Lara: Ja sam njemu prva prišla. Naime, zvao me na probu, a prije toga je autom došao po mene. Pitao me što ima novo? Rekla sam mu da je katastrofa, da se nikad neću zaljubiti, da ne razumijem muškarce kao ni oni mene. Hrvoje mi je ispričao svoju priču i vozeći u jednom trenutku rekao: “Kakve smo sreće još ćemo mi završiti skupa.” Odgovorila sam: “Ajme, ne.” Nakon probe popili smo piće i otišli na tulum. Sve je bilo prijateljski. Simpatija je postojala, ali ništa se nije dogodilo. Cijelu sam noć razmišljala što mi je to trebalo. Sljedećeg jutra Hrvoje me pozvao na piće i tako je sve počelo.

Hrvoje: Završili smo u Cici na rakijama.

Lara: I skužili da se gledamo s iskrom u očima.

Story: Što vas je privuklo jedno drugom?

Lara: Hrvoje je uvijek bio jedan od onih nasmijanih i pozitivnih likova. Katkad sam mislila kako bi bilo dobro pronaći nekoga takvog, pozitivnog, dobrog, iskrenog. Tko god gore pomiče figure, hvala mu!

Hrvoje: Sve mi je bilo čudno i zbunjujuće. Znali smo se silne godine i, iskreno, nisam imao nikakva očekivanja. Do našeg trenutka mislio sam kako je bolje da ljudi nemaju dodirnih točaka u poslu, da moja cura sluša drugu vrstu glazbe, ima svoje društvo, ali ispostavilo se da nisam bio u pravu. Puno je bolje kad imamo zajedničke interese, ekipu... I, naravno, Lara mi je najljepša i najbolja! Neobična je, jako emotivna, umjetnički i obiteljski tip. Drži do tih odnosa. Zanimljivo je da je svi dečki iz benda zovu mama.

Story: Budući da puno vremena provodite zajedno, ima li prepirki?

Lara: Nismo idealan par. Tko se ne svađa? Najviše se prepiremo zbog glazbe. Jako smo tvrdoglavi i temperamentni, a kod Hrvoja mi se sviđa kontriranje i nadmudrivanje. Napo­sljet­ku, iz toga uvijek nešto dobro nastane. Upravo zato što smo drukčiji. Kad snimamo, Hrvoje u tom konfliktu na nesvjesnoj razini pritisne neke gumbe i dobije bolji dio mene jer se više potrudim. Ima situacija kad mu kažem da mi se ne sviđa neki tekst ili glazba, sugeriram mu da poradi na tome. To je normalno. Što se tiče komplimenata, jako ih pažljivo daje jer se u suprotnom uljuljam. Skužili smo se.

Hrvoje: Važno mi je spomenuti dečke iz benda jer smo stvarno obitelj. Jako nam je stalo do dobrog odnosa. Prijatelji smo, čak i ljetujemo zajedno. Naviknuli su se na naše svađe i gluposti. Umiješaju se u raspravu kao neutralni, ali ipak zauzmu stranu.

Lara: Iskreno nam kažu kad je netko od nas pretjerao.

Hrvoje: Nije joj lako sa šestoricom muškaraca u kombiju.

Story: Kako izgledaju vaša putovanja?

Lara: Kao maturalac. Uvijek kažem da bih se prije odlučila za muško nego žensko društvo. Žene znaju zakomplicirati život i ne shvaćaju da nam frajeri žele pojednostaviti stvari. To mi odgovara. Dečki vide kad ne mogu pratiti njihov tempo pa odem spavati, a oni tulumare nakon svirke.

Hrvoje: Spontano smo došli do toga da onaj tko ne zna da smo u braku, teško to može zaključiti. Pritom mislim na situacije kad smo na koncertima i službenim putovanjima. Glupo mi je to.

Lara: Često cijeli bend smjeste u jednu sobu.

Hrvoje: Znalo se dogoditi da ne bismo iskoristili odvojene sobe i kad bismo ih imali. Laru bismo pustili da se odmori, a mi dečki bismo zaružili.

Story: I vaša je svadba bila neobična. Održana je u jednom zagrebačkom klubu, sve je bilo u rock stilu. Svirali su vam cover bendovi ZZ Top i AC/DC, a vjenčali ste se u ponedjeljak.

Lara: Ne slijedimo slijepo pravila. Ne nosim nakit na rukama jer mi smeta i skidam prstenje kad perem ruke jer se bojim da ne izgubim vjenčani prsten. Neki su komentirali da nije pravi brak ako ne nosimo prstenje. Ako smo se odabrali i ako si vjerujemo, ne treba nam ništa drugo da bi nam simboliziralo brak. Ljudi se ili osjete ili ne.

Story: Kako se tako neobični uklapate u naše estradne vode?

Hrvoje: Imam dojam da se ne uklapamo u našu scenu. Taj obrazac ponašanja nekako nije po našem guštu. Ne volimo se nametati, pogotovo naš odnos i brak. Nije to naš stil.

Story: Jako ste svestrani. Lara, završili ste novinarstvo, velika vam je ljubav i gluma. Hrvoje, radite glazbu i za druge izvođače. Zanimljivo je da ste se upustili u osmišljavanje edukativne aplikacije. O čemu je točno riječ?

Lara: Zavod za intelektualno vlasništvo slučajno je došao do mog kontakta i početna im je ideja bila educirati mlade o intelektualnom vlasništvu i autorskom pravu. Tražili su da osmislim kako ih zaintrigirati za tu temu. Osmislili smo devet animiranih videoklipova kojima smo djecu učili o autorskom pravu. Svi se nalaze na YouTubeu, a u školama držimo edukacije nekoliko puta godišnje. Nakon toga Zavod se htio obratiti i djeci od prvog do četvrtog razreda. Napisala sam tri scenarija za crtiće na temu od autorskih prava do žigova i izuma. Hrvoje je radio glazbu, a u jednom crtiću gostovala je Mia Dimšić koja je posudila svoju pjesmu i glas. Treći projekt, koji bi se trebao naći na Google Playu i Apple Storeu, mobilna je aplikacija o intelektualnom vlasništvu kojom će djeca igrajući se učiti o izumima, kako se stvara glazba itd. Animaciju je radio Dario Pustaj, aplikaciju Igor Donevski, a produkciju Ljubo Zdjelarević. Sve je projekte financirao ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO). Mislim da je ovo prva aplikacija o educiranju mladih o intelektualnom vlasništvu na europskom tržištu.

Story: Hrvoje, spomenuli ste da Laru svi u bendu zovu mama. Priželjkujete li bebicu?

Lara: Definitivno! Svakako idemo prema tome. Znam da bi se Hrvoje odlično snašao u toj ulozi, iako nema mlađeg brata.

Story: Hrvoje, i vi ste jako svestrani. Radili ste i glazbu za filmove ‘Ideš?, Idem!’, ‘ZG80’. Što vas inspirira?
Zahvalan sam što se bavim glazbom i živim od nje. Sve što ima veze s tim i dalje me veseli, kao i pisanje, produciranje te aranžiranje za druge izvođače. Posebno me veseli stvarati filmsku glazbu jer je to potpuno druga dimenzija. Inspiracija dolazi i od ljudi s kojima se družim i surađujem, a prirodno mi leže melankoličnije pjesme. Nije slučajno što se naš drugi album zove ‘MOL.2’ jer su sve pjesme napisane u molu, sjetnom tonalitetu. Prirodno mi dolazi takva glazba, što se kosi s mojim karakterom jer volim zabavu, druženja, buku, gužvu...

Lara: Hrvoje ima sposobnost uhvatiti trenutak i zarobiti ga u tekstu, što mi je nevjerojatno. Divim se tom talentu. Kako sam diplomirala novinarstvo, riječ mi je bliska, ali ne toliko koliko Hrvoju. Mogu otpjevati, ali nisam toliko vješta da riječima dočaram neki trenutak i emociju.

Hrvoje: Sve su moje pjesme biografske, nastale iz našeg života ili ljudi koji nas okružuju.