Anja Alavanja Romac: 'Igram tenis na dva metra kvadratna'

Otkako je započela izolacija diljem svijeta, brojne obrazovne ustanove poput škola, ali i dječjih vrtića su morale zatvoriti svoja vrata. Spomenute okolnosti predstavljaju poseban izazov za sve roditelje koji rade od kuće, a jedna od njih je i voditeljica emisije 'Zdravlje na kvadrat', Anja Alavanja Romac. U razgovoru za Story.hr otkrila je kako animira svoje mališane, sedmogodišnjeg Jakova i četverogodišnjeg Ivora koje je dobila u braku sa suprugom Željkom Romcem, što joj najviše nedostaje iz vanjskog svijeta te uspijeva li pronaći vremena za sebe. 

 nismo slomljeni duhom, čovjek je ipak adaptivno bice. Dan nam čak i brzo prođe. Trudimo se ipak imati neki plan i organizirati aktivnosti. Jakov ima ujutro školu, pa zadaću, Ivor također dobiva zadatke iz vrtića, ja radim od doma. Zatim se posvetimo kuhanju ručka, a u dvoriste smo izvukli sve moguće rekvizite; rekete svih mogućih veličina, mini golove za nogomet. Igramo tenis ispred zgrade, a usavršili smo i igranje na dva metra kvadratna zida.

Pohađate tečaj njemačkog jezika. Kako to da ste to odlučili učiniti sada?

Ovo je već drugi stupanj njemačkog i drago mi je da nismo prekinuli tečaj, već nastavljamo putem Skypea. Neobično je, ali se čovjek brzo uhoda. Sad napokon imam vremena i za ponavljanje i pisanje zadaća, a mogu i isključiti kameru ako sam u pidžami. Ipak se čovjek osjeća bolje čim ima i neki mentalni napor, jer ja stvarno nisam tip koji ubija vrijeme pred televizorom. A niti mi djeca to dopuštaju.

Postoje li još neke stvari koje ćete ili jeste napravili sada, a do sada ste odgađali?

Mislim si kako je ovo idealno vrijeme za pogledati neke dokumentarce koje sam htjela, pročitati neke knjige, pripremiti projekte, napisati planove, ali uz dvoje djece i ne uspijem previse. I imam tekući posao, jer emisija 'Zdravlje na kvadrat' se snima i emitira, a mi se snalazimo kako znamo, a da budemo odgovorni i poštujemo socijalno distanciranje, pa smo s montažerima na mailovima i telefonima. Ali, recimo, radim više zdravih slastica, te jutarnjih smoothieja za koje nisam imala uvijek vremena.

Je li bilo teško objasniti Jakovu i Ivoru što se događa?

Puno pričamo s djecom o tome, objašnjavamo im zašto je trenutno takva kakva je i zašto se ne mogu družiti s prijateljima. Jakov je za svoje godine iznimno razuman, a četverogodišnji Ivor stalno pita koliko je danas oboljelih. Smanjila sam gledanje informative pred njima, pogledamo jedne vijesti u danu. Za sada ih nije ulovila ravnodušnost, dan nam je ispunjen, a ni jedan ni drugi za sada ne kukaju sto nema škole ni vrtića. Ali recimo, Ivor stalno crta viruse.

Kako s njima sada izgleda svakodnevica? Imate li neke savjete za druge roditelje?

Hm, od savjeta roditeljima; sad je vrijeme da izvadite sve one Lego kockice i igre na koje su djeca zaboravila. Neki dan smo bojali temperama kućice za ptice, a danas ćemo raditi origami. Nakon zajedničke igre znam reci 'mama sad ima posla, vi se igrajte, ali bez ekrana', rečenica koju oni najviše mrze. Trudim se da ne budu više od sat vremena dnevno na ekranima (tu ne brojim školu). Mislim da je bitno imati neki plan dana, a on ne mora nužno biti ispunjen od do. Meni je u redu da se oni i dosađuju, iz toga ispolji neka kreativnost. Uglavnom, mi roditelji često zaboravimo da ne moramo stalno biti njihovi animatori.

Vježbate li kod kuće?

Vježbam, moj studio u kojem inače vježbam, imam on line treninge, tako da svaki dan malo odvježbam. Jednostavno se nakon vježbanja puno bolje osjećam i mislim da sam dobar primjer klincima, jer moj Jakov za sada tjelesni na trećem shvaća kao minute u kojima se može opustiti i donijeti si grickalice.

Postoje li neki tretmani koji Vam sada nedostaju? Šminkate li se kod kuće?

Sve mi polako nedostaje, ali i bez svega mogu. Znam biti sam svoj majstor, tako da za sada ukućani ne vrisnu kada me vide ujutro.