'Možda svijet nije naviknuo na ovo, ali mi na Balkanu jesmo'

Znanost je potvrdila da je smijeh moćan u borbi protiv stresa i boli, povećava samopouzdanje, poboljšava koncentraciju i pamćenje. Pridonosi zdravlju srca, mozga, pluća, hormonalnoj ravnoteži i drugome. Netko će reći da je teško smijati se u jeku svega što nas je zadesilo posljednjih dana, ali oni drugi će mudro zaključiti da ionako iz svoje kože trenutačno ne možemo pa je onda bolje to vrijeme provesti uz humor. Stoga nam je Ivan Šarić, naš najpoznatiji komičar, čovjek koji je dvaput napunio Lisinski, savršen sugovornik u ovim čudnim vremenima. I u ovom je razdoblju Ivan pronašao razloge za smijeh, ali i došao do spoznaja koje sežu mnogo dublje od površine šale koja nam služi poput padobrana. Pošteno i ogoljeno govorio nam je o humoru na sto i jedan način, njegovoj čaroliji, lekcijama koje bismo mogli izvući… Malo smo i filozofirali, polemizirali, razgovarali o ljubavnoj alkemiji humora, njegovoj zaručnici Korani Gvozdić, vremenu u izolaciji i drugim malim stvarima.

Story: Jeste li smislili neku smiješnu dosjetku o svemu ovome da je podijelite s nama?

Smislio sam ih nekoliko. Jedna fora postala je viralna, a zove se ‘Balkanska meditacija’, o tome kako se moramo opustiti od svega ovoga. Previše je prosta da vam je sada prepričam. U njoj sam rekao sve što svi osjećamo upakirano u humor. Mislim da je ljudima nakon nje bilo lakše sudeći prema komentarima ispod videa i onima koji dolaze do mene. Pišu mi da prakticiraju tu meditaciju. Definitivno ima materijala, treba nešto sačuvati i za stand-up. Na tome će biti i puno i malo posla, ne znam kako to objasniti. Neke stvari ne mogu komentirati sada koliko će biti dobre za godinu, dvije. Čak ima materijala za dvije predstave, ali i nije mi drago zbog toga.

Story: Kako vi kao komičar doživljavate svakodnevne crne vijesti u vezi s pandemijom. Kako taj vaš mehanizam funkcionira?

Ne znam zašto ljudi misle da se komičari ili umjetnici drukčije nose sa stresnim situacijama od ostalih? Ipak, razlika je u tome što mi imamo ispušni ventil koji nam pomaže da ostanemo mentalno zdravi, bilo da je to glazba, komedija ili slikanje. Pokušavam ostati oprezan i jak. Mislim da strah nije dobar. On uvijek blokira. Strah prije izlaska na pozornicu znači da nastup neće biti dobar. Tijelo će ti drukčije reagirati. To se odnosi i na strah kako prezentirati svoj rad na poslu, tražiti povišicu, pitati curu za izlazak... Strah blokira! Postoji bojazan od zaraze, potresa, trebamo samo biti oprezni, ali ne bojati se. Koliko god to jednostavno zvučalo. Treba osvijestiti kad te je zbog nečega strah i zašto. Naučiti se nositi s tim.

Story: Rečeno je negdje da je tanka linija između smijeha i boli, komedije i tragedije, humora i uvrede. Kako gledate na to?

Stvarno je tanka linija između smijeha i boli kad se nađeš u situaciji u kojoj ne znaš bi li se smijao ili plakao. Komedije i tragedije? Postoji jedna rečenica, ne znam čija je: “Svaka tragedija postaje komedija, sve što je potrebno je vrijeme.” Humor je uvreda. To je siva zona u kojoj svaki komičar mora znati kada je vrijeme za šalu, šutnju i ozbiljnost. Kao što sam rekao, humor pomaže kratkoročno, ne znam koliko dugoročno, pogotovo ako neka teška emocionalna stanja stalno prebacujemo na šalu i mičemo od sebe. Ljudi su kompleksni. Treba se smijati, ali treba i zaplakati. U našoj kulturi, mislim, posljednjih desetak godina forsira se ta toksična pozitiva. Moramo biti pozitivni u vezi sa svime. Kao komičar koji voli takvo stanje smatram da neke stvari ne možeš tako promatrati. Stradavanja u svijetu, potrese... U redu je biti tužan, osjećati se loše. U protivnom je to loše za ljudski mozak. Ovo je vrijeme velika mentalna igra. Poslije nas čekaju još veći izazovi. Da, najvažnije je ostati dobro u glavi, i plakati i smijati se, i nazvati drage ljude. Sve je dopušteno.

Story: Iako niste psiholog, možete li na temelju iskustva punih dvorana u kojima ste zabavljali publiku objasniti zašto je smijeh lijek?

Slučajno ili namjerno morao sam postati neka vrsta psihologa jer me posao kojim se bavim natjerao da svoja razmišljanja i navike sagledam iz nekog drugog kuta, kao i situacije s kojima se drugi ljudi nose te da zasladim tu gorčinu. Ne možeš se nečemu smijati ako te strah. A ovo je svojevrsna pobuna protiv straha. Smi­­jemo se smrti u lice, i to je predivan osjećaj jer nas čini besmrtnim. Ili se smijemo ljudskoj gluposti i samima sebi koliko smo smrtni.

Story: I naš ministar zdravstva Vili Beroš kaže da se treba više smijati, a ne smetaju mu ni šale na njegov račun?

Gospodin Vili se pokazao jako sposoban, ulijeva nadu. Način njegova komuniciranja i govor tijela daju povjerenje. Mislim da je on kao vođa kriznog stožera nešto najbolje što nam se moglo dogoditi. Samim tim što je neurolog zna što se događa u ljudskoj glavi, da trebamo koristiti humor kao alat kako bismo ostali mentalno i fizički zdravi.

Story: Je li, po vašemu mišljenju, humor odraz nečije inteligencije?

Neki kažu da jest.

Story: Što je s onom frazom ‘nemamo isti smisao za humor’. Kako je doživljavate?

Potpuno se slažem s time. Ne postoji čovjek koji je zadovoljio svačiji ukus. Treba samo pronaći ravnotežu i to, u mojemu slučaju, upakirati u predstavu.

Story: Što mislite o ljudima koji se često šale na svoj račun?

Takvi ljudi otkrivaju koliki im je ego. Oni koji to ne vole, sigurno imaju neki kompleks. Ako se ne možeš šaliti s nečim na sebi i u sebi, lako je pretpostaviti da imaš problem s time. Postoji razlika između šale koja će nekog povrijediti i one koja će sve zabaviti. Šale s ciljem da se nekog obezvrijedi nisu mi drage.

Story: Mislite li da je duhovitost talent?

Apsolutno! Isto kao pjevanje ili ples.

Story: Što ćemo s onima koji ne prepoznaju šale u ovim vremenima, sve gledaju tragično. Što biste im poručili?

Ne bih ih silio da se smiju. Nije dobra toksična pozitiva, a ni negativa. U krajnjem slučaju, zašto bi neki mrgud sve trebao gledati pozitivno? Možda mu se dogodilo nešto zbog čega ne može gledati drukčije? Mislim da mora proći i vrijeme za neke stvari.

Story: Grčki filozof Sirius je tvrdio: “Vic je svjetlucava pjena na površini. Humor je biser iz dubine.” Imate li vi neki takav poetičan opis humora?

Mislim da je Oscar Wilde rekao, barem se to njemu pripisuje: “Nemoj shvaćati život ozbiljno, nitko nije iz njega izvukao živu glavu.” A u današnje vrijeme, kad vidimo koliko smo nebitni, mali i beznačajni, ta rečenica itekako ima težinu. Može se shvatiti na dva načina: nihilistički ili nebitan sam, nitko ne utječe na moje akcije i mogu biti najbolji čovjek ikad. Mogu pomagati drugim ljudima i baš zbog moje nebitnosti slobodan sam napraviti što god hoću. I zašto ne bih napravio nešto dobro, kad je ionako sve tako nebitno?

Story: Slavna Marilyn Monroe je rekla: “Ako možete osvojiti djevojku, od nje možete napraviti što god želite.” Koliko je to vama puta pošlo za rukom?

Nemam pojma!

Story: Je li upalilo i kod vaše zaručnice Korane Gvozdić?

To morate pitati nju, ja sam samo sretan što sam s njom.

Story: Čemu se vas dvoje najviše smijete?

Teško pitanje. Smijemo se na račun puno toga, često s odmakom.

Story: Što je najsmješnije, prema vašemu mišljenju, kad je riječ o ovoj kućnoj izolaciji?

Znam samo što je najbolje. Izolacija nas je povezala kao nikad. Znali smo da će biti teško boraviti gotovo 24 sata u četiri zida, ali razumijemo kad nekome treba odmak. Poštovanje je najvažnije. Dobro je da iz svega ovoga izađemo zdravi i izvučemo ono najbolje. A tu je i generalno očišćen stan.

Story: Kako provodite vrijeme kod kuće?

Čistimo, kuhamo, peremo, plešemo, gledamo serije…

Story: Jeste li otkrili neke skrivene talente?

Otkrio sam šumu iza svoje kuće. Udaljenu dvjestotinjak metara. Da nije bilo ovoga, ne bih je ni otkrio. Ondje se povučem, smišljam materijale, meditiram.

Story: Koje komičare pratite u posljednje vrijeme?

Iskreno, posljednjih pet godina nisam pogledao ničiji show. Prvo, zato što nemam vremena, ni kao poslovni čovjek, ni kao muškarac posvećen svojoj Korani. A imam i odbojnost prema tuđem radu kako ne bih nešto uvidio što bi podsvjesno utjecalo na moj stil.

Story: Koliko vam je humor općenito otvorio vrata?

Sve mu dugujem, ali i svojoj ozbiljnosti kad je bila potrebna.

Story: U razgovoru ste mi spomenuli da su ljudi sada u nevolji kao jako brižni prema svima, ali da dođe, ne daj Bože, gore, ‘grizli bi za komad kruha’. Koliko je tu crnog humora, a koliko poznavanja ljudi?

Teška vremena izvlače najbolje i najgore iz ljudi. Jako mi se sviđa kada Bad Blue Boysi pomažu trudnicama u Petrovoj i starijim ljudima. I što većina Hrvata poštuje upute Kriznog stožera. Uvijek sam optimist, ali spreman sam za crne dane, baš zato što proučavam ljude. Pretpostavljam za što su sve sposobni.

Story: Da ne bude ironija za kraj, što biste poručili našim čitateljima za bolje sutra?

Iz ovoga možemo izići kao bolji ili lošiji. Fokusirat ću se na ovo - bolji. Mislim da nam ovo nisu najteži trenuci, oni tek dolaze. Paradoksalno, karantena će nam nedostajati, pozivi da budemo doma i samim tim provodimo ure s obitelji. Imamo vremena nazvati prijatelje i paziti jedni na druge. Trebamo živjeti u ovom trenutku i ne smijemo ga podcijeniti. U trenutku kada je svijet uzeo pauzu.˝