Mali gad ili mali ljubavnik?

Vjerujem da još nisam dosegnuo svoj vrhunac. Zato se i dalje trudim. Ako ti jednog dana kažem: “Ovo što sam sada napravio baš je odlično, to je uloga za nagrade.” Nadam se da ćeš imati hrabrosti staviti mi vijenac oko vrata i onda me, s puno suosjećanja, u tišini ubiti - prije nekoliko godina rekao je Al Pacino, koji i danas stvara filmske uloge kojima se divi cijeli svijet, a za prošlogodišnji rad na filmu ‘The Irishman’ dobio je hvalospjeve publike i kritike, kao i nominaciju za Oscar. Ovaj ga put nije osvojio. No glumačka legenda rođena 25. travnja 1940. godine već priprema nove projekte.
Pacinovi roditelji Salvatore i Rose nisu imali ni 20 godina kada im se rodilo jedino dijete, sin Alfredo. Iako su bili zaljubljeni, sreća nije dugo trajala i već dvije godine poslije prodavač osiguranja napustio je suprugu i sina, s kojim nikada nije imao dobar odnos.
- Nismo bili bliski, ali viđali smo se tijekom života. Dolazio mi je u posjet. Kada sam bio mali, neko sam vrijeme živio kod njega, ali ponekad bi prošlo četiri, pet godina prije nego što bih ga ponovno vidio, iako se trudio održavati kontakt. Nisam s njim postao bliži čak ni nakon smrti majke i djeda. Godinama nakon toga nismo razgovarali. Marlon Brando je rekao da je krivnja uzaludan osjećaj. I jest, a kada sam se napokon s tim pomirio, bilo mi je malo lakše. Trebale su mi godine da uopće shvatim da je osjećam - rekao je o ocu koji se tijekom života ženio pet puta.

- Učitelji su pozvali mamu na razgovor i zaključili da mi treba otac. Nisam bio potpuno problematični tinejdžer, ali nije mi puno nedostajalo da to postanem - rekao je Amerikanac koji je nekoliko puta bježao od kuće (kako bi privukao pozornost), sa 10 godina žvakao je duhan, sa 11 počeo pušiti lulu, a sa 13 je počeo piti alkohol. Na ulici bi tražio punoljetnu osobu koja je bila voljna kupiti mu bocu bilo kakvog pića. No prvu kap alkohola nije popio u haustoru s prijateljima, nego u društvu majke, djeda te ujni i ujaka. Dali su mu čašu crvenog vina i prvi gutljaj nije mu se svidio. Natjerao ga je na kašalj, htio je ispljunuti tu gorku tekućinu, ali nije. Sve je ulio u sebe kako mu se nitko ne bi smijao, a rodbina je to dočekala gromoglasnim pljeskom. “Ništa ne osjećam”, rekao je uz smiješak kojim je skrivao nalet vrućine u trbuhu i glavi te pitao može li dobiti još. Jako mu se svidjelo sanjivo stanje u koje je padao kada bi pio i uskoro je alkohol postao sastavni dio svakoga njegovog dana… I tako je bilo godinama.
Tada još nije znao da je gluma ono čime bi se mogao ili trebao baviti, a njegovi snovi bili su usmjereni prema sportskoj karijeri.
- Htio sam biti igrač bejzbola, ali nisam bio dovoljno dobar. Nisam znao što želim od života. Bio sam dosta sretno dijete, bez obzira na probleme u školi. U osmom je razredu Blanche Rothstein, učiteljica koja je vodila dramsku grupu, mami poslala pismo i savjetovala joj kako bi bilo dobro da me podrži u glumi. To je bio prvi put da me netko ohrabrio. U svijetu iz kojeg dolazim toga nije bilo. Nismo bili uvažavani. Stvarno mislite da me barem jednom mama ili bilo koja druga odrasla osoba pitala kako mi je bilo u školi? Nikada! To se nije radilo - rekao je.

Učiteljica ga je primijetila kada je na školskom okupljanju čitao ulomke iz Biblije. Prepoznala je da se u njemu krije glumačka iskra i dala mu ulogu u predstavi koju su pripremali. I već su tada počele usporedbe s budućim kolegom kojega smatraju jednom od najboljih glumaca 20. stoljeća.
- Rekli su mi da glumim kao Marlon Brando. Imao sam 12 godina i tada sam prvi put čuo za njega. Nije li to čudno? Nisam htio biti kao on jer sam se poistovjećivao s Jamesom Deanom. Mama ga je obožavala, ja sam ga obožavao i na mene je snažno utjecao njegov film ‘Buntovnik bez razloga’ - prisjetio se dramski umjetnik koji je u nižim razredima srednje škole proglašen ‘osobom koja će vjerojatno uspjeti’.
Obrazovanje je nastavio u srednjoj školi za izvedbene umjetnosti jer, kako je rekao, to je bila jedina škola koju ga je primila unatoč lošim ocjenama.
- Kada bismo igrali bejzbol i uhvatio bih loptu na trećoj bazi, radio sam zvijezde od veselja. Zbog glume se nisam toliko uzbuđivao. Kada sam glumio, preglumljivao sam se. Radili smo prema metodi Stanislavskog, a to je jako ozbiljna, metodska gluma. Morali smo sve osjećati i mislio sam da je to suludo. Pa gdje je u tome zabava? Bilo mi je dosadnjikavo. Jednom sam trebao glumiti kako se osjećam kada sam sâm u svojoj sobi. Nisam je imao, pa sam izmislio. U jednom trenutku bilo nas je devetero u tri sobice našeg stana. S nama su bili moji tetke i stričevi te njihova djeca. Neki su bili nasilni. Profesorica je rekla da imam “vatru sicilijanskih glumaca” i da sam jako “prirodan”. I zato sam stalno pokušavao biti prirodan, a nisam znao da to nije isto kao biti stvaran. Pa kako da shvatim Stanislavskog? On je Rus, a ja sam iz Bronxa - rekao je.

Majka ga je isprva podržavala u naumu da postane glumac, ali u jednom je trenutku promijenila ploču i rekla da je to nije zanimanje za ljude poput njih, za siromahe. Dvije godine poslije, kada mu je bilo 16, poslušao ju je i ispisao se iz škole kako bi pronašao posao te financijski pomogao obitelji. Raznosio je novine, radio kao poštar, domar, prodavao je cipele, radio u voćarnici, ljekarni, supermarketu, nosio namještaj (što opisuje kao najteži posao), a posebno su mu bile lijepe dvije godine koje je proveo u časopisu Commentary, gdje je radio u uredu i bio dostavljač. U nekoliko kina bio je razvodnik, što mu se svidjelo jer je mogao gledati filmove, ali i prvi put sagledati sve svoje strane.
- U jednom kinu našao sam se ispred trostranog ogledala. Bile su mi 24 godine i dotad nisam vidio svoj profil. Nisam mogao vjerovati. Pa tko je ta čudna osoba? Nikada nisam vidio ni stražnji dio vlastite glave. Nisam mogao prestati buljiti u sebe. Menadžer je to primijetio, a ja mu se od početka nisam sviđao. Mislim da nije baš volio razvodnike. “Pacino, u što gledaš”, pitao je, a nakon što sam nešto promrmljao, rekao mi je da to više ne činim. Malo poslije ponovno sam se gledao, a on me vidio dok se spuštao niz stepenice i viknuo: “Otpušten si.” Nije se čak ni zaustavio, samo se nastavio silaziti. Trebao sam biti tužan, ali osjetio sam nalet sreće. Otišao sam u garderobu i počeo se smijuljiti. Nekolicina prijatelja pitala me što se dogodilo i morao sam im reći da sam dobio otkaz jer sam se previše gledao - opisao je smijući se.
Cijelo vrijeme išao je na audicije. Pridružio se HB Studiju, neprofitnoj organizaciji koja nudi besplatna predavanja i postavlja predstave, a jedan od njegovih učitelja glume bio je Charlie Laughton, koji mu je postao ne samo mentor nego i najbolji prijatelj. Nerijetko bi spavao na njegovu kauču ili kod nekih drugih prijatelja, a kada se nije mogao nikome obratiti za pomoć, spavao bi na cesti.

Ipak, najgori trenutak dogodio se 1962. kada je preminula njegova majka Rose. Godinama se borila s depresijom i unatoč neimaštini, uspijevala je plaćati posjete psihijatrima koji su preporučili terapiju elektrošokovima. U nadi da će joj biti bolje, podvrgnula se tretmanu koji joj nije donio olakšanje. Sve je dublje padala u depresiju koju je pokušala liječiti barbituratima (sredstvima za smirenje, op. a.). Postala je ovisna, a moguće je da je upravo to urokovalo njezinu smrt u 43. godini. Je li si sama presudila, glumac ne zna sa sigurnošću i o tome u javnosti ne govori. Nakon smrti djeda godinu poslije, Alov je život počeo izmicati kontroli.
- Dotaknuo sam dno nakon što sam ih izgubio. Imao sam 22 godine i sa mnom više nisu bile dvije najutjecajnije osobe u mom životu. Izgubio sam se. Izgubio sam i cijele 1970-e - iskren je bio glumac.
Nakon četiri godine s HB Studiom ponovno je odlučio otići na audiciju za The Actors Studio, koji ga je kao tinejdžera odbio. Ovaj je put bez problema upao u tu cijenjenu organizaciju profesionalnih glumaca, kazališnih redatelja i dramatičara. U to je vrijeme Pacino počeo raditi na svojim glumačkim vještinama s Leejem Strasbergom, za koga tvrdi da je zaslužan što je postao uspješan glumac. Jednako razmišlja i o The Actors Studiju zahvaljujući kojem je počeo dobivati angažmane pa je mogao dati otkaz na svim ostalim poslićima.
Zaredale su se kazališne uloge, ona u predstavi ‘It’s Called the Sugar Plum’ donijela mu je nagradu Obie, gluma u predstavi ‘Does a Tiger Wear a Necktie’ prestižni Tony, a rad na ‘America Hurrah’ prvu dulju ljubavnu vezu. Naime, zaljubio se u kolegicu Jill Clayburgh s kojom je život dijelio pet godina.
- Kasnih šezdesetih nije bilo cool da djevojka bude ambiciozna i zato sam htjela biti cura nekoga zgodnog frajera - prisjetila se kasnije Jill, koja se nadala da će je Al odvesti pred oltar.
Čak je u jednom od tadašnjih rijetkih intervjua i Al novinarima spomenuo kako želi da mu postane supruga te da je ona žena koja će mu roditi djecu. No tjedan dana poslije izveo ju je na večeru i rekao da je među njima gotovo jer se zaljubio u drugu, glumicu Tuesday Weld.

Jill i Tuesday samo su neke od poznatih dama koje su se izmijenile u njegovu naručju, a ovaj zakleti neženja ni s jednom nije ozbiljno pomišljao na brak.
- Živio sam sa ženama od svoje 16. godine i sve su bile glumice. Svaki put kada bih počinjao vezu, rekao bih im da je možda bolje za njih da se ne upuštaju u to. A onda bih čuo ono klasično: “Ali ja ću prestati glumiti ako je potrebno.” Rekao bih im da ne razumijem o čemu govore i da ne želim da se ičega odriču zbog mene. A zašto nisam ni jednu zaprosio? Grozno mi je ovo reći, ali brak je stanje uma, a ne ugovor. Kada pomislim na brak i zakone, pitam se kada se policija uključila u sve - objasnio je glumac.
Tijekom veze s Jill postao je cijenjeni kazališni glumac. Jedna od hvaljenih uloga bila je ona Rikarda III., kojom je pokazao koliko se zna stopiti s likom koji igra.
- Jedne večeri predstavu je gledala Jacqueline Kennedy i poslije je došla u garderobu pozdraviti me. Nisam ustao kada je ušla jer sam nastavio biti ‘kralj’. Gotovo si mogu oprostiti taj propust - rekao je.
Njegovu kolegicu Diane Keaton nimalo ne iznenađuje takvo ponašanje.
- Ponekad mislim da su ga odgojili vukovi. Nisu mu bile poznate najobičnije stvari, poput ideje da u društvu uživaš u objedu. Uvijek je htio jesti sam, i to stojećke. Nikako se nije mogao prilagoditi stolovima i razgovorima koje su ljudi za njima vodili - prisjetila se Keaton koja je s njim glumila u mafijaškoj sagi ‘Kum’.
Prvi nastavak ‘Kuma’ otvorio je Pacinu vrata svjetske slave, a redatelj Francis Ford Coppola borio se da upravo njemu daju ulogu, jer su producenti bili sigurni da bi je bolje odigrao James Caan, Robert Redford ili bilo koji drugi glumac. Bio je na nekoliko krugova audicija, test pred kamerom odradio je mamuran, improvizirajući rečenice, a cijeli proces toliko ga je iživcirao da je preko Jill poručio da od svega odustaje.

- Francis, izluđuješ ga. On neće biti tamo gdje nije poželjan - zavapila je njegova djevojka.
Ipak je dobio ulogu Michaela Corleona, koji je podrijetlom iz istog mjesta kao i Pacinovi preci. No tada su iskrsnuli novi problemi. Mjese­cima prije pristao je snimiti film ‘The Gang That Couldn’t Shoot Straight’ i nije smio poništiti dogovor. Pristali su ga pustiti ako im osigura nekog drugog jednako dobrog američko-talijanskoga glumca pa im je uz Charliejevu pomoć preporučio Roberta De Nira.
‘Kuma’ je snimio radeći sa svojim uzorom Marlonom Brandom, a prvi mu se put nasmiješio i Oscar. Dodjelu je bojkotirao uvrijeđen zbog nominacije u kategoriji najboljeg sporednog, a ne glavnoga glumca. Zaredale su se odlične uloge u filmovima ‘Pasje poslijepodne’, ‘Kum II’, ‘Serpico’ i ‘…I pravda za sve’, a sve su mu donijele nove nominacije za prestižnu Akademijinu nagradu. No kako mu je bujala karijera, tako su rasli i njegovi problemi s alkoholom. Kada ga pitaju o nekim događajima iz tog razdoblja, iskreno kaže da ih se ne sjeća jer je bio pijan.
- Nikada nisam pobijedio alkoholizam, ali više ne pijem. Laurence Olivier jednom je rekao da mu je najdraži dio glume piće nakon predstave. Tako sam i ja razmišljao. Ali kada je alkohol zamijenio rad, kada sam potpuno pijan odbio snimati ‘Pasje poslijepodne’ jer mi se nije dalo pljačkati banku, znao sam da moram prestati. Srećom, imao sam prijatelje koji su mi pomogli - prisjetio se glumac koji je posljednju kap alkohola popio 1977. godine.
Na ‘Kumu’ je ponovno surađivao s Keaton. Godinama su bili u vezi s povremenim prekidima, a konačno su prekinuli nakon što mu je postavila ultimatum - ili će je ženiti ili je gotovo… Al nije odabrao brak.
- Bio je šarmantan, duhovit, stalno je pričao. Nekako je nalikovao na izgubljeno siroče, kao da je neki ludi idiot naučnik. Bio je divan, a ja sam bila luda za njim. Jako sam se trudila oko njega i godinama sam gubila muškarca koji nikada nije bio moj - dvadesetak godina nakon prekida rekla je Diane.

Njujorčanina to nije previše diralo. Za interpretaciju dilera u ‘Licu s ožiljkom’ dobio je samo pohvale. Nakon toga zaredali su filmovi koji nisu postigli prijašnje uspjehe pa je uzeo pauzu.
- Nisam radio četiri godine. Bio sam bez prebijene pare. To je bio samo prvi put da nisam imao love, bilo ih je još, ali o tome ne želim govoriti. Ali tada mi je prvi put žena s kojom sam živio rekla da ne mogu živjeti na njezin račun. A ja jednostavno nisam više želio ništa raditi jer nisam mogao naći umjetničku vrijednost, ali uvijek sam osjećao da ću se moći vratiti glumi. Nikada nisam mislio da za mene više neće biti posla. Morao sam se vratiti kako bih ponovno zarađivao, ali sviđala mi se anonimnost koju sam imao nakon dugog razdoblja. Bio je to jedan od sretnijih trenutaka u životu, ali to ne znači da bih ga ponovio - rekao je.
Osjećaj da će se uspješno vratiti svome zanatu nije ga prevario i ponovno je počeo nizati uspjehe i na pozornici i u filmu, a uloge u ‘Mirisu žene’ i ‘Glengarry Glen Rossu’ 1993. godine donijele su mu dvije nominacije za Oscar - za najboljega glavnog i najboljeg sporednoga glumca. Postao je prvi glumac u povijesti koji je u istoj godini dobio dvije nominacije, a ona za glavnoga glumca u ‘Mirisu žene’ napokon mu je i donijela prestižnu nagradu.
To mu je razdoblje bilo zabavno i privatno. Bio je u strastvenim vezama koje su trajale godinu, dvije, s kolegicama Marthe Keller i Kathleen Quinlan, a učiteljica glume Jan Tarrant rodila mu je 1989. prvo dijete, kćer Julie Marie. Godinama je živio s australskom redateljicom i producenticom Lyndall Hobbs, koja je rekla da je želio voditi ljubav svake minute svakog dana. S tom tvrdnjom složila se i 25 godina mlađa glumica Penelope Ann Miller, s kojom je imao aferu tijekom snimanja ‘Carlitova načina’, a činjenica da je tada još bio u ‘sretnoj’ vezi s Hobbs nije mu zasmetala.
- On je jako strastvena osoba. U meni je probudio ženstvenost, seksualnost, strast. Uvijek sam znala da ih imam, ali on je upalio tu vatru - rekla je Penelope.

Alova bivša partnerica, glumica Susan Tyrrell, usporedila ga je pak s pastuhom.
Jednu od duljih veza imao je s kolegicom Beverly D’Angelo. Upoznao ju je 1996. na letu iz New Yorka u Los Angeles, a u siječnju 2001. postali su roditelji blizanaca Olivije Rose i Antona Jamesa. Vrlo brzo nakon njihova rođenja počeli su problemi u vezi i iste su godine prekinuli te počeli bitku za skrbništvo.
- Znali smo se tri mjeseca kada me Al pogledao u oči i rekao da sa mnom želi imati djecu. To je sve što sam željela i trebala čuti. Medicinski potpomognutom oplodnjom zatrudnjela sam sa 48, blizance sam rodila šest tjedana nakon 49. rođendana, a u 51. bila sam samohrana majka - rekla je Beverly, koja sada tvrdi da je sve oprostila ocu svoje djece.
Ipak, u trenucima najžešće borbe za skrbništvo Beverly je rekla da je Al uznemiruje i želi kontrolirati, da nikada nije promijenio nijednu pelenu te stalno odgađa posjete djeci koje je sud odredio. On je nju optužio da djecu koristi kao taoce. Nakon mjeseci prepucavanja uspjeli su se dogovoriti, a kada su klinci bili u osnovnoj školi, našalio se da su kod njega za vikend jer Beverly zna da im preko tjedna ne bi mogao pomoći sa zadaćama.
- Jako mi je pomoglo to što imam djecu i bio sam svjestan da ne želim biti poput svoga oca. Želio sam biti uz njih. Imam troje djece i odgovoran sam za njih. To mi je najveća nagrada. Postaneš svjesniji sebe. Kada se vratim sa snimanja filma, toliko sam iznenađen prvih 20 minuta. Tu su ti ljudi koji traže da učinim nešto za njih. Ništa mi nije podređeno kao na setu. Oni su važni i to je toliko divno. Obožavam to! - rekao je nagrađivani glumac koji je najdulju vezu ostvario s Lucilom Solo, s kojom se upoznao i zbližio 2005. na jednoj večeri.
- Prvo smo bili samo prijatelji, dvije godine nije bilo ničega. Kada me ljudi pitaju koliko smo zajedno, kažem 49 godina. Brojim ih kao pseće godine jer s njim je sve toliko intenzivno - rekla je Lucila 2014. godine.
Bili su zajedno do 2018., no iskusni zavodnik nije dugo nakon prekida ostao sam. Brzo se upustio u vezu sa 39 godina mlađom izraelskom glumicom Meital Dohan. I ta je veza nedavno pukla, a ona je prije mjesec dana otkrila i zašto.
- Pokušala sam to zanemariti, ali on je stariji gospodin. Uz svu moju ljubav, jednostavno nije moglo potrajati. A i… kako da pristojno kažem kako nije htio na mene trošiti novac? Kupio mi je samo cvijeće - rekla je o glumcu koji je tijekom godina ostvario odlične uloge, ali, kako voli reći, najbolje tek dolazi.