Borna Kotromanić: 'Ako vam nedostaje šoping, primite se kuhanja'

Čega nam je nedostajalo? Vremena. Vremenom smo oskudijevali, za vremenom smo jaukali. Nedo­sta­jalo nam je vremena da se naspavamo, da se posvetimo hobijima, da više vremena provedemo s najbližima. Bila je to svakodnevna jadikovka suvremenog čovjeka, prosječnog stanovnika zapadne civilizacije. I dogodilo se što? Dobili smo vrijeme i sad ne znamo što bismo s njim. Za početak, zaista si priuštite luksuz spavanja, izležavanja, ljenčarenja. Ne mjerite svoju vrijednost produktivnošću, vi niste stroj i vrijedite točno onoliko koliko ste zdravi i sretni. Pozitivan čovjek odašilje pozitivne valove oko sebe, ne osjeća mržnju, zavist, ljubomoru, ne muče ga glavobolja, zatvor, loš san i manjak inspiracije. Naspavan i sretan čovjek redovito se svakodnevno moli, meditira, voli bez potrebe za kontrolom, dijeli bez straha od manjka. Zna da vrijedi, ne ostaje u braku s nevoljenom osobom. Preispitajte svoje bliske emotivne odnose. Iskoristite ovo vrijeme za introspekciju: na kojem ste sustavu vrijednosti gradili život, koliko je on autentičan, a koliko vam je nametnut odgojem, religijom, moralom...

 I da, čuvajte zdravlje, jedite zdravo i koristite dodatke prehrani, zdravlje je blago. Iskoristite vrijeme i educirajte se putem literature i interneta kako možete usporiti i čak vratiti unatrag proces starenja. Naše stanice i njihova inteligencija moćne su tvornice vitalne energije, osigurajte im kvalitetnu sirovinu. Zaista, kad sve ovo prođe, ništa više neće biti isto. I dobro je da je tako. Možda ćemo se više grliti, slušati s više pažnje, više vremena uložiti u iskazivanje pažnje dragim i voljenim osobama, a manje u gomilanje stvari, jer stvari zauzimaju prostor i skupljaju prašinu. Kada dođeš u Louvre vidjeti ‘Mona Lisu’, najprije te iznenadi koliko je mala u odnosu na susjedna djela, ali njoj je posvećen najveći prostor. Tako je sa svime što istinski vrijedi. Odbacite sve što na vas baca sjenu, bilo da dolazi iz vaše nutrine ili izvana. Svjetlo vaše svjesnosti je zjenica svemira bez koje je sve samo crna rupa, i za nas koji nismo Stephen Hawking i ne razumijemo nastanak svemira. U odsutnosti buke i stimulacije osjećamo da je svatko od nas ovdje da svojim životnim iskustvom podrži njegovu ekspanziju. Ideje su blago, kreativnost riznica, a to su kvalitete koje će osigurati opstanak i procvat onih koji će ih imati. U ovom novom evolucijskom skoku više nećemo živjeti po principu ‘tko jači taj tlači’, nego tko je kreativniji taj predvodi. Ovo prisilno usporavanje prilika je za dublje disanje. Nitko tko trči ne može duboko udahnuti ni izdahnuti, a dah je život. Korona napada pluća, simbolika je - dok dišete, sve je dobro. Što si radio danas? Duboko i svjesno disao. Bravo! Pa to je smiješno, neka, rodili smo se plačući, a sada bismo se mogli (ponovo roditi) preporoditi uz smijeh - grleni, nepristojni, iskreni, ogoljeni smijeh.