Svatko od nas izolaciju preživljava na svoj način. Dok neki uživaju u miru unutar svoja 'četiri zida', drugi jedva čekaju da sve sve vrati u normalnu. Jedan od takvih je i pjevač grupe 'Vigor', Mario Roth. Nakon što je na Instagramu objavio humorističnu fotografiju na kojoj je s nekoliko kila viška spreman za koncerte nakon izolacije, javili smo mu se kako bi nam ispričao kako teku njegovi dani u karanteni. Uvijek nasmijan i simpatičan, za Story.hr je ispričao kako trenutno izgleda njegova dnevna rutina - prehrana, tjelovježba i slično. 

Iako ne vjerujemo da montažna fotografija prikazuje realno stanje, recite nam kako se fizički osjećate ovih dana? Bojite li se stvarno takvog rezultata? 

To je bila samo jedna dobra zezancija s obzirom na situaciju u kojoj se svi nalazimo. Nisam od onih koji ne paze na sebe jer sam odavno naučio da je u zdravom tijelu zaista i zdrav duh. Prije svega ovoga imali smo po dva, tri koncerta tjedno, što iziskuje dobru formu i kondiciju, jer pjevati i skakati po bini dva sata zaista nije lako. Trudim se jesti zdravo i kvalitetno doma jer sam sklon debljanju, ali isto tako i brzom gubitku kilograma. Čim nabacim koji kilogram odmah se osjećam tromije, a taj osjećaj nikako ne volim. Volim disati lako.

Jeste li podbacili u vježbanju ili vježbate i kod kuće? Koje su vam najmrskije vježbe?

Moram biti iskren i reći kako ne vježbam u zadnje vrijeme jer sam navikao na teretanu i na sve što ona nudi, tako da sam malo stao s tom aktivnošću. Ne mogu dočekati da se život vrati u normalu, da počnu raditi i teretane uz sve ostalo, jer mi to užasno fali. U normalnim okolnostima sam išao u teretanu svaki dan osim vikenda i zaista sam pazio na formu. Kada čovjek primijeti dobre rezultate svoga truda i ulaganja u sebe, onda vam to dođe kao slatka ovisnost. Najmrskije od svega su mi trčanje na traci i vožnja sobnog bicikla, odnosno kardio vježbe, ali ih odradim jer su važne prije svakog odlaska na sprave.

Jer kada jedem pizzu, ne mogu pojesti samo jedan komad i reći: 'Ok, to je to'. Ja bih pojeo i kutiju u kojoj se pizza nalazi

Koliko se promijenila vaša prehrana tijekom izolacije? Koja namirnica vam stvara najveći problem?

Pazim na prehranu koliko mogu. Već nekoliko godina moja se prehrana sastoji od zobenih pahuljica, bademovog mlijeka jer ne pijem kravlje već godinama, puno povrća, puno ribe i bijelog pilećeg mesa i naravno svih onih dodataka prehrani koje koriste sportaši. Crveno meso jedem rijetko. Mnogi me zezaju jer sam slavonac i jer su kod nas kulen, slanina, kobasica i ostalo neizostavan dio u prehrani. Pojedem i to ponekad, ali pazim da ne pretjerujem. Obožavam pizze, lasagne i sve s tijestom pa mi to stvara problem. Jer kada jedem pizzu, ne mogu pojesti samo jedan komad i reći: 'Ok, to je to'. Ja bih pojeo i kutiju u kojoj se pizza nalazi. 

Kako uopće provodite ove dane?

Pišem pjesme, gledam puno filmova i serija, šetam u prirodi i resetiram svoje misli. Družim se s prijateljima, manje više preko video poziva jer svi pazimo prvenstveno na starije članove svojih obitelji. Teško je, ali čovjek jednostavno mora prihvatiti situaciju u kojoj se nalazi, odnosno moramo se ponašati zrelo i odgovorno. S obzirom na to kako nam je do daljnjega zabranjen rad, trudim se u svemu ovome vidjeti nešto pozitivno i razmišljam o svim onim koncertima koji dolaze. Neopisivo mi fale putovanja i druženja s publikom.To je moj život. To je moja ovozemaljska misija.

Što vam najviše nedostaje?

Socijalni kontakt s dragim ljudima i našim fanovima na koncertima.To je jedna posebna energija. Ne može se to riječima opisati. Neke stvari se ipak moraju osjetiti. Pripadamo onoj skupini izvođača koji rade velike koncerte i kojima je radni kalendar gotovo pun od siječnja do prosinca. Zabavni smo bend koji nema konkurenciju na našoj estradi u tom glazbenom pravcu i samim tim je to određeni teret ali i prednost. Nisam naučio biti doma i ništa ne raditi. Sada imam malo više vremena za stvaralaštvo, odnosno kreativni dio ovog posla. U cijeloj ovoj situaciji se izrodilo i nešto dobro.

Što je najneobičnije što ste napravili u izolaciji?

Spavao od petka od 14 do subote u 13 sati. Kad sam se probudio, prvih pola sata sam proveo zureći u jednu točku i mislio: 'Mario, pa je li moguće'. Ja sam noćni tip i moj pravi dan zapravo počinje iza 22 sata i traje do 5 ujutro.U tom periodu najbolje funkcioniram. Jedino što zbog toga prespavam pola dana, no kada su ljetni mjeseci u pitanju, budim se što ranije. Proljeće i ljeto su moja dva najdraža godišnja doba i trudim se uživati u sunčanim danima i svemu što oni donose. Moj posao se bazira na večeri i noći i samim tim je moj bioritam već u startu malo poremećen.