Domaća glumica: 'Osjećala sam se kao da će prvi dan škole'

Zbog pandemije kornavirusa kazališta u Hrvatskoj bila su zatvorena skoro dva mjeseca. Tijekom tog razdoblja ljudi su bili zakinuti za svoju 'dozu' kulture, a mnogi glumci - samostalni umjetnici ostali su bez prihoda. Tražili su zato od ministarstva kulture da im novčano pomogne, a jedna od njih bila je i domaća 43-godišnja glumica Petra Dugandžić. Sad kad su kazališta ponovno otvorena za publiku, Petra nam je otkrila kako je proslavila kad je čula tu sretnu vijest, kako se osjeća u 'novom normalnom' za svijet teatra te kako je 'progurala' kroz teška vremena.

Koliko je na kraju samostalnim umjetnicima ministarstvo kulture pomoglo kroz ovaj period kazališne korona stanke? Kako biste ocijenili tu pomoć?

Ja sam među sretnih dvjestotinjak umjetnika koji su ostvarili pravo na potporu u travnju kao članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Već smo zakoračili u lipanj, a tisuće samostalnih umjetnika u ovom trenu još uvijek nisu dobili nikakvu pomoć od Ministarstva. Za njih će potpore biti isplaćene do kraja lipnja. Članica sam Izvršnog odbora Ogranka samostalnih umjetnika Hrvatskog društva dramskih umjetnika, iza nas je tromjesečni posao, još uvijek imamo članova koji neće biti obuhvaćeni državnim potporama, no za njih smo aktivirali Fond soldiranosti iz kojeg ćemo im uspjeti pomoći zahvaljujući solidarnosti i velikim srcima kolega i ljubitelja umjetnosti.

Strahujete li od najavljenog drugog vala korona epidemije na jesen i ponovnog zatvaranja kazališta?

Trudim se ne razmišljati u tom smjeru. Takav scenarij bio bi poguban ne samo za nezavisnu scenu već i javna kazališta.

Kakav je osjećaj bio naći se s ekipom Lude kuće i nastaviti s izvođenjem predstave Potpuni stranci?

Svi smo bili uzbuđeni i jedva smo dočekali stati na pozornicu. Luda kuća je prva otvorila svoja vrata i sigurna sam da smo svi osjećali zahvalnost što smo se našli u privilegiranoj poziciji da možemo raditi i imati publiku koja je popunila sva ponuđena sjedala. Meni je posebno dirljiva zadnja minuta predstave, dakle cijela podjela stoji na prosceniju, svjetla se polako gase i kreće aplauz. Ta minuta je za mene malo slavlje kazališta s njegovom publikom, prava potvrda njegove svrhe i nužnosti kako glumcima tako i svakom gledatelju.

Radite li na još kojoj predstavi trenutno? Ili imate u planu kakvu televizijsku ulogu?

Trenutno surađujem s četiri kazališta u pet njihovih naslova. Počeli smo s pripremama za novu predstavu kazališta Moruzgva radnog naslova 'Majstori' čija je premijera planirala za jesen. Polako se vraćamo na pozornice, no situacija nije idealna. Broj planiranih gostovanja znatno je smanjem zbog smanjenja budžeta gradova diljem Hrvatske. No nezavisna kazališta ne stoje na mjestu. Traže se otvoreni prostori i sigurna sam da će Zagreb ovoga ljeta dobiti kulturnu ponudu kakvu i zaslužuje. Vratit ću se kratko i pred kamere, jako me veseli ovakvo radno ljeto, moram priznati.

Što je ipak drukčije sada u kazalištu nego prije epidemije? Manji broj gledatelja, veći razmak među njima... koje još mjere opreza se moraju poštivati u kazalištu i koliko će to utjecati, po vašem mišljenju na zaradu kazališta, a time i honorare glumaca?

Zarada nezavisnih kazališta koja žive od ulaznica smanjena je logično smanjenjem broja sjedala odnosno prodanih ulaznica. Glumački honorari u nekim projektima neznatno su manji. Osobno surađujem isključivo s glumcima koji su postali producenti vlastitih kazališta, i jako dobro razumijem koliko truda, predanosti i odricanja je potrebno da bi uspješno poslovali. Stoga smatram da bi želja za punim honorarom u ovakvom vremenu bila irealna, da ne kažem neprilična i apsolutno nesolidarna.