Ako pažljivo pratite tekstove koje piše za Elemental, Mirela Priselac Remi otkrit će puno toga - jer svaki od njih proizišao je iz njezine glave i srca te je odraz onoga što proživljava. No kada je mediji upitaju nešto intimno, ova je umjetnica zatvorena knjiga. Nije jedina koja ne uživa u dijeljenju svoje privatnosti s javnošću, ali u skladu s ‘rokom službe’, nije lišena toga da neke informacije o njoj ‘procure’. Tako je i do nas nedavno došla vijest da je ova Zagrepčanka već dulje u vezi s atraktivnim mlađim Beograđaninom čiji identitet još nije poznat.
- To je stara vijest, samo ću to reći - kratko nam je smiješeći se rekla Mirela koja posljednju godinu provodi na relaciji Zagreb - Beograd, gdje snima prvi samostalni album koji će svjetlo dana ugledati potkraj jeseni.
Nagađa se da se par upravo ondje i upoznao, i to zahvaljujući zajedničkim prijateljima.
- Počela sam nešto snimati i u Beogradu, podijelila sam se između dva grada. Tamo imam svoju ekipu na koju mogu računati. No s obzirom na ovu pandemiju, malo mi je teško govoriti o konkretnim planovima. Pjesme su gotove, u minimalnom aranžmanu, vokal i gitara, te nešto dodatnih instrumenata za atmosferu. Pisala sam ih na gitari u trenucima osame, dokolice ili između dviju proba. Album ne stvaram s golemim ambicijama osvajanja top-lista i punjenja arena, nego zato što se imam potrebu izraziti u jednom drugom mediju, a gitara mi je to ponudila. Vječni sam vokal, a želim isprobati kako će izgledati kada ću imati i gitaru i mikrofon - objasnila nam je uspješna 40-godišnjakinja, koja je do 2017. bila u braku s profesionalnim skejterom i street art umjetnikom Mirom Petkovićem, koji je završio nakon dvije godine.
Nakon toga su je povezivali s kolegom, glazbenikom i glumcem Filipom Riđičkim. Nije slučajnost što je redom riječ o umjetnicima s obzirom na to da je i Mirela, koja je na Filozofskom fakultetu diplomirala engleski jezik i književnost, istog senzibiliteta. Od 1998. u zagrebačkom bendu Elemental piše tekstove i glazbu, a prošli je tjedan objavila i zbirku poezije naziva ‘Masarykova’.
Godinama sam tu poeziju čuvala po raznim folderima, pisala sam je sramežljivo, a onda sam u jednom trenutku shvatila da to nema smisla
- Već nekoliko godina pišem poeziju, ali nisam je se usudila nigdje objaviti niti o tome javno govoriti. Za Elemental pišem već 22 godine, ali to je druga vrsta stiha, u rimi, a ovo sam pisala u slobodnoj formi. Godinama sam tu poeziju čuvala po raznim folderima, pisala sam je sramežljivo, a onda sam u jednom trenutku shvatila da to nema smisla. Nije mi bilo jasno što imam od toga osim zadovoljstva. Onda sam na svojoj stranici Remi na internetima počela objavljivati te pjesme. Nisam imala nikakva očekivanja ni kalkulacije, učinila sam to samo da više ne stoje u folderima. I naišla sam na takav genijalni feedback da sam pomislila kako bih možda stvarno mogla izdati zbirku poezije koja je uvijek nekako na margini književnih žanrova. Roman je forma o kojoj se govori, koju se čita, a poezija je uvijek negdje sa strane, za šačicu odabranih, nježnih duša. S tom spoznajom počela sam objavljivati pjesme na Facebooku i dobila na stotine lajkova, komentara, ljudi ih dijele - objašnjava.
Na pitanje zašto je knjigu nazvala baš ‘Masarykova’, odgovara:
- Iz nekoliko razloga. Zbog simbolike u kulturnoj povijesti Zagreba - novi val, duhanski trokut, nova scena koja je bujala... Iz poštovanja prema toj sceni. Zato što sam dijete centra i uvijek mi je ta ulica zapisana u mapama. Predstavlja mi sigurnu zonu, a kako mi je svijet poezije nov i nepoznat, htjela sam naslov uz koji se, kad ga izgovaram, osjećam sigurno i ugodno. Poslije, kada sam istraživala, doznala sam da je riječ o ulici kojoj je svaka vlast pokušavala promijeniti ime, ali ni jedna nije uspjela. Prepoznala sam se u tome malom buntovnom duhu Masarykove.
Mirela je nedavno s Elementalom objavila još jedan studijski album, također zanimljiva imena - ‘Ilica’.
- Nekako smo sada u fazi toponima. Šalim se, kada je prije godinu i pol nastao koncept albuma, naslov nije nosio značenje koje ima danas - vezan je uz potres i nebrigu gradskih vlasti o građanima. Značio je najdulju i najpoznatiju ulicu, kucavicu grada, koja uvijek živi, kada svi dijelovi grada zaspu, njome i dalje voze tramvaji i autobusi, ljudi se pijani vraćaju kući... Ilica nam je tada bila simbol života koji neprestano buja u gradu. S obzirom na to da smo regionalni bend, mogli smo je nazvati i Kneza Mihaila, Ferhadija ili po nekoj drugoj poznatoj ulici u okolnim glavnim gradovima - kaže Remi, koja u Zagrebu snima novu sezonu HRT-ova showa ‘Zvijezde pjevaju’ u kojoj ćemo je ponovno gledati u ulozi članice žirija.
