Domaća pjevačica: 'Moja ljubav prema nudizmu se rodila tek nakon 20-te'

Domaća pjevačica, 33-godišnja Alena Nezirević čije je umjetničko ime Anezi, nedavno je na društvenim mrežama objavila snimku na kojoj se sunča na nudističkoj plaži. Mnogi su se tome začudili zato što ne znaju da Anezi već od malih nogu gaji sklonost prema odlasku na plaže na kojima se mora 'gnjaviti' s oblačenjem kupaćeg kostima. Kada je prvi put u životu posjetila takvu plažu, koliku su ulogu u tome odigrali njezini roditelji, zašto joj nije neugodno pokazivati tijelo pred drugima te je li zbog toga kad doživjela neugodno iskustvo, Anezi je otkrila samo za Story.hr.

Od kad sam bila beba roditelji su me vodili u naturist park Koversada. Mnoge obitelji iz

 Vrsara su se kupale tamo s obiteljima. Oduvijek tu u Istri imamo jaču konekciju s tim zapadnjačkim svijetom, s ljudima iz Njemačke, Italije, itd., kojima je to apsolutno normalno. Oni vole nesputanost i to spajanje s prirodom. Ne gledaju na to kao nešto seksualno. Nisu odgajani strogo konzervativno u nekoj vjeri. To napominjem jer je karakteristično da konzervativni vjernici imaju averziju prema tome. Što je i logično jer je u nekim religijama jak obrazac da se golog tijela treba sramiti i pokrivati ga. Ja to poštujem. Međutim, ja sam iz miješanog braka, majke katolkinje i oca muslimana, a nitko od njih mi nije nametao išta takvo, niti strogo prakticirao svoju vjeru. Dakle, nikada nije postojao osjećaj srama, već baš neke prirodne slobode. Međutim moja ljubav prema nudizmu se rodila tek iza dvadesete.

Prvo, kao dijete, ne razmišljaš o tome. Onda nastupa interesantno razdoblje, a to je

 pubertet kada postaješ svjesniji svog tijela u seksualnom smislu i onda dođe faza kada ti postane neugodno na nudističkoj plaži. Kad prevaziđeš to i shvatiš da nikog tamo nije briga za tebe i tvoje tijelo na takav način, opet se vratiš nudizmu. Uvijek se nasmijem po kampovima kada vidim obitelji s pubertetlijama koji odjednom počnu oblačiti kostime u toj dobi. I kontrolori to toleriraju, iako inače upozoravaju da ne možeš biti tamo u tekstilu jer svi imamo razumijevanja za tu pubertetsku fazu. Inače, jako me smeta kada dolaze ljudi u kupaćima u naturist kamp. Pored toliko plaža s tekstilom, oni se nađu narušavati naš nudistički stil života, misleći kao da je sada njihovo tijelo nama bitno, drugačije od ostalih i da njih sada netko gleda. Zato, za svakog postoji mjesto na ovoj planeti i to, po meni, treba poštivati..

Kako to da vam nije neugodno, kao većini ljudi, biti obnažena pred drugima?

Većina ljudi je jako relativan pojam. Ako pričamo o Hrvatskoj i Balkanu složiti ću se da

 većini jest neugodno, al` to je zato jer mnogi nisu imali doticaj s takvim kampovima, pa često imaju predrasude, a mnogi su i konzervativnije odgajani. Pored toga, često kruže priče o divljim plažama i raznim razvratnicima koji tamo vrebaju, pa to poistovjete s naturist kampovima, a to je nebo-zemlja razlika. Zapravo, radi se o popriličnoj neinformiranosti o toj temi, pa sam zato i odlučila uskoro snimiti na svom YouTube kanalu 'Anezi analizira' malo više o toj temi.

Idete li preko ljeta isključivo na nudističke plaže ili samo povremeno? O čemu ovisi?

Pola na nudističku plažu, pola na 'tekstilnu'. Ovisi o raspoloženju i društvu. Ako želim mir, neku intimu i regeneraciju duha i tijela, da me nitko ne gnjavi i ne gleda, otići ću u

 nudistički kamp. Primjetila sam da na tekstilnim plažama danas četo možemo vidjeti da se ljudi 'natječu' tko ima bolji kostim, tko je više sexy, paradiraju po plaži, naslikavaju se iz raznih kuteva i željni su očiju na svojim tijelima. Razumijem to, jer čovjek je ljepši i više sexy u kostimu, kada utegne neke dijelove tijela, a ne kada je potpuno gol. Ja kažem često ljudima: ,Ako želite vidjeti kako izgleda normalan čovjek, odite u nudistički kamp, a ako želite laž i komplekse, onda gledajte Instagram'. Upravo zbog ekstremno velike seksualizacije tijela u medijima, zbog velike mjere u kojoj društvene mreže ljudima diktiraju život, nudizam i naturist kampovi gube na popularnosti. A kako i ne bi, kad je tamo strogo zabranjeno snimanje okolo i fotografiranje ljudi, kada je tamo teško prodati vizualnu laž, a na tekstilnim plažama se često boravak svodi na taj 'zabilježi kako si zgodan i objavi' moment.

Jeste li kad imali neugodno iskustvo na takvoj plaži?

Nikad. Ako se referirate na neke ljude koji čudno gledaju, koji ne mogu kontrolirati svoje

 seksualne nagone, pa prilaze i slično... sigurna sam da ih na tu masu ljudi ima, ali opet ima ih i u duhovnim institucijama, a kamoli da neće bit u nudističkom kampu. Ljudi prijavljuju odmah ako primjete tako neko čudno ponašanje, pa kontrolori odrade svoje. Ali, to je rijetko.

Kad bi svi ljudi postali nudisti, kakvo bi to ljeto na Jadranu po vama bilo? Idealno?

Ne, bilo bi daleko od idealnog. Ja vjerujem u balans i različitosti, razna iskustva i taj neki široki spektar življenja i poštivanja drugačijeg od sebe i što je još bitinije prihvaćanja. Ljudi su često u egu i tom nekom nametanju svojega kao jedino ispravnoga, a istina je drugačija, a ta je da je ispravnost nečega stvar subjektivne percepcije.

Kakvi su vam još planovi do kraja ljeta i najesen?

Teško je u vremenima korona virusa stvarati ikakve planove. Prepustila sam se. Nek je zdravlja i dovoljnog za hranu i režije. Voljela bih kada bi do kraja ljeta ostao ovaj broj od tri do četiri nastupa tjedno za turiste, a i da se moj zadnji šaljivi singl, 'Opa E' , a i predzadnji akustični, 'Pokaži mi put (acoustic)', što bolje ispromoviraju. Također, snimiti nešto i na stranom jeziku, konkretno njemačkom, a do kraja jeseni bi voljela izdati svoj prvi album. Za album imam podršku svog diskografa, ali naravno i to ovisi o situaciji s koronom.