Povodom jučerašnje smrti legendarnog glazbenika i skladatelja Rajka Dujmića oglasio se na Facebooku i njegov prijatelj, glazbeni menadžer Edvin Softić. Prozvao je neke glazbenike i pripadnike estrade zbog njihovog, kako smatra, licemjerja. Misli kako se mnogi od njih sada predstavljaju kao Rajkovi veliki prijatelji, a nisu mu to bili dok je bio živ.
'Dobit ću puno neprijatelja, radi ovog što pišem, ali s neprijateljima sam naučio živjeti, on nije znao i nije mogao to podnijeti! To ga je ubijalo i na kraju ubilo! Ja
Znam tko ste, što ste i vjerujem da sam ga bolje poznavao od vas mnogih kojima je podario sebe u svojim pjesmama, ali zaborav je nastao kad vas je stvorio, a niste ga više trebali!
ni jednu fotku s njim neću objaviti, to su naše uspomene, niti ću se bilo čime hvaliti, ali bio sam u tim estradnim 'gov**ma' 35 godina. Znam tko ste, što ste i vjerujem da sam ga bolje poznavao od vas mnogih kojima je podario sebe u svojim pjesmama, ali zaborav je nastao kad vas je stvorio, a niste ga više trebali! Sad ćete se trgati, dežurni lovci, da pišete njegovu biografiju, sve što će vam donijeti njegovo mrtvo tijelo... I uprihoditi vam vaš veliki fundus fotografija koje imate, vjerujem, negdje u arhivi više nego i njegova žena! E, sad bi vam svima napisao imena, ali neću, bit će vremena, kad ga ispratimo i da mu duša nađe mir! Ima vremena!', poručio je bez dlake na jeziku pa nastavio.
'Da li ste poznavali Moku? Da li znate tko je to uopće? Da li ste poznavali Đurđicu (ja sam joj bio menadžer, odmah kad je otišla iz Novih fosila), na nju
Da, nije bio kao vi i nije imao tu moć da odglumi, za razliku od vas, svoju bol i nemoć, nije tu bio vješt
ste svi već ionako odavno zaboravili (nije to više komercijalno), na kraju da li vi svi koji pišete o Rajku Dujmiću, da li ste ga uistinu poznavali!? Ne! Siguran sam danas, više nego ikad. Poznavali ste njegove hitove, pjesme, pomoć i moć, sve što ste trebali i koristili dok je bio u ekspanziji svog emotivnog naboja i onog što vam je rodio. Ali kad ste se kao zadnji 'primitivni Balkanci' suočavali s pričama i spoznajama o njegovoj nemoći, patnji, svemu što mnogi skrivaju i vješto se prikrivaju, tu ste čuvali svoj medijski imidž. Da, nije bio kao vi i nije imao tu moć da odglumi, za razliku od vas, svoju bol i nemoć, nije tu bio vješt', zaključio je Edvin. Zatim je nekoliko emotivnih redaka posvetio Rajku osobno.
'Rajko, našao si konačno svoj mir, želio si otići (ne na ovaj način) tuga i
Ostali su ti rijetki i tvoja supruga, ali to je bilo malo da bi popunilo tvoju veliku dušu. Umro si jer si to želio odavno, ovo vrijeme nije ono u kojem si ti davno naučio živjeti, samo si se patio, emotivno otupio u nadi, a nadu ti nisu dali
razočarenje te je ubilo već odavno, pokušavao si pronaći opet one ljude kojima si sve dao, ali njih nije više bilo. Znam, sve znam. Lako je s tobom biti u društvu dok si bio neprikosnoven... Nisu znali, možda sad znaju što su godinama činili i zamisli sad bi i bili uz tebe i pomogli ti na tvom putu traganja za njima ili takvima! Ostali su ti rijetki i tvoja supruga, ali to je bilo malo da bi popunilo tvoju veliku dušu. Umro si jer si to želio odavno, ovo vrijeme nije ono u kojem si ti davno naučio živjeti, samo si se patio, emotivno otupio u nadi, a nadu ti nisu dali. Bio si oportun prema svima jer si vjerovao u svoju bajku do kraja. Nisu to više bili ti ljudi, a nisi našao nigdje svog novog Moku, Popadića... A toliko si ih trebao! Pokoj ti vječni. Idi, otišao si ti, ali nikad ti neće uzeti ono što je tvoje i samo tvoje, to nisu mogli, a i to su pokušali! Tvoje pjesme!', poručio je pokojnom Rajku.
