Bivši model u Americi: 'Požari još uvijek traju, spremni smo na evakuaciju'

Kristina Sajko Dvornik bivša je manekenka koja je sreću pronašla u Americi i svoju adresu trajno promijenila u kalifornijsku. Ponosna je majka dvoje preslatke djece, osmogodišnjeg  Roka i godinu dana mlađe Tije, koje je na svijet donijela sa suprugom, poduzetnikom Lukom Dvornikom. Iako joj je karijera modela išla uzlaznom putanjom i iako je nosila brojne revije vrhunskih modnih kuća te 2010. godine čak pobijedila u američkom showu ‘Project Runway’ koji vodi poznata manekenka Heidi Klum, 40-godišnja Kristina trajno se odrekla manekenstva kako bi se posvetila obitelji. Priznala nam je kako ovo ljeto nije provela sa suprugom i djecom u Hrvatskoj, po prvi put nakon dugog niza godina. Samo za Story.hr otkrila je kako zbog toga nije nimalo požalila premda u Kaliforniji prijete požari i situacija nije bajkovita, a opisala je i kako izgleda njihov život u 'novom normalnom' uzrokovanom pandemijom korona virusa.

Nismo ovo ljeto išli u Hrvatsku zbog cijele situacije sa Covid-19. Nismo htjeli riskirati zdravlje zbog dugačkog puta i mogućeg zatvaranje granica. Ljeto smo proveli u Kaliforniji i bilo nam je prekrasno. Napokon smo imali priliku otkrivati prekrasne kalifornijske plaže i provesti ljeto s najbližim prijateljima s kojima inače nemamo priliku provoditi ljeta, s obzirom da smo u Hrvatskoj.

 Djeca su uživala na plažama u boogie boarding-u i igri u pijesku. Kada ne bismo išli na plažu, nalazili bi se po parkovima. S obzirom da su sva igrališta s ljuljačkama i toboganima zatvorena, djeca su ovo ljeto otkrila penjanje po drveću. I to mi je bilo jako drago. Mi smo kao djeca odrasli penjajući se po drveću. Našu djecu, barem u Kaliforniji, je to nekako zaobišlo. Ovdje je penjanje po drveću često zabranjeno zbog zaštite okoliša. Zaštitari parkova nas uvijek opominju pa se nitko ne penje. Ali ovo ljeto, zbog cijele situacije, nam nitko nije prigovarao pa se Roko s osam godina prvi put popeo na drvo. Koliko god restrikcija i limitacija nam je Covid-19 donio, u drugu ruku nam je otvorio neke nove, odnosno stare zabave. Uživala sam ovo ljeto gledati djecu kako sami pronalaze načine za igru. Napokon im nije sve bilo servirano. Morali su sami pronaći zabavu u parku, na plaži.

Je li vam ipak žao što niste moglidoći u Hrvatsku i vidjeti obitelj i rodbinu?

Nismo uopće tužni, dapače, imali smo prekrasno ljeto. Nije bitno gdje se nalazite. Ono što je bitno za sreću je želja i dobro društvo. Mi smo jako aktivna obitelj i meni kao roditelju je

 bitno da djeca što više vremena provode vani i u društvu druge djece. Važno mi je da isprobavamo nove stvari i da nam je život ispunjen. A to mogu postići bilo gdje. Ovo mi je bilo jedno od najljepših ljeta otkako imam djecu. Bili smo i na glampingu na Russian River nekoliko dana, i djeca su tu zaista najviše uživala, potpuno neopterećena ičime.

Kakvo je stanje u Kaliforniji s obzirom na pandemiju? Koliko su stroge mjere u odnosu na Hrvatsku i kako ih podnosite?

Kalifornija je, kao i Hrvatska, imala porast Covid-19 slučajeva tjekom ljeta. Međutim, ljudi u Kaliforniji su puno oprezniji nego u Hrvatskoj. Ovdje ljudi zaista paze. Svi nose maske u zatvorenim prostorima i na terasama restorana, a većina ljudi nosi maske i vani. Vrlo dobro je sve organizirano. Dućani imaju zaposlenike koji dezinficiraju svaka kolica i

 košaricu nakon svakog kupca. Na otvorenim prostorima se poštuje razmak. U restoranima ne smije više od šest osoba sjediti za istim stolom. Treninzi djece su se prebacili u parkove kako bi se mogao omogućiti dovoljan razmak. Prije ljeta su svi treninzi bili preko Zoom-a. Trudimo se prilagoditi što je više moguće. Nekim ljudima je, naravno, cijela ova situacija jako teško pala, ali ja nekako uvijek, u svakoj situaciji, pronalazim svjetlo i pozitivu. Jednostavno ne dopuštam životu da mi uzme sreću i zadovoljstvo. To mi je strašno bitno. Uvijek imamo izbor u životu, da budemo tužni, da očajavamo, da budemo depresivni... ja biram sreću. I uvijek ću ju naći, u svakoj situaciji. Ne volim biti žrtva ičega. Ne volim od ničega praviti dramu. Volim se

uvijek izdići iznad svega. Situacija u svijetu je trenutno takva kakva je. Odmah sam ju prihvatila kakvom je i živim najbolje što mogu s obzirom na okolnosti. Nije kraj svijeta. Ljudi žive i u puno težim okolnostima. Zahvalna sam na svemu što imam. Na prekrasnoj i zdravoj djeci, na krovu nad glavom, hrani, vodi, mjesecu i suncu. Zahvalna sam na svim prekrasnim ljudima u svome životu. Zahvalna sam na ovom prekrasnom životu iz kojeg uvijek imamo izbor izvući najbolje. Ne bih nikada dopustila jednom Covidu da u potpunosti diktira mojim životom.

Koliko vas brinu prosvjedi Black Lives Matter, paljenja zgrada, uništavanje spomenika, činjenica da je SAD na rubu novog građanskog rata uoči predsjedničkih izbora? Jeste li vi doživjeli kakvo neugodno iskustvo u svemu tome?

Nisam doživjela nikakvo neugodno iskustvo. Kod nas su također bili veliki prosvjedi i policijski sat je bio na snazi tri dana, ali situacija se, hvala Bogu, smirila. Podržavam prosvjede, međutim, ne slažem se s uništavanjem, razbijanjem, i paljenjem. Ne razumijem tu poruku.

Nedavno je bio novi požar u Kaliforniji, a oni često znaju izbijati. Je li požar kada zaprijetio vašoj kući? Razmišljate li možda da se preselite u neku drugu saveznu državu?

Požari kod nas još uvijek traju. Jučer smo prvi put izašli iz kuće, nakon dva tjedna, jer nismo mogli zbog zagađenosti zraka. Cijela Bay Area gori. Nekoliko prijateljica mi je evakuirano, a mi smo dobili upozorenje da se spremimo za eventualnu evakuaciju. Naravno, nije lijep osjećaj, ali nikada ne bi preselila iz Kalifornije zbog toga. Kalifornija je moj dom.

Tiji i Roku je krenula nova nastavna godina, koja se odvija online preko kompjutera. Kako to funkcionira u Kaliforniji? Koliko ste vi opterećeni time? Morate li puno pomagati djeci i 'glumiti' učiteljicu, kao što se žale roditelji u Hrvatskoj?

Nova školska godina je počela prošli tjedan. Krenula je od kuće i mislim da ce tako i ostati cijelu školsku godinu. Svaki školski okrug ima svoj program i pravila. Eventualni povratak učenika u škole će se sprovoditi u tri faze: Crvena faza (škole u potpunosti zatvorene i nastava od kuće), žuta faza (djelomično otvorene škole), i zelena faza (škole u potpunosti otvorene), ovisno o pandemiji. Mi imamo sreće jer je naša škola nova i zapravo prva u Americi koja se fokusira na učenje kroz kreativnost. Učitelji, koji su trenirani na Stanford University-u, uče i pripremaju djecu za tehnološko doba u kojem se već nalazimo. Škola je

 strašno moderna i tehnološki dobro opremljena pa je tranzicija na on-line školu i učenje bila vrlo brza i strašno dobro organizirana. Bila sam prezadovoljna i prošlu školsku godinu, a ovu jos više. Organizirano je sve tako da roditelji imaju što manje rada s djecom. Imaju Zoom sastanke kroz cijelo jutro i nakon svakog Zoom sastanka dobiju zadatke koje moraju izvrsiti do sljedećeg Zoom sastanka. Uče djecu kako da sami organiziraju svoje vrijeme i kako da budu što efikasniji. Organizirani su takoder 1:1 sastanci s učenikom i učiteljicom. Polako ih uvode u gradivo. Učitelji prate tempo učenika i paze da ih ne prezatrpaju lekcijama. Naša škola i inače nema domaće zadaće i sve se odrađuje isključivo u školi, tako da kada završe nastavu u 14 sati gotovi smo za taj dan. Ja sam tu da pomognem ako gdje zapnu, ako treba potaknuti maštu za pisanje; ako trebaju ideju za razne projekte, pomoć s projektima. Ali ne trebam sjediti s njima svo vrijeme i raditi. Meni sutra također počinje predavanje na fakultetu pa ćemo vidjeti kako će sve funkcionirati s tri učenika u kući. Sigurno će nam trebati par tjedana da se svi uskladimo i priviknemo, ali sam sigurna da će sve funkcionirati kako treba. Mi smo vrlo disciplinirana obitelj i točno se zna tko što radi i uvijek tražim od djece da poštuju tuđi prostor i vrijeme. Oni znaju da je vrijeme izmedu 8 i 14 sati rezervirano samo za školu i da zabava dolazi nakon škole.

Koliko su karantena i odvojenost od prijatelja iz škole psihički utjecale vašu djecu?

Pa nisu bili odvojeni od prijatelja. Organizirala sam frizbi druženja u parku. Držali smo distancu i dodavali se frizbijem ili loptom. Pa bi sjeli u krug, držeći razmak s maskama na licima i razgovarali bi. Nalazili bi se na bickilima. Pronašla sam način da se viđaju s prijateljima iz škole, igraju i druže na daljinu. Sve se može kad se hoće. Svaki dan su s prijateljima na kameri na FaceTime. S bliskim prijateljima, s kojima smo se družili cijelo ljeto, nismo bili tako oprezni. Imali smo dogovor da se samo mi družimo međusobno i da se ne družimo s drugim ljudima kako ne bi riskirali da se itko zarazi s Covid-19. To je bio naš mali krug ljudi s kojima smo se vidali skoro svaki dan cijelo ljeto.