Glumac priznao da je uništio romantično Valentinovo

Engleskoga glumca Freddieja Highmorea gledamo u seriji ‘Good Doctor’, čija se treća sezona prikazuje na Novoj TV. Karijeru je započeo još kao dijete i velik uspjeh postigao filmom ‘Charlie i tvornica čokolade’, ali zbog toga nije zapostavio obrazovanje pa je godinu dana radio u jednom madridskom odvjetničkom uredu. Svjetsku slavu donijela mu je i serija ‘Motel Bates’ u kojoj je utjelovio psihopata Normana Batesa. Danas je ovaj 28-godišnjak presretan zbog uloge Shauna Murphyja, mladog kirurga s autizmom kojemu je cilj pomoći drugima.

Story: Jeste li kao dijete ikada htjeli biti liječnik? Ili je gluma uvijek bila vaš izbor?
Nisam htio biti liječnik. Prvu sam ulogu dobio sa sedam godina u filmu ‘Ženski razgovori’ i glumio sam sina Helene Bonham Carter. U prvoj sceni koju sam snimio ušuškala me u krevet i stvarno sam zaspao. Spavao sam dva, tri sata dok su oko mene snimali ostale scene. Od početka je bilo jasno da sam prirodni talent. Nisam to shvaćao kao posao, bio sam vrlo profesionalan i bilo je to više od hobija, ali nisam mislio da će mi gluma biti karijera. Nisu me prema tome gurali ni roditelji, više su bili za to da se bavim nečim drugim, po mogućnosti da postanem uspješan nogometaš. No dolazili su novi projekti, a imao sam sreće što sam odrastao u Londonu i nakon svakog snimanja sam imao privilegij vratiti se normalnom životu i ići u školu. Ljudi misle da zbog glume nisam imao djetinjstvo, ali to nije istina. Gluma je bila samo nešto čime sam se bavio u djetinjstvu.

Story: Rekli ste da vam je edukacija bila važna pa ste se, unatoč glumačkom uspjehu, upisali na Cambridge, ali niste studirali glumu?
Studirao sam jezike - arapski i španjolski. Čak sam godinu dana živio u Madridu kako bih usavršio španjolski i radio sam u jednom odvjetničkom uredu. Tada sam već snimio prvu sezonu ‘Motela Bates’ pa su kolege sakrile sve noževe iz kuhinje. Šalim se, ali znali su da sam glumac. Stanovao sam iznad bara i navečer sam se trudio sprijateljiti s lokalcima pa bismo zajedno gledali nogometne utakmice. Pravio sam se da mi je baka bila Španjolka kako bi me prihvatili i da im ne bude čudno što s njima navijam za španjolsku reprezentaciju. Rekao sam im da je baka rođena u jednom malom selu u hladnijem dijelu Španjolske i da sam zato toliko bljedunjav.

Story: Kako vam je bilo snimati ‘Motel Bates’?
Ta je serija došla u najboljem trenutku. Imao sam 19 godina i bilo je vrijeme da se iz dječjega glumca prebacim u odrasle glumačke vode, morao sam odlučiti što i kako dalje. I tako je prošla ta tranzicija a da nisam morao išta napraviti. Tri dana nakon što smo snimili zadnju scenu te serije, dobio sam i pročitao scenarij za seriju ‘Good Doctor’. Zaljubio sam se u njegovu iskrenost, što je veseo i što stvarno vidi dobro u ljudima. On je najkompleksniji lik koji sam glumio i bio je to dobar prijelaz nakon što sam se naubijao ljudi. Sada ih spašavam.

Story: Pandemija koronavirusa zahvatila je svijet dok se snimala treća sezona serije. Kako se to odrazilo na vaš rad?
U veljači su sazvali sastanak i rekli nam da znaju kako smo zabrinuti zbog stanja u svijetu, ali da moramo prestati krasti kirurške maske sa seta jer ih ponestaje za snimanje. Ako u posljednjim nastavcima vidite da liječnici rade sa sunčanim naočalama, to je zato što su svi odnijeli kući zaštitne naočale. Još su nam rekli da je svim maskama koje nosimo dok snimamo istekao rok trajanja, ali svejedno su ih ljudi uzimali. Krali su i antibakterijski sapun, iako je riječ o virusnoj, a ne bakterijskoj zarazi.

Story: Prije karantene na setu ste proslavili i rođendan koji pada na Valentinovo, je li to dobro ili loše?
Oboje. Uvijek dobijem barem jednu čestitku, ali ona najčešće nije od osobe od koje to baš želim. Najčešće je od tete, što je lijepo od nje. Prošle sam godine bio u New Yorku na rođendan i prijatelji su mi organizirali slavljeničku večeru. Odabrali su jako romantičan restoran i drugi su gosti vrlo jasno pokazali svoj animozitet prema nama. Na stolovima su bila iscrtana srca od latica ruža, svagdje su bile upaljene svijeće i svirala je romantična glazba, a mi smo bili u sredini i slavili. Stvarno nismo bili jako glasni, čak nismo ni pjevali kada su konobari donijeli rođendansku tortu, ali par koji je sjedio stol do nas u jednom je trenutku pitao: “Zar stvarno niste mogli pričekati i sutra imati svoju večeru?” Očito sam im uništio romantično Valentinovo. Nakon toga smo uzeli tortu i pokupili se iz restorana.

Story: Imate li vremena za spojeve dok snimate?
Da, ali spojevi se u Sjevernoj Americi poprilično razlikuju od onih u Engleskoj. Jako su mi zbunjujući u Kanadi i SAD-u. Kod kuće je vrlo jasno kada si na spoju. Navečer odeš na večeru, u kino, negdje van, a ovdje te ljudi pitaju: “Hej, želiš li ići ploviti rijekom u kajaku?” I misliš da ideš na tu aktivnost s prijateljima, ali onda shvatiš da si na spoju. Ili te netko pozove na utakmicu i misliš: “Super, idem gledati tekmu”, ali onda te snimi ‘kiss cam’ (kamera za poljupce) i odjednom moraš poljubiti tu osobu i shvatiš da si na spoju, a ne samo na sportskom događaju.