Nasmijana 46-godišnja pjevačica Indira Levak jedna je od uistinu najzabavnijih žena domaće showbizz scene. Obožavatelji ju često mogu vidjeti u različitim situacijama na koncertima, druženju s prijateljima i različitim događanjima, ali rijetko kada će s javnosti podijeliti intimne trenutke koje provodi sa svojom obitelji. Nedavno je na svojem Instagram profilu podijelila fotografiju na kojoj pozira uz roditelje, a za Story.hr otkrila nam je koliko joj je zbog pandemije teško provoditi vrijeme s njima, pada li joj teško što su udaljeni stotinama kilometara i kakva su joj uopće bili podrška kroz život koji je i dan danas iznimno dinamičan.
Kojim povodom ste išli u Županju?
Bila sam u posjeti roditeljima i svom rodnom gradu, ali još me jedino oni vežu za rodni grad. Uvijek im rado odlazim, a njihov ručak i dobra slavonska kava dovoljno su jaki razlozi za što češći posjet.
Kako održavate odnos s obzirom na to da ne živite u istom gradu, a ni u blizini?
Pišem im pisma kad god mogu, barem jednom tjedno! Šalim se, naravno. U današnje vrijeme uz pametne telefone i video pozive to je lako izvodivo da se čujemo i vidimo, tako da nije nužno živjeti jedni preko puta drugih da bi komunicirali. Često se mama i ja čujemo telefonom i razgovaramo o onim sasvim uobičajenim temama, kuhanju, zdravlju, tati, vremenu, gdje sam i kako odradila nastup, kako najbolji zet Mirek i tako!
Koliko često ih posjećujete za vrijeme pandemije?
Mirek i ja puno radimo u 'normalnim' uvjetima. Preko tjedna se bavimo našom radionom i proizvodnjom sprava'Koloseum' te namještaja 'Indira Levak Dizajn', a vikendom putujemo na moje nastupe, tako da je malo vremena za privatni život i druženja. Dok se normalne obitelji nedjeljom okupljaju oko pune trpeze mi se vraćamo s nastupa iz raznih zemalja u okruženju. Tako da sad u ovoj novonastaloj situaciji kad nema nastupa zbog pandemije, imam vremena koje itekako rado podijelim s obitelji i prijateljima, da nadoknadimo propušteno.
Bojite li se za roditelje? Smatrate li da ih svojim dolaskom izlažete opasnosti?
Mislim da je ova histerija i strah oko pandemije prenapuhana te da uz nužnu štetu koju trpimo samo pogoršava psihološko stanje svih građana na planeti. Što je tu je, trebamo se čuvati i naučiti živjeti s Covidom 19, gledati da što manje pati gospodarstvo, da ne bude otkaza i da ni jedna obitelj niti dijete ne osjeti prave zube pandemije, a to nije sama zaraza nego ostanak bez sredstava za normalan život i siromaštvo, što će imati puno dalekosežnije posljedice po nas. Mislim da treba biti oprezan, ali i ublažiti strahove koji su u glavama ljudi. Treba se paziti, ali i nastaviti sa životom. Moji roditelji su dovoljno pametni i razumni da se znaju postaviti u ovoj situaciji te zaštititi svoje zdravlje i da znaju razliku između nužnog i pretjeranog.
Jesu li vam pružali dovoljno podrške kroz život? Na koji način?
Da, moji roditelji su mi pružali maksimalno koliko su mogli i znali, imala sam mirno i sretno djetinjstvo u poštenoj radničkoj obitelji. Moj tata Franjo je najzaslužniji za moje glazbeno obrazovanje koje imam, on me uvjerio da je to najbolji put za mene i na tome ti hvala tata! Zahvalna sam što sam odrasla u jednom normalnom vremenu, uz prave idole koji su svojim obrazovanjem, karizmom i trudom bili istinske zvijezde i moji uzori.
Što je ono što posebno volite vidjeti/raditi kada dođete kod roditelja?
Volim vidjeti svoju Slavoniju i sva mjesta gdje sam pjevala u samim počecima, sve te pitome i dobre ljude koji su ostali tamo unatoč svim nedaćama, ratu i manjku radnih mjesta. Naravno, za šećer na kraju uvijek se radujem maminom i tatinom ručku koji me svaki put vrati u moje djetinjstvo i otvori dušu Slavonsku.
