Ana Radišić: 'Iskusila sam avanturu života na Velebitu i stala na zmiju'

Voditeljica RTL-ove emisije 'Exkluziv' Ana Radišić, koja je nedavno pokrenula i vlastitu podcast emisiju, od malih nogu gaji i veliku ljubav prema boravku u prirodi i planinarenju. Ta strast ju je nagnala da se prijavi na zahtjevan i iscrpljujući izazov planinarenja po Velebitu na stazi dugačkoj čak 55 kilometara, pod nazivom Highlander izazov. Kako joj je bilo spavati u šatorima pod otvorenim nebom i susresti se s zmijom kojih se jako boji, te koliko joj je teško bilo savladati sve napore i namjerava li se ikada više upustiti u takav podvig, Ana je otkrila samo za Story.hr.

Kako ste se odlučili učlaniti baš u klub 'Gorštak'? Koliko ste već puta planinarili po Velebitu?

Odlazak na Highlander učinio mi se jako primamljivim, jer kao što kaže slogan to je uistinu 'Avantura Života' koju sam htjela iskusiti i izaći iz svoje zone komfora. Na Velebitu sam bila u nekoliko navrata, ali nikada u ovom 'aranžmanu' spavanja u šatoru i prelaska 55 kilometra. Kako je ovo uistinu malo ozbiljniji pothvat od mojih jednodnevnih planinarskih izleta, bilo je logično da se učlanim u klub koji nas je sjajno pripremio na ovaj pothvat i avanturu!

Planinarite li s nekom bliskom osobom ili ste u planinarskom društvu stekli prijatelje?

Ovisi. Često znam sama potražiti odmak od svakodnevice u šetnji šumom i prirodom, na Sljemenu sam redovita gošća, obožavam ga. Ljudi koje susrećem u šetnjama i planinarenju rasterećeni su, nasmijani i pozdravljaju, divna je ta planinarska kultura ponašanja. Katkad idem sama, a jako volim otići i s bliskim ljudima koji razmišljaju na isti način. Često je to Jurica pa idemo u dvoje ili pak u društvu bliskih prijatelja.

Što ste pomislili kad ste saznali za Highlander izazov? Jeste li dvojili hoćete li ga moći savladati?

Pomislila sam wow, kad bih barem ja to mogla! Nekoliko mjeseci sam pratila stranicu, gledala koliko divno izgledaju ljudi i highlander avanture kako na Velebitu, tako i u drugim državama Austriji, BiH, Grčkoj... međutim, 100 kilometara mi se činilo zaista previše, no kad su otvorili dionicu i prijave za pola, odnosno Highlander55 nisam sekunde razmišljala. Dogovorili smo se četvorka koja obožavamo prirodu i pripremili se!

Koliko je ovaj planinarski izazov bio teži od svih koje ste do sada prošli?

Najteži je, najduži, ali i najljepši. Nevjerojatno je koliko nas ta priroda vrati na osnovne ' tvorničke postavke', vrati na ono uistinu i jedino 'bitno'. Koliko se pobrine da u to fizičkom naporu osjetimo nevjerojatnu povezanost i mir.

Kako ste se pripremali? Jeste li bili u dovoljnoj formi ili ste vježbali prije toga kako bi bili spremni?

Imala sam sreću upoznati Igora Mlinarevića – Mlinku kojeg u svijetu plninarenja ne treba posebno predstavljati, institucija planinarskog kluba 'Gorštak'. Pripremio nas je od izazova koji nas čeka na Velebitu, okolnosti koje se mogu događati, do toga kakvu opremu moramo imati te što si još trebamo kupiti i kako nam treba ruksak izgledati ! Mi smo se pobrinuli za fizičku pripremu, a on za sve ostalo. Hvala mu!

Što ste sve ponijeli od prtljage, hrane? Što se mora nalaziti u ruksaku jednog planinara za takav izazov?

Uh, to je također izazov! Od opreme sve, sve mora stat na leđa i ruksak i sve je, apsolutno sve svedeno na minimum. Šator, karimat, vreća za spavanje, hrana, oprema, odjeća ,voda ( 3 litre po danu!), a najvažnije je da ruksak bude što laganiji. Moj je imao jedno 7,8 kila jer sam kao štreberica sve savjete upila oko pripremanja, mada moram priznati da su mi često leđa 'kukala' od težine pa bi se obratila muškom dijelu ekipe.

S kojim ste se sve izazovima susreli na putu? Jeste li se našli možda u opasnoj situaciji?

Veliki izazov je bilo spavanje u šatorima, promjene vremena od ljetnih vrućina do jakih naleta vjetra koji nas je gotovo svom težinom nosio i nanosio. Izazov je bio jesti, obitavati, kuhati u šumi na malom plinskom grijalu,baš sve je bio doživljaj! Životinje? Nespretno sam stala na malu zmiju, no nisam se ni snašla već je pobjegla i nisam je praktički ni vidjela. Nevjerojatno, ali moj najveći strah su zmije, a u tom trenutku nije bio ni približno velik kao što je kad razmišljam o njima tu u Zagrebu na asfaltu.

Opišite nam malo iskustvo spavanja na Velebitu.

Spavali smo u šatorima, moram priznati da je taj dio bio poprilično izazovan. Usred Velebita, na otvorenom, samo zamislite, no pogled na nebo i zvijezde usred noći – takav pogled nikada nisam doživjela! Prelijepo!

Kako je vaše tijelo podnijelo napore? Koliko žuljeva ste dobili?

Moram priznati da sam u dosta dobroj fizičkoj spremi. Trenirala sam cijelo ljeto, trčala,

 planinarila. Naša četvorka Mira, Aljoša, Jurica, svi su u dobroj fizičkoj spremi pa smo imali dosta jak tempo, te smo u dan i pol završili avanturu koja je inače predviđena da traje tri dana, stoga moram priznati da smo i po tom pitanju probili vlastite granice komfora, te zaradili žuljeve, ali i finu upalu mišića. No tijelo se odmorilo, a srce i duša su prepuni dojmova i podstreha da dogodine idemo na puni Highlander, odnosno stotku!

Kakva vam je bila beauty rutina tijekom izazova?

Inače kad putujem jedna cijela torba je moja kozmetička. Jako puno pažnje pridajem njezi, uvijek i oduvijek. Međutim, ovaj put je sve bilo svedeno na minimum minimuma. Najminijaturnija kozmetička torbica na svijetu, najosnovnije i Cosmel gel protiv bolova kao i prirodna krema za lice na bazi pamuka, spasili su me! To je bilo to i znate što, preživjela sam.

Kako ste se osjećali kad ste savladali izazov? Koji planinarski izazov bi u budućnosti htjeli savladati?

Bila je to velika mješavina osjećaja. Tek nekoliko dana nakon kad su se dojmovi slegli, kad je upala mišića prošla, kad su žuljevi prestali boljeti i kad sam se odmorila… shvatila sam koje kilometre smo ostavili iza sebe , koje divne stvari smo doživjeli, upoznali i spoznali. Definitivno je ovo bila Avantura života koju ću pamtiti i kojoj ću se vratiti! Pitanje je samo gdje će biti stotka, na Velebitu ili nekoj od Highlander država!