Talentirana Zadranka: 'Muške vrline i dalje se smatraju ženskim manama'

'Majka distorzija' debitantski je roman autorice Vlatke Basioli koji vas neće ostaviti ravnodušnima. Govori o rokerici Kristini i njenom životnom putu do glazbenog uspjeha. Kao i svaki, i taj je put prožet dobrim i lošim iskustvima, velikim žrtvama, ali i slatkim uspjesima. Ovo je roman u kojem će se prepoznati svatko tko se ikad bavio umjetnošću, ali i svatko tko ima poziv. Što se sve krije iza same pripreme pisanja romana, inspiracije za isti, ali i Vlatkinom slobodnom vremenu, pročitajte u nastavku razgovora s autoricom.

Imam vrlo živopisne snove i ideja za ovaj roman se javila upravo tako. Sanjala sam ono što je kasnije postao početak i kraj romana. Odmah sam znala što želim od priče – pokazati da i žene, poput muškaraca – mogu imati jak poriv za karijerom, uspjehom i samoostvarenjem kroz rad. Iako to nije čudno u stvarnom svijetu, u literaturi i filmu karijera je za ženu često prikazivana samo kao usputna stanica prije nego pronađe muškarca svog života i zasnuje obitelj. Ono o čemu sam ja htjela pričati je – što kad to nije slučaj? Što kad ženi ni dobar muškarac, ni iskrena ljubav, ni obitelj ni dijete nisu dovoljni za ispunjenje? Morala sam ispisati cijeli životni put jedne žene kako bih opravdala njezin izbor da odbaci sve ono što se čini idealnim životom, kako bi postala ono što ona želi biti.

O čemu govori 'Majka distorzija'?

„Majka Distorzija“ govori o glazbenici Kristini koja sa svojim dečkom i njihovim bendom dolazi u rodni grad na koncert. To je grad iz kojeg je ona prije nekoliko godina doslovno pobjegla i sad, kad se napokon vratila, mora se suočiti sa svojom prošlosti i svim odlukama koje je do tad donijela, kako bi se pomirila sama sa sobom, svojom okolinom, a onda i stvarnim razlogom svog bijega od kuće.

Osim što puno govori o karakteru glavnog lika, roman puno govori i o glazbi – kao o umjetnosti i kao  karijeri.

Glavna protagonistica romana je rokerica Kristina. Ima li sličnosti između vas i Kristine? Što vam je zajedničko, a u čemu ste u potpunosti različite?

Zajedničko nam je jedino to što obje volimo glazbu i obje nas goni želja za uspjehom. Moje glazbeno iskustvo je jedino koje sam utkala u nju kao lika. Različito je sve ostalo. Kristini sam namjerno dala odlike koje se inače smatraju vrlinama muškaraca. Ona je odlučna, nepokolebljiva i arogantna, zna što želi i učinit će sve da to dobije. Upravo zbog toga što je takva, dobila sam puno kritika da je lik kojeg je teško voljeti. Čitatelji bi htjeli da je tipičniji ženski lik – emotivniji, ranjiviji, blaži... Zanimljivo je bilo potvrditi teoriju da se muške vrline i dalje smatraju ženskim manama.

Kada ne pišete, kako najradije provodite vrijeme?

Zapravo živim dosadnim životom. Jutro provedem u tjelovježbi, dan za kompjuterom, večeram uz neku seriju i onda se ili vratim pisanju ili zaspim. 

Svi koji se bave nekom vrstom umjetnosti, naročito u ovim nesigurnim vremenima, nerijetko kažu kako je to i dosta nezahvalan posao. S obzirom na svu modernu tehnologiju koja nam jedanas dostupna, mislite li da postoji budućnost za knjige? Hoće li književnost u takvom obliku opstati usprkos tehnologiji 21. stoljeća?

Ako pitate o budućnosti književnosti, za nju se ne bojim. Ona će u nekom obliku opstati i uopće nije važno je li to digitalni ili papirnati, dolazimo li do nje u knjižarama ili preko aplikacija. Uvijek naglašavam da je bitan sadržaj, a ne medij.

A ako pričamo o tiskanim knjigama, unatoč e-knjizi, one su i dalje nešto što ljudi više vole. Svoju sam knjigu izdala prvo kao e-knjigu i na jednu prodanu dobila bih deset upita „Kad će tiskana?“ i komentara „Čekat ću da izađe u papirnatom izdanju.“.  Ipak, mislim da je digitalna knjiga budućnost, ne samo zbog dostupnosti i jeftinijeg izdanja, nego i zbog ekologije . I ja  sam skroz za to. Budućnost planete važnija je od gušta tiskane knjige.

Imate li već ideju za novu knjigu? O čemu biste u budućnosti još voljeli pisati?

Trenutno imam dva gotova rukopisa i treći u nastajanju. Dvije od te tri knjige bit će na tragu ljubavnog romana, ali ne u svojoj punoj formi. Imala sam taj neki val ideja koje su se realizirale kroz ljubavne priče, ali u suštini govore o društvenim problemima zapadnog svijeta tipičnim za ovo vrijeme, kao što su obiteljsko nasilje, odnos karijere i obitelji, seksualna zlostavljanja i sl. Ali također sam htjela da te knjige, za razliku od „Majke“, budu i feel-good, odnosno da čitatelj osjeća toplo oko srca dok ih čita (osim kad ih šokiram prevratima!).