Kriza uzrokovana pandemijom koja je pogodila domaću glazbenu scenu nije zaobišla ni 52-godišnjeg glazbenika Sandija Cenova. I dok je ranije na društvenim mrežama oštro kritizirao rad Stožera i mjera koje je to tijelo donijelo, danas je, otkrio je Sandi za Story.hr, postao rezigniran, kao i većina njegovih kolega kojima nije dozvoljeno održavati koncerte, koje su im glavni izvor prihoda. I dok čeka da se neizdržljiva situacija popravi i da mu vikendi ponovno postanu radni i raspjevani, ovaj zaljubljenik u motore i borilačke sportove pronašao je način kako da on i njegova obitelj, supruga Ilina, 11-godišnji sin Mikula i 14-godišnja kći Zara, izbace stres i zabrinute misli iz svog života.
Pandemija je ostavila teške posljedice na glazbenu scenu. Koliko je vas pogodila kriza i koliko mislite da možete još izdržati ovakvu situaciju?
Da mi je ovakav scenarij netko ispričao prošle godine u ovo vrijeme - zasigurno bih mu rekao da je lud. A eto. Tu smo gdje smo. I to već tooooliko dugo da više ne znam što bih mislio. I sve sam ovo vrijeme bio i tužan i ljut zbog činjenice da se stvarno u našoj zemlji
Čak sam se bolje osjećao kad sam bio ljut i buntovan
ovaj nas posao mahom shvaća kao hobi, a ne kao nešto čime prehranjujemo obitelj, i da su neki od nas cijeli svoj život posvetili glazbi, koja je poprilično utihnula. Bojim se dalekosežnih posljedica na naše društvo, jer je većina mojih kolega s kojima komuniciram sad već rezignirana. A i ja sam. Čak sam se bolje osjećao kad sam bio ljut i buntovan. Ali ponavljam - ova situacija već predugo traje da bi iz nje izašli potpuno neokrznuti. Još ćemo, bojim se, dugo zacjeljivati ožiljke na srcima....
Mislite li da su opravdane ovakve mjere, da su shopping centri otvoreni, ali koncerti nisu dopušteni, noćni klubovi se zatvaraju...
Po tome koliko se koncerata održalo od početka pandemije do danas - korona je odavno trebala izumrijeti. Ali, eto nije. Pa tako zaključujem da živi i prenosi se i danju, mada je takva hajka bila na noćne klubove da bi čovjek zaključio da je samo noću prisutna. Hahahaha... Nadam se da mi ne zamjerate malo cinizma. Samo nam je to, čini se, još ostalo. Ovim putem se zahvaljujem svim divnim ljudima, koji me raznim ciničnim postovima itekako znaju nasmijati na društvenim mrežama. A što se mjera tiče - moje skromno narodsko vjerovanje je u onu staru: gladan sitom ne vjeruje. Naime, svi ti ljudi koji proglašavaju sve te mjere ne brinu o egzistenciji, jer uredno primaju svoju državnu plaću. Za razliku od naroda...
Imate li, usprkos tome, ikakve gaže, nastupe, snimate li možda novu pjesmu?
Nastupa nema. A nisam siguran ni da bi bilo volje u ovoj općoj depresiji, pa i da je ta djelatnost dozvoljena. A čak nešto novo i snimam, ali nije lako pjevati o ljubavi kad nas sto drugih stvari muči...
Ali kad stvarnost, po povratku doma, zakuca na vrata - to otriježnjenje zna biti bolno
U posljednje vrijeme često odlazite s obitelji planinariti i trekkati. Jeste li se u tu aktivnost zaljubili sada tijekom pandemije ili ste već imali običaj planinariti?
Oduvijek volim prirodu, a pogotovo prirodu Hrvatske. Imamo tako divnu zemlju da moraš u nju biti zaljubljen ako si iole normalan. Svaki vikend idemo planinariti negdje. U normalno vrijeme skoro bih svaki vikend putovao na koncerte, a sad se stignem družiti s prirodom. Divno je, da. Ali nekako sam mislio da će to doći kasnije, u mirovini. A još sam puuuno premlad za mirovinu! Hahahaha!
Koliko takvi aktivni izleti znače u smislu izbacivanja stresa, održavanja zdrave psihe u ovim teškim vremenima?
Tih nekoliko sati ili dana je svijet divan, jer nema mobitela, nema novih crnih vijesti, kao da nema ni korona virusa. I život je tada čudo. Ali kad stvarnost, po povratku doma, zakuca na vrata - to otriježnjenje zna biti bolno.
Jesu li se i vaši klinci zaljubili u prirodu i planinarenje?
Nadam se da jesu. Zasad još ne znam, jer nema im druge do slijediti lude roditelje po šumama i gorama...
Onda bi bio red da stane više to korona ludilo
Koja biste gorja u Hrvatskoj još zeljeli posjetiti s obitelji?
Još kao klinac bio sam član Planinarskog društva, kao i Ferijalnog saveza, pa mislim da sam još tada obišao sve planine Lijepe naše. Ali tu su neki novi klinci... Moji klinci. Moja obitelj. Nešto najvrijednije što čovjek ima. Pa tako moja obitelj ima tu sreću (ili tu muku kad ih natjeravam svaki vikend negdje) da im je tata (i suprug) stara planinarska kuka, koja ih s guštom upoznaje s ljepotama naše zemlje. Taman još tih par vikenda nam treba da obiđemo tih par vrhova koje još nismo, a onda bi bio red da stane više to korona ludilo i da opet svaki vikend putujem na svoje koncerte, zbog kojih sam nekad kukao da nikad nigdje ne možemo kao obitelj vikendom. A sad mi toliko nedostaju....
Veliki ste zaljubljenik u skijanje. Namjeravate li ove zime barem na domaća skijališta, ako mjere to budu dozvolile?
Sad moram biti u skladu s jednom od češćih rečenica u zadnje vrijeme, a to je: Ako dozvoli situacija. I da, naravno - sljedeća dva tjedna su ključna, pa ćemo tada odlučiti. A jel ima uopće skijanja!? Pitam za frenda...
Na koje još načine si olakšavate život kad vam se previše toga nakupi? Sad zbog mjera više ne možete ići ni na treninge borilačkih sportova...
Da, treninzi su zabranjeni. Nedavno sam na svom profilu objavio par fotki s treninga uz opasku: 'Samo nam to još nemojte oduzeti!' A eto jesu. Ako bih od svih mjera izabrao onu, koja me najviše pogodila - to bi bila ta. Svaka sportska aktivnost razvija imunološki sistem, pa zaista ne razumijem tu odluku. Ajmo onda poništiti sve što su nas učili kad smo bili mali. A mene su, sjećam se, učili: 'U zdravom tijelu zdrav duh'. Najbolji lijek za stres je trening. Pogotovo alo se bavite borilačkim sportovima. A toga po novom, eto, nema. Šmrc....
