Život profesionalnog sportaša istodobno je predivan, zanimljiv, zabavan, ali i težak. I dok su s jedne strane prilike za život u brojnim gradovima i državama te upoznavanje novih kultura itekakva prednost koja obogaćuje i otvara nove vidike, razdvojenost od obitelji, prijatelja i bližnjih samo je jedna od žrtvi koje mora podnijeti. No odvojenost od domovine i prijatelja svakako je lakša kada kilometrima daleko niste potpuno sami. Upravo je tako domaćem košarkašu Tomislavu Zubčiću, 30-godišnjem Zadraninu, koji je na Božić prošle godine postao novi igrač Tofasa iz Burse. Iako je s Tomislavom i prijašnjih godina bila njegova najveća podrška, prvo djevojka, a danas supruga Matea Andrić Zubčić, ovaj put sve je još slađe jer je obitelj u novu avanturu krenula s još jednim članom - kćerkicom Sofijom koja će u svibnju proslaviti prvi rođendan.
- Bila sam vrlo sretna kada sam doznala da nas put vodi u Bursu. To je grad od tri milijuna stanovnika pa je samim time znatno manji i mirniji, ali smo u neposrednoj blizini Istanbula, u koji sam oduvijek bila zaljubljena i kojem se uvijek rado vraćam. To je također grad u kojem sam tražila svoju savršenu vjenčanicu, grad u koji sam prvi put odvela Sofiju, dok je još bila u mom trbuhu, pa me uz njega vežu posebne uspomene - kaže nam Matea koja se prisjetila svih njihovih zajedničkih putovanja i avantura koje su ih dovele upravo ondje gdje su danas.
U svakom gradu u kojem smo živjeli ostavili smo dio sebe
- U svakom gradu u kojem smo živjeli ostavili smo dio sebe i nerijetko razgovaramo o tome koliko nam nedostaju pojedina mjesta i navike koje smo stekli u određenim gradovima. U svakom smo doživjeli ‘ono nešto’. U Bonnu smo se upoznali i zaljubili, u Barceloni smo iskušali zajednički život i pripremali se za brak, u Sibiru smo doživjeli prvu trudnoću, a sada u Istanbulu odgajamo Sofiju. Ovdje boravimo tek mjesec dana, ali radujemo se svemu što nas čeka i uvijek vjerujemo da je baš ta godina ona naša - govori Matea.
- Trenutačno je u Turskoj stanje slično kao u Hrvatskoj. Manje je sadržaja za zabavu, ali imamo svoju uhodanu rutinu pa uspijevamo podnijeti cijelu situaciju. Sofia je nedavno prvi put imala priliku gledati tatu uživo na parketu, prvi je put posjetila košarkašku dvoranu. Sve u svemu, bilo je ovo vrlo zanimljivo razdoblje u našem životu - dodaje.
Život u drugoj zemlji s malom bebom itekako je izazovan, ali je istodobno i pravi blagoslov na kojem su ovi supružnici svakodnevno zahvalni.
- Iskreno, teško je kada nemate osobu od povjerenja na koju se možete osloniti. Mi imamo sreću da nam moja mlađa sestra vrlo rado dolazi u posjete i nerijetko je pozovemo kada proživljavamo neku turbulentniju fazu. Kada smo bili sami, bez djeteta, bilo je lakše. Sada je teže, ali ljepše. Dan nam počinje u šest ujutro umjesto u devet, ne jedemo kada smo gladni nego onda kada Sofija spava. To su samo neke od promjena - smije se Matea.
Bezbrižnost i sreću nakratko je pokvarila Tomislavova ozljeda zbog koje je prije nekoliko dana morao na operaciju. No kako nam je Matea rekla, sve je dobro prošlo i nema razloga za paniku.
- Tomislav je ovu sezonu započeo dosta kasno. Situacija u svijetu utjecala je na sve sfere života, pa tako i na sport. Ali to ga nije spriječilo u ostvarivanju fantastičnih rezultata. S gotovo deset uzastopnih pobjeda, nosio je ekipu na svojim ramenima i kao što to biva u životu, kada te ne mogu pobijediti fair playom, posežu za prljavim trikovima i zadaju udarce ispod pojasa. Iz posljednje utakmice protiv Afyona izišao je s nekoliko ozbiljnih ozljeda od kojih je jedna rezultirala operacijom šake. Liječnici su konstatirali opasnu dislokaciju, lomove kostiju i unutarnja krvarenja, a na utakmici nije bio dosuđen ni jedan faul. Na svakomu je da sam procijeni o čemu je tu bila riječ. Na sreću, Tomislav se zasad dobro oporavlja, liječnici su zadovoljni operacijom i nadamo se da će u roku od četiri do šest tjedana ponovno biti na parketu. Sofia i ja trenutačno smo u Sarajevu. Svima nam teško pada razdvojenost, ali vjerujem da je to u ovom trenutku najbolji način da Tomislavu damo prostora za odmor i rehabilitaciju. Sofia je vrlo živahna djevojčica, prohodala je i rastu joj zubići pa je samim tim sna malo, a nervoze puno. Nadamo se da će ovo zahtjevno razdoblje proći i da ćemo uskoro ponovno biti s tatom. Upravo je ‘tata’ prva riječ koju Sofia izgovori svako jutro kada otvori oči. Njihova ljubav i povezanost su posebne - kaže Matea koja je inače rodom iz Sarajeva. Otkrila nam je i s kojim se izazovima u majčinstvu trenutačno susreće.
Naučila sam da majke griješe i da je majčinstvo neprestano učenje
- Izazov s kojim se stalno hvatam ukoštac su pritisak i očekivanja okoline. Od mladih se mama očekuje da što prije izgube kilograme dobivene u trudnoći, da uvijek budu nasmijane i dobro raspoložene, da budu dotjerane, da im dom uvijek bude savršeno uredan i ručak skuhan, da nikada nisu umorne, da su neprestano posvećene djetetu i da ni slučajno ne govore o tome koliko je ponekad teško nego da isključivo govore o lijepim stvarima. Naučila sam da majke griješe i da je majčinstvo neprestano učenje, da je u redu biti umoran i tražiti pomoć te da sam dobra mama i kada iziđem sama na ručak s prijateljima, naručim dostavu hrane ili pak ne pospremim kuću. Naučila sam cijeniti sve majke ovoga svijeta, glasno aplaudirati svakoj od njih i podsjetiti ih da su sve one najbolje majke jer daju sve od sebe - iskrena je Matea, koja nam je za kraj rekla da joj je prošla godina, iznimno teška za cijeli svijet, ali i nju, zapravo bila najljepša jer su ona i suprug postali roditelji.
- Bila je to zahtjevna godina za sve nas. Tomislav je više od deset mjeseci proveo izvan parketa, bez sportskog angažmana, što se dogodilo prvi put u njegovih 15 godina karijere. Ponekad nam se činilo da se svijet raspada. Toliko loših vijesti, negativne energije, pritiska, nesigurnosti, straha... Ali kada počne policijski sat, padne mrak i kada Tomislav i ja legnemo u krevet te slušamo Sofiju kako diše i spokojno spava pokraj nas, tada se cijeli svijet utiša, postojimo samo mi i neizmjerna sreća i zahvalnost u nama. Živi smo, zdravi smo i volimo se, a to je jedino važno. Svaku noć zahvalimo Bogu na tome i pomolimo se za one koji su pogođeni ovim groznim događanjima u svijetu - zaključuje Matea.
