'Živi smo, zdravi i volimo se, to je važno'

Život profesionalnog sportaša istodobno je predivan, zanimljiv, zabavan, ali i težak. I dok su s jedne strane prilike za život u brojnim gradovima i državama te upoznavanje novih kultura itekakva prednost koja obogaćuje i otvara nove vidike, razdvojenost od obitelji, prijatelja i bližnjih samo je jedna od žrtvi koje mora podnijeti. No odvojenost od domovine i prijatelja svakako je lakša kada kilometrima daleko niste potpuno sami. Upravo je tako domaćem košarkašu Tomislavu Zubčiću, 30-godišnjem Zadraninu, koji je na Božić prošle godine postao novi igrač Tofasa iz Burse. Iako je s Tomislavom i prijašnjih godina bila njegova najveća podrška, prvo djevojka, a danas supruga Matea Andrić Zubčić, ovaj put sve je još slađe jer je obitelj u novu avanturu krenula s još jednim članom - kćerkicom Sofijom koja će u svibnju proslaviti prvi rođendan.

- Iskreno, teško je kada nemate osobu od povjerenja na koju se možete osloniti. Mi imamo sreću da nam moja mlađa sestra vrlo rado dolazi u posjete i nerijetko je pozovemo kada proživljavamo neku turbulentniju fazu. Kada smo bili sami, bez djeteta, bilo je lakše. Sada je teže, ali ljepše. Dan nam počinje u šest ujutro umjesto u devet, ne jedemo kada smo gladni nego onda kada Sofija spava. To su samo neke od promjena - smije se Matea.
Bezbrižnost i sreću nakratko je pokvarila Tomislavova ozljeda zbog koje je prije nekoliko dana morao na operaciju. No kako nam je Matea rekla, sve je dobro prošlo i nema razloga za paniku.
- Tomislav je ovu sezonu započeo dosta kasno. Situacija u svijetu utjecala je na sve sfere života, pa tako i na sport. Ali to ga nije spriječilo u ostvarivanju fantastičnih rezultata. S gotovo deset uzastopnih pobjeda, nosio je ekipu na svojim ramenima i kao što to biva u životu, kada te ne mogu pobijediti fair playom, posežu za prljavim trikovima i zadaju udarce ispod pojasa. Iz posljednje utakmice protiv Afyona izišao je s nekoliko ozbiljnih ozljeda od kojih je jedna rezultirala operacijom šake. Liječnici su konstatirali opasnu dislokaciju, lomove kostiju i unutarnja krvarenja, a na utakmici nije bio dosuđen ni jedan faul. Na svakomu je da sam procijeni o čemu je tu bila riječ. Na sreću, Tomislav se zasad dobro oporavlja, liječnici su zadovoljni operacijom i nadamo se da će u roku od četiri do šest tjedana ponovno biti na parketu. Sofia i ja trenutačno smo u Sarajevu. Svima nam teško pada razdvojenost, ali vjerujem da je to u ovom trenutku najbolji način da Tomislavu damo prostora za odmor i rehabilitaciju. Sofia je vrlo živahna djevojčica, prohodala je i rastu joj zubići pa je samim tim sna malo, a nervoze puno. Nadamo se da će ovo zahtjevno razdoblje proći i da ćemo uskoro ponovno biti s tatom. Upravo je ‘tata’ prva riječ koju Sofia izgovori svako jutro kada otvori oči. Njihova ljubav i povezanost su posebne - kaže Matea koja je inače rodom iz Sarajeva. Otkrila nam je i s kojim se izazovima u majčinstvu trenutačno susreće.

 - Izazov s kojim se stalno hvatam ukoštac su pritisak i očekivanja okoline. Od mladih se mama očekuje da što prije izgube kilograme dobivene u trudnoći, da uvijek budu nasmijane i dobro raspoložene, da budu dotjerane, da im dom uvijek bude savršeno uredan i ručak skuhan, da nikada nisu umorne, da su neprestano posvećene djetetu i da ni slučajno ne govore o tome koliko je ponekad teško nego da isključivo govore o lijepim stvarima. Naučila sam da majke griješe i da je majčinstvo neprestano učenje, da je u redu biti umoran i tražiti pomoć te da sam dobra mama i kada iziđem sama na ručak s prijateljima, naručim dostavu hrane ili pak ne pospremim kuću. Naučila sam cijeniti sve majke ovoga svijeta, glasno aplaudirati svakoj od njih i podsjetiti ih da su sve one najbolje majke jer daju sve od sebe - iskrena je Matea, koja nam je za kraj rekla da joj je prošla godina, iznimno teška za cijeli svijet, ali i nju, zapravo bila najljepša jer su ona i suprug postali roditelji.
- Bila je to zahtjevna godina za sve nas. Tomislav je više od deset mjeseci proveo izvan parketa, bez sportskog angažmana, što se dogodilo prvi put u njegovih 15 godina karijere. Ponekad nam se činilo da se svijet raspada. Toliko loših vijesti, negativne energije, pritiska, nesigurnosti, straha... Ali kada počne policijski sat, padne mrak i kada Tomislav i ja legnemo u krevet te slušamo Sofiju kako diše i spokojno spava pokraj nas, tada se cijeli svijet utiša, postojimo samo mi i neizmjerna sreća i zahvalnost u nama. Živi smo, zdravi smo i volimo se, a to je jedino važno. Svaku noć zahvalimo Bogu na tome i pomolimo se za one koji su pogođeni ovim groznim događanjima u svijetu - zaključuje Matea.