Domaći glumac: 'Pino je predivno biće kroz koje spoznajemo tajnu života'

Poezija nas uzdiže, nadahnjuje, vodi u druge svjetove, ispunjava srce, otkriva stvari koji su nam skrivene u podsvijesti... šteta je stoga što toliko mnogo ljudi jedini susret s barem nekakvom vrstom poezije ima slušajući radijske pjesme, ili čitajući lektiru u srednjoj školi. Srećom, tu je da to promijeni naš domaći kazališni i televizijski glumac, 36-godišnji Marko Cindrić, koji je prije tri i pol mjeseca sa suprugom, ekonomisticom Reom, dobio prvo dijete, sinčića Pina. Pamtimo ga po ulogama u serijama 'Vatre ivanjske', 'Larin izbor' te 'Loza', no manje je poznato da je Marko strastveni pjesnik koji upravo priprema projekt eksperimentalne audiovideo poezije kakav u Hrvatskoj još nije viđen  - iako je nedavno prebolio koronu, a nije imao baš blag slučaj, Kako stiže promovirati popularnost poezije u Hrvata, što je težak zadatak sam po sebi, i ispunjavati ulogu oca, te kako sa suprugom, s kojom je u vezi 17 godina, slaže i dijeli odgovornost oko brige za nasljednika, Marko je otkrio samo za Story.hr.

Koji su vaši omiljeni pjesnici? Kako poezija utječe na vas (pogotovo vrhunska)?

Gary Snyder mi je otvorio oči, a mislim da svaki pjesnik ima nešto za reći i podijeliti
svoje viđenje svijeta sa svijetom. Spušta me u dubinu i diže u visinu ljudskog
postojanja. Pokazuje mi tajne života i njegovu ljepotu.

Kad ste napisali prvu pjesmu? Jesu li glumački angažmani jedini razlog zašto ste
prestali pisati poeziju na 13 godina?

2006. godine na Oxfordu. Ona mi je tada bila samo način izražavanja kako bih bio što iskreniji i slojevitiji glumac. Nije mi bila prioritet nego samo alat za komunikaciju nečega drugog, moja istina iza tuđe misli, skrivena iza monologa, dijaloga raznih likova drugih pisaca.

Kako biste nazvali vaš stil poezije i poruke i osjećaje koje želite prenijeti?

Ne bih rekao da imam stil, on se mijenja kao i moje misli, ali za sad mi se sviđa tehnika toka misli, kroz koju inspiriran svijetom oko sebe ulazim u svoju i kolektivnu svijest. Tu pronalazim misli i slike koje želim prenijeti na papir i samog sebe želim iznenaditi što će izaći, što mi moje biće želi reći.

Kako je nastala suradnja na audiovizualnoj zbirci eksperimentalne poezije '28 dana drugog stanja'?

Napisao sam jako puno toga od kad se Pino rodio i kako sam se odvažio objavljivati neke od tih pjesama na društvenim mrežama sa slikom u prilogu tako je nekako sama od sebe došla i iduća stepenica da napravim i kratke audiovizualne uratke koje sam i napravio u svom domu. Mjesec dana nakon mojeg domaćeg eksperimentiranja je Ministarstvo Kulture objavilo natječaj za digitalnom prilagodbom i razvojem novih sadržaja. Činilo mi se to kao logičan korak i osmislio sam projekt. Nazvao sam prijatelje i prijateljice, snimatelje i snimateljice s kojima sam surađivao na raznim tv i filmskim projektima i pitao ih da li žele sudjelovati u “28 dana drugog stanja”, sažetom obliku audiovizualne verzije moje neobjavljene zbirke pjesama pod nazivom “Drugo Stanje” koja je nastajala od listopada 2019. do rođenja Pina.

Zašto baš svojevrsni hommage beatnicima? Što volite kod njih?

Tako se nekako dogodilo, prijateljica Sanja Popović mi je poklonila puno knjiga, od kojih su neke bile iz kolekcije Beatbiblioteka koje uređuju Vojo Šindolić i Kruno Lokotar. Vidio sam koliko poezija može biti prozna, i koliko tematski može biti šarolika i to me privuklo. Oni slave život, slave mehanizme života, ljubav, ovaj svijet, sebe u njemu, svoje iskustvo življenja, odnose među ljudima, biljke, nebo, more, strojeve, ljudsku glupost, ekologiju, poniranje, odricanje, korake usuda i apsolutne
slobode.

Kako su nastali filmovi u jednom kadru, koji su naslonjeni na audio snimke vaše poezije?

Reu i mene inspirira naš životni prostor, inspirira nas beton, igra svjetla i sjene svakog doba dana, velika panorama grada koja se vidi s obje strane stana… jednostavno stan i njegova energija su nam otvorili vrata kreacije i to sam htio dići na jednu višu razinu kroz sve ljude koji su pristali biti dio projekta “28 dana drugog stanja”. Dao sam svim sudionicima slobodu da naprave što god im dođe kao inspiracija na moje pjesme, pod uvjetom da snimka bude 'one take'. Želio sam njima dati slobodu stvaranja koju ja osjećam pišući.

Zbirka govori o drugim stanjima, a jedno od njih je i ono uzrokovano vanjskim utjecajima poput potresa i korone. Što će se po vama iz 'drugog stanja' korone roditi novog u društvu i pojedincu?

Ne znam. Jako me to zanima. S obzirom na to da sam i sam nedavno prebolio koronu i to ne baš blagi oblik, zapravo još dosta osjećam štetu koju je napravila, vidim da nam je dano ili se promijeniti ili patiti. Onaj stari svijet više ne postoji, jako puno ljudi je iskoristilo vrijeme koje su dobili, radom na sebi a samim time oni više nisu isti ljudi od prije

pandemije i potresa. Psiha nam je uzdrmana, pokazalo se da lova i materijalno za čim velika većina teži ne vrijedi ama baš ništa kada ne možeš zagrliti svoje bližnje i kada te majka Zemlja trese i pokazuje ti koliko si malen i nemoćan. Imam jednu pjesmu, zapravo više njih koji se dotiču baš pandemije u kojima želim i nadam se da će čovjek napraviti korak dalje. Jedna od njih 'Zloglasni maskenbal' je dio projekta '28 dana drugog stanja', a možete je pročitati na kraju intervjua.

Kako je biti u ulozi oca? Kako Pino napreduje, kakav je po karakteru?

Fenomenalno, zahvalan sam životu što mi je dodijelio najveću i najvažniju ulogu do sad.
Pino je predivno biće kroz koje spoznajem tajnu života i veličanstvenog bića čovjeka, velika mi je inspiracija, a on je junak, probio se kroz virus, raste svakim danom i fizički i karakterno. Čini mi se da točno zna što želi. Ispunjava nam dane smijehom i bezuvjetnom ljubavi.

Koliko biste djece vi i supruga htjeli imati?

Koliko nam bude dano. Djeca nas biraju kada smo spremni. Tko zna.

Kako ste se podijelili oko brige za sina? Pomažete li supruzi u svemu?

Drago mi je da mogu biti kod kuće u ovim trenutcima i pratiti svaki korak Pinovog razvoja.
Tu sam za što god treba. Mijenjamo se kako u igri tako i kućanskim obavezama. Ako treba
nešto skuhati, oprati, otići po hranu, mijenjati pelene to mi stvarno nije problem.

Radite li možda na kakvim glumačkim projektima?

Čim se oporavim od korone, krećem u fizičku pripremu za drugu sezonu serije „Nestali“.

ZLOGLASNI MASKENBAL

Zloglasni maskenbal, stigao je u grad.
Bez smijeha, bez kreativnosti ušao je nepozvan.
Provukao se na scenu u tuđem tijelu.
Nevidljivi gad.
Druga strana maškara.
Mjesto krafni respiratori. Mjesto bakše klincima
roditeljima otkazi. Mjesto šminke i pravih maski
svi nose istu varijaciju na temu.
Grad i oči iznad maski puni samoizolacije i sumnji,
Straha.
Straha od jučer od danas od sutra od sadašnjeg
Trenutka.

Od smrti koju gad nosi.

Stojimo u redu, gledamo u pod
ne bi li se izvukli, a svejedno smo tu,
na maskenbalu na kojem ne želimo biti.
Naoružani vlažnim maramicama i dezinfektima
Izlazimo iz kuće na dvoboj.
Ne damo se ali ovaj gad ne igra po pravilima.
Puca u leđa, trga DNK i zove smrt na bal.
Ovaj loto ne želimo dobiti, kupujemo srećku
za minimalan gubitak.
Svejedno koeficijent ide njemu u korist.
Okruženi, uzdamo se u imunitet više nego u sreću.
Sa svih strana Covid 19 a s druge strane čovjek.
Navijam za čovjeka da brže potegne spoznaje, dobrotu i
Ljubav
i ugasi strah koji bandit Corona sije.
Vjerujem u širu sliku, sliku cjeline, kozmos u kojem čovjek
Vuče kartu iz srca, čovječnost i pobjeđuje.
Evolucijski parazit nestaje, a čovjek
Kao sukreator ove stvarnosti,
Ove jednine
ide stepenicu dalje.