Prošlu će godinu itekako pamtiti, ali tek ovu - ova će godina za domaćeg sportaša Valenta Sinkovića i njegovu suprugu Antonelu zasigurno biti posebna. Naime, kako je Story ekskluzivno doznao, u obitelj ovog uvijek nasmijanog 32-godišnjaka stiže prinova.
- Prije svega, hvala od srca na čestitkama. Osjećaj je prekrasan, nadrealan. To je nešto najljepše što se u životu može dogoditi, doista smo presretni i jedva čekamo dolazak bebe. Termin porođaja je već ovoga proljeća. Supruga i ja smo imali neki osjećaj da će biti curica pa smo se baš iznenadili kad smo doznali da nam stiže dječak. Stvarno nam je bilo svejedno je li dječak ili djevojčica, najvažnije nam je da sve bude u redu i da konačno dočekamo dolazak novog člana naše obitelji - govore nam supružnici s osmijehom i uzbuđenjem zbog ove prekrasne vijesti koju su doznali prošle godine.
- Kada je supruga doznala da je trudna, bio sam na treningu pa mi je poslala fotografiju. U tom trenutku doslovno nisam znao što bih od sreće - skakati, plakati, smijati se. Istodobno sam bio iznenađen i oduševljen! Nazvao sam je istog trenutka kako bih bio siguran da je to istina, da ne sanjam, a kući sam stigao u samo nekoliko trenutaka da zajedno proslavimo sretnu vijest. Zaista je poseban osjećaj, preplavi vas neka neopisiva sreća - priča nam Valent koji kaže da njegova Antonela nije nimalo zahtjevna trudnica i nije primijetio da ima neke posebne želje.
- Mislim da se za ulogu oca ne trebam puno pripremati, smatram da je to prirodno i da se osjećaj razvije nakon rođenja djeteta. Nadam se da ne griješim - govori s osmijehom.
- Naravno da nismo sve prepustili slučaju. Pripremili smo sobu i sve što nam je neophodno za početak. Puno su nam u tome pomogli naši roditelji koji su nas upozorili da ne pretrpavamo stan stvarima koje na kraju nećemo koristiti. Kad smo počeli gledati što nam treba, sve nas je oduševilo pa je dobro bilo konzultirati se s drugima kako bismo ostali racionalni. Sada s nestrpljenjem iščekujemo taj poseban dan - dodaje Valent koji se, osim za ulogu oca, priprema i za Olimpijske igre u Tokiju, gdje brata Martina i njega čeka poseban izazov.
- Pripreme za Olimpijske igre već su standardne, imamo iskustva s pripremama za London 2012. i Rio 2016. pa već znamo što očekivati. Međutim, posebnost je ovih Igara u tome što na njima nastupamo u novoj disciplini - dvojcu bez kormilara kojoj smo pristupili nakon Rija. Golem je izazov pred nama, ali upravo su izazovi koje si postavljate i način na koji se nosite s njima najveći smisao naših života. Smatram da izazove trebamo doživljavati kao nešto isključivo pozitivno i biti zahvalni na njima jer iz njih izlazimo kao veći i snažniji ljudi. I proširenje naše ljubavi, roditeljstvo također doživljavam kao izazov, pozitivan! Stoga jedva čekamo da prođe teško razdoblje priprema te da budemo sigurni kako će se Olimpijske igre održati jer je to ipak najvažnije natjecanje u karijeri svakog sportaša - ističe.
Budući da su prošle godine imali samo jedno natjecanje, Valent priznaje kako je bilo mnogo teže ostati u vrhunskoj formi i teško im je bilo motivirati se jer nisu uopće znali za što se pripremaju.
- Trenirali smo po planu, a iako nije bilo natjecanja, pokušavali smo tako održati fizičku spremnost i kondiciju. Psihički je godina bila mnogo teža jer bez natjecanja nije lako tempirati formu pa smo na razne načine pronalazili motiv da ne posustajemo i treniramo po planu i programu. Protekla godina bila nam je pravi pokazatelj kako je lakše kada ljudi imaju jasan cilj, a mi nismo bili u mogućnosti imati ga - priznaje Valent.
Osim Olimpijskih igara, Valent i Martin ove godine veslaju i tri utrke Svjetskog kupa, Europsko i Svjetsko prvenstvo - ukupno šest velikih međunarodnih natjecanja!
- Zanimljivo je da će se prva utrka, Svjetskog kupa, prvi put u povijesti održati u Zagrebu. Iznimno smo uzbuđeni zbog toga. Treniramo 12 puta tjedno, nemamo dan odmora, nego smo četvrtkom i nedjeljom slobodno poslijepodne. Svako jutro imamo veslanje na vodi ili u zatvorenom, ovisno o vremenskim uvjetima. Ponedjeljkom, srijedom i petkom poslijepodne odradimo teretanu, a utorkom i subotom bicikl ili trčanje. Uoči najvećih natjecanja odlazimo na posebne pripreme, u strogu izolaciju izvan Zagreba - najčešće na Peruču kod Sinja, a tada trening više baziramo na veslanju, a manje na teretani i biciklu. To budu dugi veslački treninzi gdje radimo na tehnici i izdržljivosti, jako intenzivan i iznimno iscrpan rad. Naš trener Bralić je izvrstan, svaki je njegov trening pomno isplaniran. Uvijek zapisuje vremena, prolaze, rezultate pa mu vjerujemo u potpunosti i prepuštamo se njegovu vođenju - kaže ovaj olimpijski pobjednik koji je s nama podijelio i jednu anegdotu s prošlih OI u Riju.
- Na putu za Rio zagubio sam putovnicu u avionu do Züricha. Tijekom presjedanja u Zürichu shvatio sam da nemam putovnicu uza se. Nekako sam je zagubio u avionu pa sam propustio let za Rio i odvojio se od ostatka ekipe. Moram priznati da mi nije bilo lako u tim trenucima, ali morao sam se pribrati da ne stvaram dodatnu nervozu. S bratom i trenerom dogovorio sam se da oni slože čamac i pripreme sve za treninge, a ja sam put za Rio nastavio sutradan kada su mi donijeli putovnicu koja je, srećom, pronađena u avionu - otkrio je.
Je li putovnica za nadolazeće OI na sigurnom ovaj put, pitali smo ga.
- Nakon te anegdote, svaki put na izlasku iz aviona provjerim je li putovnica na sigurnom - kaže Valent koji je uzbuđen i spreman za sve što ga sljedećih mjeseci čeka - najprije stiže sinčić, a potom i Olimpijske igre na kojima će zasigurno još jednom dokazati zašto su on i brat Martin jedni od najboljih u svijetu.
