Razgovor i fotografiranje s glumicom Katarinom Madirazzom uvijek su ispunjeni dobrim raspoloženjem, a tako je bilo i prošlog tjedna. Trenutačno je gledamo u seriji Nove TV ‘Dar Mar’, gdje glumi Daliborku Grob koja s obitelji vodi pogrebno poduzeće. Priznaje, s likom ima određenih sličnosti, među ostalim ljubav prema dobrim odijelima. Uz snimanje serije, Katarina priprema kazališne predstave, a uskoro bismo je mogli vidjeti i u nekim stranim produkcijama jer je nedavno dobila radnu vizu za Ameriku. Otkriva nam kada planira put za Los Angeles, kako se zaljubila u izradu keramike, ali i kako se promijenila njezina dugogodišnja veza s marketinškim stručnjakom Mislavom Madirazzom s kojim je bračne zavjete izmijenila u lipnju prošle godine.
Story: Gledamo vas u seriji ‘Dar Mar’, kako vam je sjela uloga Daliborke Grob?
Uloga mi je došla kao naručena! Već na audiciji zaljubila sam se u Dadu i potajno se nadala da ću je igrati. Možda mi se najviše sviđa upravo to što je toliko različita od mene. Na prvu je nekako hladnija, ozbiljnija, racionalnija i stroža od mene, ali zapravo ima cijeli topao svijet u sebi koji dobro skriva. Neopisivo me zabavlja stvarati je i gledati svijet njezinim očima. U prilog tome ide i činjenica što je ekipa i iza i ispred kamere fenomenalna.
Story: Rekli ste da vam se posebno sviđaju njezina odijela i da vam je to jedan od najdražih kostima. Koliko u stvaranju lika pomaže ili odmaže kostimografija?
Jao, da! Zapravo je većina likova koje sam igrala dobila završni ‘touch’ u trenutku kad bi stigao kostim. Tada kao da sve sjedne na svoje mjesto. Kostimi mi puno znače jer važno je što imaš na sebi, je li usko ili široko, kako se držiš u tome, kakve cipele imaš, kako hodaš u njima, sve su to definicije karaktera. Konkretno, za lik Dade veliku je ulogu igralo nešto potpuno benigno - koliko će mi biti zakopčana košulja. Tu dolazi Zdenka Novosel, naša kostimografkinja, koja je napravila genijalan posao. Nakon što sam dobila ulogu, rekla mi je da joj se jako svidjelo što sam odjenula kada sam bila na audiciji za Dadu te da je i ona razmišljala u tom smjeru. Ovo je zaista timski posao i velik je gušt kada se nadopunjujemo, zajedno kreiramo i stvaramo. I privatno obožavam nositi odijela pa mi je to jedan od dražih kostima koje sam imala. Naravno, uz malu razliku - Katarina bi ih ipak nosila u malo opuštenijoj varijanti, u raznim bojama i po mogućnosti uz tenisice ili štikle.
Story: Nakon zimske stanke vratili ste se na set serije, jesu li vam nedostajali šušur i druženje s kolegama koje donosi cjelodnevno snimanje ili biste ipak mogli malo produljiti odmor baš zato što ste na snimanjima po cijele dane?
Velika sam radoholičarka i zaista obožavam svoj posao pa se uvijek jedva čekam vratiti raditi. Bavim se poslom koji istinski volim, koji me u potpunosti ispunjava i na tome sam beskrajno zahvalna. Volim cijelu gungulu na setu, energiju projekta, uloga koje igram, ljude kojima sam okružena. Iskreno, nema mi ništa draže nego kad navečer legnem mrtva umorna od posla i znam da me sutra čeka isti takav raspored. Ponekad me i teško maknu sa seta jer kad završim svoje scene, znam ostati i ‘snimati’ sve što se događa. Stalno učim, gledam i upijam, to me neizmjerno veseli.
Story: U Hrvatskoj i regiji prošlih tjedana se počelo sve glasnije govoriti o zlostavljanju. Sve je pokrenula Milena Radulović, a javile su se i druge glumice. Kakvo je vaše iskustvo? Jeste li se (i kako) morali nositi s neprimjerenim ponašanjem? Kakvo ozračje općenito vlada, može li bilo tko (žena i muškarac) prijaviti neprimjereno ponašanje i znati da će se problem riješiti?
Nisam imala takvih iskustava, Bogu hvala. Grozno mi je čuti priče o zlostavljanju bilo gdje i u bilo kojoj struci, neovisno o spolu. To su teške stvari, ne mogu ni zamisliti što su proživjele i proživljavaju. Mogu samo obećati da ću se truditi graditi svijet u kojem takvih stvari neće biti. Nadam se da ćemo jednog dana doći do takvog svijeta.
Story: Način snimanja i rada, ali i cijeli svijet promijenili su se zbog koronavirusa, koliko je sve na vas utjecalo, odnosno utječe?
Netom prije nego što je započela pandemija završili smo snimanje zadnje sezone ‘Ko te šiša’. Imala sam dogovore o novim projektima, ali ništa fiksno. Kako je sve krenulo, bojala sam se da neću imati nimalo posla, a na kraju mi je 2020. bila jedna od zaposlenijih godina. I to je zapravo ljepota života: nikad ne znaš što će ti donijeti sutra. Način rada se promijenio jer se sada na setu pridržavamo epidemioloških preporuka, mjerimo temperaturu, sve dezinficiramo, nosimo maske i slijedimo poseban protokol, ali nije mi to nikakav problem jer sam zahvalna što uopće možemo raditi. Nažalost, to nije slučaj u nekim drugim branšama. Snimala sam i u Srbiji njihovu prvu ZF seriju ‘Beležnica’, a jedina otegotna okolnost bila je što sam se morala stalno testirati na koronavirus. Snimala sam i na međunarodnom setu u Puli za jedan kratki film. Došla je ekipa iz cijelog svijeta, bilo je malo zastoja na granici, ali svi su uredno prošli, testirali se i snimanje je prošlo bez komplikacija.
Story: Dobili ste radnu vizu za Ameriku, imate li konkretne planove za odlazak, neke dogovorene projekte?
Jako sam uzbuđena zbog toga! Plan je bio da, ako neću ovdje imati projekata, odem na proljeće u Los Angeles jer je ondje sezona snimanja pilota novih serija. No situacija je neizvjesna u cijelom svijetu pa je zasad dogovor s agenticom rana jesen da ću otići i okušati sreću. Na sreću ili nesreću, zbog pandemije ionako sve audicije idu putem selftapeova, odnosno videa koji sami snimimo pa se sve može odraditi online. No bude li potrebno, sjest ću u avion i idem. Nemam još konkretne projekte, ali imam neke potencijalne suradnje. Ali, o tom potom. Znate kako se kaže, dok nema potpisa na papiru, ništa nije gotovo.
Story: Biste li se vi i suprug zajedno preselili pa iskušali sreću ili biste ipak išli samo ako već imate dogovorene projekte?
Jako volim Hrvatsku i život ovdje. Radna dozvola mi je tu samo kao alat i još jedno potencijalno radno mjesto gdje bih, ako mi se sreća osmjehne, radila neke super međunarodne projekte koji me neizmjerno vesele i njima gradila inozemnu karijeru, koja mi je dugoročni cilj. Ali sebe i svoju obitelj vidim kako gradimo život ovdje. No nikad ne reci nikad. Život me toliko puta iznenadio da se ne bih čudila da opet bude tako.
Story: Koja su bila najveća životna iznenađenja?
To zovem svojim malim čudima u životu. Prvo je bilo kada su me primili na dvije glumačke akademije - u Sarajevu i Zagrebu. Bojala sam se da neću uspjeti upisati nijednu i već sam za svaki slučaj upisala inženjerski smjer matematike, ali život je htio drukčije. Jedno od tih čuda je i stipendija koju sam dobila u Pragu te ondje nenadano provela šest predivnih mjeseci koji su mi i otvorili vrata internacionalne karijere. Također, tu je i put u Los Angeles prije dvije godine, gdje sam zapravo samo išla vidjeti situaciju, a završila sam s agenticom, menadžerom i radnom dozvolom.
Story: Uvijek ste nasmijani i veseli pa kako i u stresnim trenucima ostati radostan?
Hvala, trudim se. Naravno, nije svaki dan lagan i svatko ima svoje uspone i padove, ali za mene je odlika profesionalizma da kada radim, ne dopuštam da se moji privatni problemi ili frustracije prenose na posao i ekipu s kojom surađujem. A kada i nastanu stresne situacije, vjerujem da će to, kao i sve dosad, proći. Sve u životu, dobro ili loše, događa se s razlogom i trudim se učiti iz toga.
Story: Poljulja li išta to dobro raspoloženje?
Da! Glad! Jer kad si gladan, nisi svoj. No zna me rastužiti i razbjesniti nepravda.
Story: Tijekom prvog lockdowna niste mirovali nego ste počeli izrađivati predmete od keramike. Kada ste se zaljubili u taj hobi?
Skupljala sam keramiku na putovanjima i uvijek me privlačila. Mislila sam da ću se jednom, kad budem imala vremena, okušati u tome. Eto, pazi što želiš jer ti dođe prije nego što misliš. Sve je, zapravo, počelo kada nigdje nisam mogla pronaći set tanjura koji mi se sviđaju i odgovaraju uz stol pa sam ih odlučila sama napraviti. Kako sam u lockdownu imala vremena, počela sam polako učiti i sada već pripremam prvu kolekciju uz jedno malo iznenađenje za sve obožavatelje serije ‘Dar Mar’. Prve sam radove podijelila, bili su to darovi za moje cure na djevojačkoj, a pali su i božićni pokloni. Već ozbiljno razmišljam i o pokretanju vlastitog brenda.
Story: Je li to nešto čemu biste se potpuno posvetili? Odnosno jednog dana zamijenili glumu?
Definitivno bih se voljela ozbiljnije baviti keramikom i baciti se u poduzetničke vode, ali glumu mi nikada ništa neće zamijeniti. Ona će uvijek biti moja prva ljubav i dio mene. Gluma za mene nije posao. Ima jedan predivan citat iz filma ‘Društvo mrtvih pjesnika’ u kojem se spominje da su medicina, pravo, inženjerstvo plemenita zanimanja i neophodna za život, ali poezija, ljepota, ljubav, dodala bih i umjetnost, stvari su zbog kojih vrijedi živjeti i zbog kojih živimo.
Story: Što najviše volite izrađivati?
Posuđe - zdjelice, šalice, podmetači za kuhače su mi hit, tanjure, a izrađivala sam i žličice i pepeljare. Sjajan je osjećaj kada od običnog komada gline nastane nešto što svakodnevno koristiš, a to si napravio vlastitim rukama. Odmalena sam voljela raditi rukama i stvarati nešto svoje.
Story: Na koje još načine iskazujete svoju kreativnost?
U posljednje vrijeme dizajniranjem interijera. Naime, pomažem obitelji u renoviranju restorana i dovršavam uređenje svog stana. Imam velike planove o bojenju zidova u spavaćoj i radnoj sobi pa ćemo vidjeti kako će to ispasti. Volim kreirati razne sadržaje za društvene mreže, neke zabavne videe ili stop motione. Volim vjerovati da svaki dan radim nešto kreativno, pa bilo to samo da stavim nešto neplanirano ili drukčije u jelo koje kuham. Trudim se što više odmaknuti od stereotipova i raditi stvari na neki svoj način.
Story: Udali ste se prošle godine i promijenili prezime. Jeste li dvojili treba li ga mijenjati jer ste već izgradili karijeru pod djevojačkim prezimenom?
Jako sam ponosna na svoje djevojačko prezime Strahinić, postoji i selo Strahinić na Žumberku. Uvijek ću biti mala Strahinićka, to se nikada neće promijeniti. Prezimena su zajedno bila preduga, a i htjela sam da jednoga dana kada dođu djeca svi imamo isto prezime. A i ako mislim graditi međunarodnu karijeru, Madirazza je ipak lakše izgovoriti i uvijek se mogu prodati pod Talijanku.
Story: Kako vam je u braku?
Jako lijepo. Sretna sam, mirna i ispunjena.
Story: Je li se što promijenilo u vašem odnosu sa suprugom otkad ste izmijenili zavjete?
Nije, samo se svakim danom sve više volimo.
Story: Kako ste zajedno podnijeli lockdown? Nekim parovima bilo je ipak malo previše po cijele dane biti zajedno...
Mi smo jedva dočekali biti skupa. Oboje puno radimo pa je zajedničko vrijeme nekada rijetkost. Nama je bilo i prekratko. Oboje smo dosta kreativni pa nam nikada nije bilo dosadno i stvarno smo uživali zajedno.
Story: Znači li to da vam i suprug pomaže u kreativnim hobijima, odnosno keramici?
U keramici i ne toliko, tu mi pomaže najmlađa sestra Karla. On mi više daje savjete o bojama i dizajnu. Ima odlično oko i ukus pa mi puno pomaže u uređenju. Ima odlične ideje koje gotovo uvijek iskoristim i genijalac je u Photoshopu pa sve moje lude ideje realizira. Potiče me da razmišljam izvan okvira i savršeno se dopunjujemo.
Story: Spomenuli ste djecu, hoćemo li vas uskoro vidjeti kako gurate kolica?
Velika mi je želja imati djecu i veliku sretnu obitelj. Tome se neizmjerno radujem. Obožavam djecu i vidim sebe kao mamu, ali nisu u planu tako skoro.
Story: Koji su vam planovi za 2021.? Hoćemo li vas uskoro gledati u novim predstavama?
Svakakvi. Imam u planu tri predstave, od kojih je jedna dječja, a dvije su autorski projekti za koje vjerujem da će biti velik hit. Jedva čekam da jednu završimo, a druge dvije počnemo raditi. Puno je projekata na čekanju: jedan turski film koji se trebao snimati prošle godine, ali otkazan je zbog korone pa ćemo vidjeti što će sada biti, još jedan lijep kratki film, a čekam i rezultate nekoliko dobrih audicija te put u Los Angeles. Nadam se da će i 2021. biti jednako radna kao i prošla, ako ne i više.
