Potkraj ‘80-ih televizijsku je publiku osvojio ulogom dosjetljivog beskućnika u serijalu ‘Ptice nebeske’, mnogo godina nakon uslijedila je uloga šarmantnog Frenkija Fiše­ra u sapunici ‘Ljubav u zaleđu’ (za kojim su ludjele sve hrvatske kućanice), a potom drskog Her­cegovca Ante Dragana u ‘Običnim ljudima’. Nakon uspjeha na malim ekranima, markantni glumac Zi­jad Gračić dočekao je i svoju veliku glavnu ulogu na kazališnim daskama. Story: Nakon dugo godina u svom matičnom kazalištu, zagrebačkom HNK, napokon igrate glavnu ulogu u predstavi ‘Dantonova smrt’ njemačkog redatelja Hansgünthera Heymea. Kako se osjećate prije velike premijere? Bilo je tijekom godina glavnih uloga, ali ova mi je, priznajem, posebno važna. Zanimljiv mi je lik Dantona koji je odigrao posebnu ulogu u francuskoj revoluciji, njegovi lucidni monolozi, način razmišljanja, cjelokupan život. Komad je vrlo intrigantan. Laska mi i činjenica što je redatelj, nakon što me vidio u nekoliko predstava, odabrao upravo mene za tu ulogu.

Story: Ovom ćete predstavom obilježiti i 25 godina vašega glumačkog rada. Kad pogledate unatrag, jesu li vam te godine prohujale ili su bile duge poput vječnosti? Kad bolje promislim, kao da je vrijeme prohujalo. Uz ono što mi je život donio, uklju­čujući sve pluseve i minuse, smatram se čovjekom koji je imao puno sreće. Story: To nije jedina obljetnica koju slavite. Ove godine slavite i 20 godina braka? Da, do studenoga ćemo organizirati savršenu proslavu. Svagdje oko mene neke velike brojke, u ožujku sam navršio pet desetljeća, prošlo je trideset godina otkako sam došao u Zagreb. Story: Zanimljivo je da uvijek, bilo da je o sa­pu­nicama ili kazališnim predstavama riječ, igrate snažne ličnosti jakog karaktera? Mogli bismo se malo našaliti pa reći da sam izgledom predodređen za takve uloge. Lijepo je kad redatelj u vama prepozna takav karakter.
Story: Kako vaš otac Muhamed, koji živi u Tuzli, komentira vaš uspjeh? Otac kao otac, uvijek ponosan. U posljednje se vrijeme ne viđamo često jer više ne predajem stu­de­ntima glume u Tuzli. Jednu sam generaciju do­veo do kraja pa sam se prebacio u Osijek. Tata je bio strog, ali uvijek pravedan. Sjećam se da je jednom, kad sam bio tinejdžer, ušao u sobu dok sam potajice pušio cigaretu. Bilo mu je neugodnije nego meni. Takav je moj otac. Danas, kao otac, koristim mno­ge njegove odgojne metode. Story: Pokazuju li Arijan i Korina glumačke ambicije? Arijan je četvrta godina privatne umjetničke gimnazije i još se traži, nije odlučio koji će fakultet upisati. Korina ide u treći razred osnovne i uživa u glumi, imat će manju ulogu u mojoj novoj predstavi. Prava je mudrica, uvijek snima situaciju oko sebe, zna dobro oponašati ljude. Story: Manje je poznato da ste od­ličan imitator i pjevač. Kad ste bili mlađi, oponašali ste Željka Bebeka, Zdravka Čolića i Ibricu Jusića. Istina, samo sada rjeđe na takav način podižem atmosferu u društvu. Nekad sam htio biti prvi u društvu, a sada imam druge prioritete. Više nema avantura, važne su sigurnost i obitelj.
Story: Glumite li ikad i u privatnom životu? Ponekad iskoristim svoj šarm i šeretski osmijeh na najbolji mogući način. Rijetko, ali dogodi se. To me jednom davno i usmjerilo prema glumi. Story: Koliko je gluma za vas psihi­č­ka terapija? Često se tako čini. Nakon što tri sata izgovaram tekst ili naporne monologe, dođem kući i nemam snage ni volje za viku i svađu, samo za miran razgovor. Story: Reagirate li emotivno na nedaće u životu? Vrlo sam emotivan. Kad sam bio mlad, uvijek sam burno reagirao na nepravdu - kad bi me nešto dirnulo, to sam itekako pokazivao. Danas sam stariji, mudri­ji i iskusniji pa mnogo toga što me tišti za­držim u sebi, ne želim pokazati kad me nešto pogodi. Story: Imate li mnogo prijatelja? Ne mnogo jer smo se rasuli po svijetu i rijetko se viđamo. Oni prisni iz gimnazije su u Bosni. U Zagrebu imam više poznanika nego prijatelja. Story: Kad ste se posljednji put baš opustili? Prije dvije godine na Biševu, svaki dan sam lovio hobotnice, a zadnju večer smo na pješčanoj pla­ži u malom restoranu uživali u ribljim specija­litetima, crnom vinu i Bijelom dugmetu.

Razgovarala Ivana Čulić Snimke Dražen Kokorić; arhiv Storyja