Ispod 1800 glazbenih naslova potpisano je njegovo ime. Pjesme koje je skladao za Nove fosile prenose generacijski. Osnivač je Hrvatske udruge glazbenih producenata. No Rajko Dujmić ovih dana, nažalost, novinske stupce puni privatnom tugom, a ne postignućima u glazbi. U dva tjedna nije želio dati nijednu izjavu vezano uz odlazak supruge Snježane iz njihova doma, no za Story otvara dušu.
Story: Puno vam se ružnoga dogodilo u posljednje vrijeme. Danas ste se suočili i s činjenicom da vam je nastradao pas kojeg ste imali sa suprugom Snježanom posljednjih pet godina. Kako ste podnijeli gubitak?
Da, Luna je otišla u bolje sutra...
Story: No to niste doznali od supruge Snježane...
Istina, novinari su me nazvali i provjeravali kako se točno zvao naš pas i obavijestili me da je Luna nastradala. Žao mi je što se to tako dogodilo, Snježana me trebala obavijestiti još u petak, kad se to i dogodilo. Trebao sam znati... Možda da sam bio tamo i pripazio, možda bi bila živa. Luna je imala posebnu karmu, poseban život, uzeli smo je iz sirotišta, još tada je trebala umrijeti, ali smo je Snježana i ja spasili. Mislim da je pas bio jako rastresen ovih dana jer je osjećao da nije sve kako treba, a vozač je vozio prebrzo i dogodila se ta grozna nesreća.
Story: Jeste li plakali?
Plakao sam i da nisam znao da je to zbog toga, kao da sam predosjećao... Bilo je to u subotu u showu ‘Zvijezde pjevaju’, kad su Ivana Husar i Robert Zuber zapjevali talijansku ariju ‘Te voglio bene assai’, koja mi je nevjerojatno draga. Suze su mi nekritično curile, a nisam ni znao zašto mi se srce tako otvorilo. Nisam htio da se to vidi, ali bilo je teško sakriti. Pomislio sam: pobogu, otkud to?, ali sada znam. Lune tada više nije bilo.
Story: Možete se miriti s gubitkom osobe koja je otišla na drugi svijet, a kako se nosite s gubitkom osobe koja je na ovom svijetu?
E, to je drugo. To nije izgubljeni slučaj. Dok god si ti u fizičkoj kondiciji, ima šanse za sve. Osim toga, tu su sjećanja, lijepi trenuci koji oživljavaju sve ono što je možda trenutno nestalo.
Story: Konkretno sam mislila na vašu suprugu koja više nije s vama. Kako ste to prihvatili?
Tko kaže da moja supruga nije sa mnom? Ona nije fizički tu, nije trenutno ovdje na stanu sa mnom. Ja to tako uzimam. Ali ništa mi to ne određujemo. Možda je to samo jedna faza u njezinu životu, u mojem životu.
Story: Što je krenulo po zlu?
Dosta radim na sebi duhom pa mogu ustvrditi samo jedno - naše dvije duše su toliko srodne, ali na najvišem mogućem stupnju. Dakle, ona i ja smo jedna duša u dva tijela. Onog časa kad nismo kompatibilni, kad se ne podržavamo, mi smo u stanju jedno drugo ugasiti. Vjerojatno je došlo do toga da su se sudarale energije jednake siline, ali s drugim predznakom. Bio sam minus, ona plus. Možda se ona podsvjesno maknula od mene da se ne bismo poništili. Jer sada sam u fazi stvaranja i nisam previše ugodan životni suputnik. Često sam odsutan, sjedim za stolom, ali me nema.
Cijeli intervju pročitajte u tjedniku Story.
Razgovarala Astrid Werbolle
Snimila Matea Smolčić