Bračni par Oršić: 'Zajedno smo cijelo desetljeće, sina smo začeli u Koreji'

Čini se da se u Zagrebu dugo nije slavilo kao prošlog tjedna kada je Dinamo na maksimirskom stadionu pobijedio engleski Tottenham, i to rezultatom 3:0. Bila je to toliko impresivna pobjeda da su na njoj igračima čestitali i hrvatski predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Pišem ‘igračima’ jer iako je sva tri gola zabio Mislav Oršić, on prvi ističe da je pobjeda rezultat cijelog tima. To nam je u ekskluzivnom razgovoru za Story naglasila i njegova supruga Suzana koja je prvi put dala intervju za domaće medije.

Veličanstvenu pobjedu u večeri u kojoj je ime njezina supruga uzvikivala cijela Hrvatska proslavila je mirno, ali veselo, u krugu uže obitelji. Na pitanje je li je suprug iznenadio odličnom igrom odgovara:

- Nije me iznenadio igrom. Svi mi koji smo uz Mislava ne sumnjamo u njegovu kvalitetu i sigurno smo se potajno nadali jednom pogotku, ali tri gola nismo se usudili ni sanjati. A ona je uz njega cijelo desetljeće, čak i dulje.

 - Zajedno smo još od tinejdžerskih dana, a upoznala nas je zajednička prijateljica - otkriva Zagrepčanka iz Sesveta, četvrti na sasvim suprotnom kraju grada od Mislavova obiteljskog doma.

On je, pak, odrastao na zapadu, u Malešnici, kao najmlađe od troje djece.

- Mama je bila konobarica, a tata strojobravar. Imam dvije starije sestre, Danijelu i Marijanu, obje su sretno udane i imaju djecu - ispričao je 28-godišnji nogometaš jednom prilikom za Jutarnji list.

Nogomet je počeo trenirati još u vrtiću, a kad je krenuo u školu, počeo je odlaziti na Dinamove utakmice, samo kao promatrač.

- Tada su igrali Luka Modrić i Eduardo da Silva, a ja sam sjedio na sjevernoj tribini među Bad Blue Boysima. Smjestio bih se sa šogorom malo sa strane, ne baš u navijačku jezgru. Sa 13 godina otišao sam u NK Kustošija, a kad sam se s petnaestak godina pridružio Interu, odlučio sam prestati ići na maksimirski sjever. Rekao sam si: “Ne možeš igrati protiv ljudi u Prvoj ligi i sjediti na sjeveru” - otkrio je za spomenute dnevne novine Mislav koji je, da bi stigao do Dinamove svlačionice, morao proći kroz brojne klubove.

Igrao je u Speziji, Rijeci i Celju, nakon čega je otišao put Južne Koreje, a zatim i Kine.

- U Koreji sam bio tri godine, a u Kini pola godine. Imao sam 22 ili 23 kada sam otišao u Koreju. Bilo me strah jer nisam znao kamo idem, ali menadžer mi je objasnio da tamo poštuju strance i da je život jako sređen pa se nisam dvoumio. Osim toga, karijera mi u tom razdoblju nije cvala i pristao sam. Odlazak u tu zemlju bio je pun pogodak. U početku nije bilo jednostavno, ali supruga Suzana i ja brzo smo se prilagodili. Najteže mi je bilo prilagoditi se na njihovu hranu. Šest mjeseci nisam je htio jesti, ali kako sam malo-pomalo kušao njihove specijalitete, oduševio sam se novim okusima i sada mi nedostaju. U Zagrebu postoji jedan korejski restoran, ali moram priznati da ti umaci i jela nisu ni približno dobri kao oni koje sam jeo u Koreji - rekao je nogometaš za Večernji list i dodao da mu je ta zemlja ostala u lijepom sjećanju zbog još jednog važnog događaja - zasnivanja obitelji.

- Dugo smo bili zajedno, ali odlazak u Koreju u svakom je slučaju ubrzao tu odluku. Zapravo je ta zemlja odigrala važnu ulogu u našim životima; tamo sam zaprosio suprugu, tamo smo začeli sina i, moram reći, da nam je na kraju život u Koreji bio odličan - rekao je Mislav.

Kada smo Suzanu pitali koliko je odricanja bilo potrebno i s njezine i s Mislavove strane da bi sve ovo postigao, ali i kako je s obzirom na njegovu karijeru organizirala svoj život, odgovorila nam je:

- Potrebno je puno odricanja, ali uvijek smo bili podrška jedno drugome bez obzira na sve. Sve ima svoje prednosti i mane. Trenutačno je moj život u potpunosti posvećen Mislavu i našoj djeci.

Supružnici Oršić starijeg sina Manuela dobili su u ljeto 2019. godine. U prosincu iste godine vjenčali su se drugi put. Prvo vjenčanje bilo je tri godine prije i bilo je civilno, a ovaj su put bračne zavjete izmijenili u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu, gdje su isti dan i krstili sina. Mlađi sin Ivano na svijet je stigao u veljači ove godine, i to u zagrebačkom Rodilištu i Poliklinici Podobnik, a porođaju je prisustvovao i ponosni otac koji se potpuno posvetio obiteljskom životu. Izlasci ga, kako je prije rekao, ne zanimaju pretjerano pa vrijeme radije provodi sa suprugom i djecom.

 - Vremena za nas ima onoliko koliko mu obaveze to dopuštaju, a kada je kod kuće, trudimo se provesti kvalitetno vrijeme s djecom ili obitelji. Uglavnom su to nekakve aktivnosti u prirodi - otkriva nam Suzana.

Iako su se iz inozemstva u Zagreb vratili 2018. kada je hrvatski reprezentativac počeo igrati u Dinamu, ne sumnjamo da će nakon ovakve igre interes vanjskih klubova za njega još više porasti, stoga smo upitali Suzanu može li zamisliti da ponovno živi negdje izvan Zagreba ili bi ipak više voljela ostati tu.
- Svaka nam opcija odgovara. U Zagrebu smo kod kuće i zaista uživamo, ali mogu zamisliti i da živimo negdje drugdje jer volimo istraživati druge gradove i države - poručuje.