Bivši Dinamovc Junior Fernandes da Silva i njegova supruga Marta žive zadnjih nekoliko godina veoma dinamičan život. Nedugo nakon preseljenja u Dubai, preselili su se u Istanbul prilikom Juniorovog prelaska u istanbulski nogometni klub Basaksehir. Marta Fernandes da Silva progovorila je za Story.hr o njihovom novom životu, preseljenju i svim slatkim mukama koje je donijelo.

Kako ste, kako ste se snašli u Istanbulu?

Svi smo dobro, hvala na pitanju! Jedva čekamo malo ljepše vrijeme u Istanbulu. Ima jako puno zaraženih te se nadamo se da će s toplijim danima taj broj smanjiti. Jedva čekamo naš prvi Uskrs s Adrianom, zatim Juniorov i moj rođendan. Četvrti mjesec nam je pun veselja i proslava. Odlično smo se snašli, obožavamo Istanbul.

Čime Vas je ovaj grad osvojio?

Dok smo živjeli u Alanyi protekle tri, četiri godine, kad god bi imali priliku, išli bismo u Istanbul. Grad nas je osvojio svojom ljepotom, predivan je. Često idemo šetati Bosporom, život ovdje nije skup, ljudi su jako pristupačni i ako poželim ići doma, imamo direktan let koji traje samo dva sata.

Je li Istanbul velika promjena nakon Dubaija?

Dubai je fantastičan. Mjesto je gdje imamo sve što poželimo. Ja sam oduševljena. Što se tiče života tamo, bilo nam je super. Baš smo uživali, zaboravili na koronu i opustili se ta tri mjeseca koliko smo boravili tamo. Istanbul je povratak u stvarnost.

Nedostaje li vam život koji ste ondje imali? Koje su razlike?

Naravno da mi nedostaje! Tamo smo pred kućom imali plažu. Predivno je bilo. Stalno smo negdje izlazili. Relativno smo normalno živjeli, dok ovdje imamo policijski sat. Puno je vise zaraženih. Ne izlazimo skoro nigdje. Restorani su se otvorili, ali mi nismo nijednom išli. Idemo šetati na otvoreno s djecom. U shopping centar idemo sami, Junior i ja. Pazimo se koliko možemo i zbog nas i zbog djece.

Koji je najveći izazov kada selite kao obitelj?

U Emiratima smo bili tri mjeseca. Iznajmili smo kuću na godinu dana, praznu bez namještaja te smo sve morali kupiti. Od namještaja, igrački za djecu, do krevetića i sjedalice. Junior je imao ugovor na dvije godine tamo. Kad mi je rekao da idemo u Istanbul nisam znala otkud početi pakirati. Nisam imala puno vremena, preko noći sam morala staviti u kofer sve što stane i idemo dalje. Teško je s dvoje djece, imala sam sreće što se to dogodilo odmah nakon praznika pa su mi roditelji bili u Dubaiju. Puno su mi pomogli. Junior je preko noći otišao za Istanbul i potpisao u Basaksehir. Neke stvari su nam još u Dubaiju. Po njih ćemo ići čim uhvatimo vremena. Ne pada mi to teško jer sam već željna Dubaija.

Kako trenutno izgleda Vaša svakodnevica?

Djeca idu spavati oko ponoći. Ujutro se kasno ustaju. Adriano se budi oko sedam sati, popije mlijeko u krevetu i nastavi spavati do deset, jedanaest. Mateo također ide spavati u ponoć, budi se oko jedanaest, dvanaest. Ja se ustanem s Juniorom oko devet, doručkujemo pa on ide na posao. Nakon tog, uživam s djecom cijeli dan. Idemo do parka, igramo se. Imam ženu koja mi pomaže s djecom tako da mi nije teško. Navečer se često družimo s prijateljima u kućnoj atmosferi. Naručimo hranu i igramo Uno.

Kako je Adriano? Kako biste ga opisali kao bebu?

Adriano je jako dobra, mirna i vesela beba. Takav je i Mateo bio.

Kakav je Mateo stariji brat? Kako se snašao?

Mateo je super. U početku je bio jako ljubomoran na Adriana, ali sada je svakim danom sve bolji. Prihvaća brata malo po malo. Mateo je uživao u Emiratima i jako teško mu je palo preseljenje. No, brzo se privikne na promjene. Naučio je tako živjeti - danas tu, sutra negdje drugdje. Prije par dana je krenuo u vrtić i jako mu se sviđa.