Tara nakon položenog vozačkog ispita: 'Jedva čekam upoznati svog ljubimca'

Koliko je od vas, čim ste napunili 18 godina, upisalo autoškolu? Uz, tada, završavanje srednje škole, vozački ispit je nešto čemu se mnogi tinejdžeri vesele. Ipak, postoje i oni koji se ovoj želji okrenu kasnije u životu. Jedna od njih je i domaća glumica, 33-godišnja Tara Rosandić. Prije nekoliko se dana susrela s uzbuđenjem koje vozački ispit donosi - i POLOŽILA. Kako je i sama istaknula, prešla je i tu posljednju stepenicu u ovom izazovu. Ove divne vijesti stižu nakon što je prošlog lipnja položila propise. Kako je sada sjediti za volanom, što će se slušati u njezinom automobilu i kakva je sa psovanjem tijekom vožnje, otkrila je za Story.hr. 

Autoškola je najčešća želja mladih čim napune 18. godinu. Kako to da ste do sada čekali? Postoji li poseban razlog?

Ja nisam niti imala izraženu želju, niti potrebe za vožnjom ili za kupnjom vlastitog auta, do sad. Predani sam biciklist! Većina mojih radnih obaveza se odvijala u centru, a tamo je auto većinom smetalo, taxi je imao puno više praktičnog i financijskog smisla ako bi mi zatrebao prijevoz. Zadnjih godina sam počela osjećati vrstu zazora od vožnje automobilima, tu mi je prvi put palo napamet da bih trebala naučiti sama upravljati vozilom.

Kako je bilo na ispitu? Jeste li bili nervozni?

Joj, jesam! Mislim da sam bila uzbuđenija oko mogućnosti da prođem i osvojim i tu zadnju stepenicu, nego što bi mi bilo problem pasti, ako napravim grešku! Učenje vožnje mi se oduljilo zbog obaveza, a potrajalo je i da naiđem na instruktora s kojim se osjećam ugodno, moj Krešimir Stunić je na kraju odvozio sa mnom sve što sam trebala kako bih razvila samopouzdanje za volanom.

Koji Vas je dio ispita najviše plašio?

Drugi! Nastaviti paziti na svaku sitnicu i ako dobro odradim polovicu, ne početi prerano slaviti! Moj instruktor Trulac ima svoj otvoreni Youtube kanal, tako da sam sve nedoumice, kao i iskustva njegovih prijašnjih učenika mogla uvijek doma pogledati i provjeriti, dok mi se ne bi razdanilo. Uz tu vrstu učenja i praksu smo se prilično uvježbali i nisam se morala plašiti ničega više nego nervoze same.

Smatrate li da će Vam auto sada olakšati svakodnevicu?

Možda mi svakodnevica po centru i neće biti toliko olakšana, ali nakon svih izvanrednih situacija koje smo imali prošle i ove godine, svakako ću mirnije spavati znajući da se mogu sama pobrinuti za prelokaciju sebe i svojih bližnjih. Osjećaj zarobljenosti s kojim sam se snosila za vrijeme prve karantene, a pogotovo neposredno nakon potresa, je bio odlučujuć faktor u tome da konačno naučim voziti. Korak bliže sam spremnosti za zombi apokalipsu!

Imate li posebnu destinaciju gdje ćete prvom prilikom pobjeći?

U prirodu, u prirodu! Negdje nigdje i to s mojim macama, bez da moram inkomodirati moguće suputnike alergičare!

Postoji li neki automobil Vaših snova?

Ja volim aute-kuće, još trebam naći idealan model koji je optimalno glomazan, ali i aerodinamičan, da ne troši previše itd., itd! Jedva čekam upoznati svog idealnog ljubimca! Blještave jurilice mi nikad neće biti jasne, napomenut ću.

Što će se slušati u Vašem automobilu? Kakvu glazbu volite kada vozite?

Nakon moje prve vožnje - čini se klasika i jazz! Sad sam još u fazi da glazbu niti ne čujem, fokus se može rezati nožem u zraku! Otkriti ću što mi paše kroz koji mjesec.

Kakvi ste s reakcijama u vožnji? Postoje vozači koji kroz cijelu vožnju psuju i viču...

Ništa mi neće ovaj dan pokvariti! Zasad, uzrujavanje u vožnji mi se čini kao apsolutno gubljenje energije, a izbacivanje drugdje akumuliranih frustracija agresivnom vožnjom, savršeno tužno.