Ivana Mišerić: 'Uz sebe vidim čovjeka koji nije izgubio dijete u sebi'

Da je svestrana cura, Ivana Mišerić dokazala je u jednoj od sezona showa Nove TV gdje je uvjerljivo pjevala, glumila i plesala, a to potvrđuje i u najnovijoj sezoni showa ‘Tvoje lice zvuči poznato - All Stars.’

- Odljev lica ne bih više ponovila. Bilo je to prilično klaustrofobičnih i napetih 45 minuta u mom životu. No svaka čast svim majstorima šminke i kostimografima. Užitak je bio raditi s tolikom količinom talenta, bili smo kao čopor koji se drži skupa: treneri, plesači, sektor šminke i kostima, produkcija i mi kandidati. Osjećaš pripadnost, a to je lijepo. Zato sam se i vratila u show jer to se ne može nigdje drugdje doživjeti. Teško je objasniti koliko je to kompleksna avantura, cijeli spektar emocija - objasnila je ono što se događa iza kulise.
Tvrdi da joj je u prijašnjoj sezoni najteža bila imitacija Scatmana Johna jer je prebrz. Plakala je uvježbavajući nastup.
- Pamtim tog Scatmana kao pobjednika u sjedenju: mislim da je maska, odnosno fizička transformacija trajala sedam sati. U šminki rade izvanredan posao, kod njih nema generalne probe, imaju jedan pokušaj da sve ispadne kako treba. I zaista briljiraju. Skidanje slojeva je najslađi dio dana, to čupanje, natapanje uljem i ribanje alkoholom nakon cjelodnevnog snimanja dođe kao nagrada. Sve se maske relativno brzo skidaju, neusporedivo s procesom izrade - otkrila je Ivana muke po transformaciji, a one su male u usporedbi s neizvjesnom situacijom zbog pandemije više od godinu dana.

- Sve mi je emotivno teško palo, zbog cijele atmosfere, bolesti, loših vijesti, gubitaka... Mislim da je na svakome ostavilo trag. Nedostaje mi opuštenost, da ne moram micati ruku od ljudi, da ne razmišljam hoću li i gdje moći pojesti nešto fino ili popiti kavu. Krug ljudi u kojem se krećem bio je i ostao relativno malen, putovanja mi ne nedostaju posebno pa u praksi nije ekstremno drukčije, ali mentalno mi je uzelo snagu - priznaje Ivana koja je, nažalost, nedavno izgubila majku.
- Posljednja godina bila je jako teška i mislila sam da ova ne može biti gora. Prevarila sam se. Neviđeno je teško pomiriti se s činjenicom da je više nema. Još tražim taj mir. Prevelik je šok da bih mogla zaustaviti divljanje emocija koje me trenutačno prate u glavi i srcu. Ima svakakvih dana, ali idem dan po dan, nekad sat po sat. Rekla sam već da je put suza i tuge dugačak. Valjda će me i ta bol u nekom smislu ojačati, ne znam, previše je teško pa se uvjeravam da će tako biti. Ne volim osvijestiti ovo, ali sada više nisam ničije dijete. Patetično zvuči, ali tako je surovo i tužno - ispričala je o nenadoknadivom gubitku, a otkrila je i što joj je majka dala:

- Sve! Slobodu da raširim krila i idem kamo me srce vodi. Osjećam da mi je bezuvjetno vjerovala iako se ponekada previše brinula, kao i svaka mama, zasigurno, ali pustila je da moj put bude samo moj. Pogriješila sam tisuću puta, sada vidim da je uvijek bila u pravu. Poznavala me bolje nego ja samu sebe. Bila je moja utjeha i moje utočište. Kada netko ode, vraća ti se sve, vrtiš cijeli život, situacije, pokrete, razgovore, dodire... Sve je pohranjeno u meni, čuvam svaki detalj i ničemu ne dam da ode jer ništa drugo nemam. Njezin osmijeh mi je sada pred očima, nadam se da se njezina duša smije. Bila je tako blaga. Dala mi je sve. Dala mi je sebe - kaže.
Unatoč teškim trenucima, Ivana na Otvorenom radiju u jutarnjem programu uvijek nastoji podizati raspoloženje slušateljima.
- Radio su ljudi, naše životne priče, zabava i katastrofe. Zato je u vrijeme stroge socijalne distance poseban osjećaj bio biti dio toplog medija u kojem smo tražili utjehu, prijatelja kojeg smo mogli nazvati i izbaciti emociju iz sebe. Puno je lakše kada čujete čovjeka s kojim se možete poistovjetiti, treba ti potvrda da nisi sam. U kriznim vremenima najjače do izražaja dolazi svrha ovog što radim godinama: biti koristan zajednici, umrežen s ljudima, optimističan, biti od pomoći. Kao da smo jedan organizam, naša lijepa državica - smije se Ivana kojoj i sladoled, dobra pjesma, sunce i duhoviti ljudi podižu životnu energiju. Jako je ponosna i na ‘Jutro na Otvorenom’ i ‘Registar sreće’ koji nesumnjivo širi dobre vibracije među slušateljima.

Za kraj nam je pričala o ljubavi i diskretno otkrila postoji li neki poseban muškarac u njezinu životu.
- Ljubav je moja valuta, a oblici variraju - prema ljudima, životinjama, životu. Uvijek volim i jako volim. Nema na pola, dajem se emotivno cijela, zato me i pokreće ta sila. Emocija uvijek pobjeđuje, a zahtjevno je nekada biti veliki emotivac. Dečki iz jutarnjeg showa kažu mi da će ako ne otkrijem da su oni moji posebni muškarci, to shvatiti jako osobno. Oni me vide i osjete u svim izdanjima jer provodimo puno vremena zajedno tako da jesu moji posebni muškarci! A ima i taj jedan posebniji na kojeg vi ciljate - smije se plavooka Zagrepčanka te otkriva poželjne osobine frajera.

- Da ne filozofiram previše, sebe vidim uz čovjeka koji se zna nasmijati i nije izgubio dijete u sebi, ali nije djetinjast. Odgovaralo bi mi da je strpljiv jer ja nisam. I samo da nije čovjek dojam, to jako umara. Sitnice odaju karakter, po mrvicama vidim velike stvari. Važno mi je koliko je pažljiv, kakav je prema ljudima, je li empatičan. Općenito je moje iskustvo s ljudima takvo da ako na prvu nije bio ‘boom’, ne možeš prevariti želudac na dulje staze. Uvijek se vrati onaj okus s početka. Posao, odnosi, odluke, ljubav, sve se vrati na prvi klik. A između ‘klikova’ ljetni odmor je neophodan. Veseli me kada ništa ne moram, opustim se, naspavam, budem uz more. Mislim da neću nikamo putovati. Nisam raspoložena za to - zaključila je.