Mamina slika i prilika, ali prava tatina curica

Kći talijanskog legendarnog redatelja Roberta Rossellinija i glumačke veli­čine Ingrid Bergman, Isabella Fiorel­la Elettra Giovanna Rossellini, naslijedila je puno dobrih gena od svojih roditelja. I danas, u 57. godi­ni života, kada s odmakom pogleda na svoju karijeru, sa sigurnošću ne može reći je li gluma, redateljski posao ili manekenstvo ono što je čini boljom i ispunjenijom osobom. - Sigurno se pitate kako je to mogu­će, ali u mojem je slučaju doista tako. Kada se samo sjetim s koliko je energi­je i ljubavi moja majka ulazila u svaki svoj novi filmski projekt, nikako se ne mogu usporediti s tim. Ja sam svoje uloge dobro odigrala, za njih sam bivala i nagra­đivana, ali iskru koju sam viđala u majčinim očima svaki put kada bi se iznova upuštala u novu filmsku priču, jednostavno ni­sam imala. Moja je majka bila mno­go uspješnija od mene i moja karije­ra nije ni izbliza briljantna kao što je bila njezina.To ne znači da sam lošija ili bolja, jednostavno drukčija. A ako ćemo uspoređivati prema nekoj ljest­vici uspjeha, onda sam svaka­ko veći us­­pjeh ostvarila u manekenstvu nego na filmu, a je li to zato što sam se time počela baviti tek sa 28 ili je Hol­lywood u to vrijeme bio zatvoren za strane glumice, doista ne znam - govori glumica koja se kao model ‘80-ih godina pojavila 28 puta na naslovnici časopisa Vogue te po danu snimanja zarađivala i po 15 tisuća dolara. Bez obzira na to o kojem je filmskom žanru riječ, Isabel­la uvijek daje svoj maksimum, a to se vidjelo i u drami ‘Ljubavnici’, redatelja Jamesa Graya, koja je ovih dana stigla i u naša kina. Priča o djevojčici imena Isabella Rossellini započela je 18. lipnja 1952. Rimu, gdje je rođena. To što je dijete slavnih roditelja prati je cijeli život, ali unatoč tome što je imala malo drukčije djetinjstvo od svojih vršnjaka, kako i sama kaže, bio je samo plus u njezinu životu. - Paparazzi su uvijek bili pred našom kućom. Bacali smo kamenje i vodu na njih, vodili pravi mali rat s njima. Majka je znala vikati na mene i sestru govoreći nam: “Stanite! Prestanite! Mis­lit će da imam djecu divljake i to će biti moja krivnja! Ali mi smo uživali u tome - sjetno se prisjeća glumica. A majka Ingrid Bergman švedska je filmska i kazališna glumica, trostruka dobitnica Oscara. Američki filmski institut proglasio ju je četvrtom najvećom ženskom glumačkom zvijezdom u povijesti. Na svoj 67. rođendan ta je filmska diva umrla nakon duge bitke s karcinomom dojke. No Isabella nije ostala potpuno sama - njezin veliki oslonac, a ujedno i životni idol, svakako je otac Roberto Rossellini, poznati talijanski redatelj koji je nakon infarkta preminuo u 71. godini života.

- Moji su roditelji legende, a o legendarnim osobama svatko ima svoju predodžbu. Bilo je trenutaka kada se nisam baš najbolje znala nositi s javnom slikom svojih roditelja, sada kada razmišljam, možda sam i bila malo ljubomorna što ih moram dijeliti s ostatkom svijeta. Još dok sam išla u školu, sjećam se da sam neprestano ispitivala prijateljice: “Je li moja mama poznata kao Joan Crawford? Je li poznatija od Grete Garbo?” Trebala mi je neka vrsta baro­metra. Ipak, tata u mojem srcu ima posebno mjesto i često me ljudi pitaju zašto stalno pričam o njemu, a odgovor je vrlo jednostavan - ja sam tatina curica. Unatoč tome što je sedma godina braka za njezine roditelje bila presudna i završila razvodom, glumici su ostala samo lijepa sjećanja na djetinjstvo, a kako i ne bi kada je dane provodila u igri i smijehu sa svojom sestrom blizankom, Isottom Ingrid Rossellini, profesori­com talijanske renesansne književnosti, bratom Robertom Ingmarom, financijskim stručnjakom, te polusestrom Piom Lindstrom, kćerkicom iz majčina prvog braka kojoj je televizija bila velika strast. Kada su im se na obiteljskim izletima još pridružili Romano, Renzo, Gil i Raffaella, djeca iz očeva dva pri­jašnja braka, znalo je biti uistinu veselo, a tu sliku glumica pamti i danas. Sa 13 godina dijagnosticirana joj je skolioza kralježnice zbog koje je sljedećih pet godina provela po bolni­ca­ma i mukotrpnim operacijskim zahvatima. Njezin joj karakter nije do­puštao da odustane tako da je svega nekoliko mjeseci nakon što se oporavila krenula tražiti svoj životni put i pronašla ga već sa 19 godina u New Yorku, radeći na televi­ziji kao prevoditeljica i novinarka. Bio je to nje­zin prvi kontakt s kamerama, a put se nastavio potkraj sedamdesetih, kada se okušala na filmu koji je ta smeđokosa djevojka dugo izbjegavala upravo zbog majčine slave, ali je ipak naposljetku pokleknula. Američka ju je publika prvi put vidjela u filmu ‘Bijele noći’, koji je snimila kada je imala 34 godine, a partner joj je bio tadašnji ljubavnik, baletan Mihail Barišnjikov. Godinu dana poslije uslijedio je antologijski ‘Plavi baršun’, s novim ljubavnikom, ovaj put redateljem Davidom Lyn­chem. Već je tada kroz njezin život prošlo dosta zanimljivih muškaraca, ali bile su to samo kratkotrajne ljubavi, sve dok nije upoznala karizmatičnog američkog filmskog redatelja, scenarista i producenta Martina Scorsesea za kojeg se i 1979. i udala. Bila je to burna ljubavna veza koja je trajala tri godine - nisu imali djece, no još je za njega bila udana kad je ostala u drugom stanju s njemačkim manekenom Jo­nat­hanom Wiedemannom. Scorsesea je jako naljutio njezin zahtjev za razvod jer, kako je za nju znao reći, ona je bila njegova sigurna luka. Djevojčica Elettra rođena je 1983., no ni s njezinim zgodnim ocem Isa­bel­la nije pronašla mir. Potom je u njezin život ušao američki redatelj David Lynch u kojem je pronašla ljubav sljedećih pet godina. Nisu mogli zajedno, a ona i dalje nije odustajala, svoju srodnu dušu tražila je i u glumcima Jeffu Bridgesu te Garyju Oldmanu. Posljednjih se godina ne spominju muškarci u njezinu životu, čini se da se odlučila na samoću, ali njezin je život i bez toga ispunjen. Kao samohrana majka posvojila je tamnoputog dječaka kojeg je nazvala prema svojem ocu. Danas svoje vrijeme provodi sa 25-godišnjom kćeri i 16-godišnjim Robertom, igri sa psima koje obožava, a mir pronalaza u svojem vrtu, u kojem rado provodi vrijeme i koji je bio izvor nadahnuća za njezin posljednji poslovni pothvat, redizajn mirisa Manifesto. - Dvadeset sam godina predstavljala modu nekih drugih poput Donne Karan i Dolce&Gab­bane, petnaest godina bila ekskluzivni Lancô­meov model, a potom sam odlučila postati svoj šef, stvoriti nešto svoje što ću moći s ponosom predstaviti i što će govoriti o meni. U stvaranju mirisa ja sam redatelj, a većina sastojaka uspijeva u mojem vrtu - ispričala je Isabella. Da joj silna energija koju posjeduje ne da mira, dokazala je i prošle godine, kada je snimila osam kratkih filmića o spolnom životu kukaca, a cilj im je bio educirati populaciju. Iako naslov ‘Green Por­no’ ne odaje takav dojam, u filmu nema nijedne vulgarne ri­ječi.