Bosanskohercegovački glazbenik Božo Vrećo, jedan je od najboljih interpretatora modernog sevdaha, poznat po svojem osebujnom modnom izričaju i umjetničkom stilu života. Na društvenim mrežama u posljednje vrijeme često objavljuje fotografije na kojima pozira s majkom koja se bori sa zloćudnom bolešću, ali s vremena na vrijeme svoje pratitelje 'počasti' i s nešto drugačijim objavama. 

To je napravio i ovaj put, a posljednja fotografija oduševila je brojne pratitelje diljem svijeta. Glazbenik na njoj pozira u donjem rublju, a svojim pratiteljima pohvalio se kako je trenutno zadovoljan svojim izgledom, a otkrio je i tajnu dobre i vitke figure.  

tajna vitke figure bože vreće
Dražen Kokorić 

'Ipak me divno sunce na Braču malo potamnilo, ne crvenim na suncu i to mi nije cilj. Želim boju tek onoliko koliko je potrebno da koža i dalje bude lijepa i hidratizirana. Došao sam doma, dva dana ranije zbog obaveza, stao sam na vagu i vidio da imam 60 kilograma na visinu od 182 centimetra. To je moja najdraža kilaža, po mojim mjerama to je idealno', napisao je Božo pa otkrio kako izgleda njegov jelovnik, ali i što je osim prehrane dovoljno za postizanje, kako kaže, idealne težine. 'Morska hrana, povrće, bez šećera i gluposti. Volite sebe i svoje tijelo. Vježbajte redovito jer ja to radim i na odmoru' napisao je Božo za kraj.

Povezane vijestiIskreni umjetnički …Božo Vrećo o teško bolesnoj mami: 'Uz našu ljubav, ona je sretna žena'

Ovaj glazbenik godinama unazad bori se s brojnim predrasudama, a u intervjuu za Story svojedobno je progovorio o svom neobičnom stilu. 'Kao mali sam bio ekscentrik. Iako, što danas znači ekscentrik? U moru uniformiranih ljudi ekscentrično je sve što je imalo drukčije. Rekao bih da sam bio jedinstven. Uvijek sam bio drukčiji po odabiru glazbe koju sam slušao jer nikada nije bila komercijalna, nego eksperimentalna ili tradicionalna glazba cijelog svijeta, naročito Balkana jer je to moja majka slušala na radiju. Opčinjen sam tom glazbom i uvijek je u meni kružila kao roj leptira. Kao i osjećaj ljubavi, u meni je izazvala popriličnu sjetu, ali i radost jer me asocirala na dom, majčin zagrljaj, miris boja kojima je slikala, na njezino šivanje, zvuk njezine mašine... Bio sam u zborovima, uvijek kao solist zbog specifičnoga glasa, ali stu­dirao sam arheologiju, magistrirao je u Beo­gradu i tek tada sam studiozno pristupio sevdahu. Prikupljao sam materijal kako bih imao svoju datoteku, arhivske snimke doajena sevdalinke od kojih sam učio. Od svakoga sam uzimao nešto, ali nikoga nisam kopirao. Napo­sljetku sam izgradio svoj stil i izričaj. Tek kada sam završio fakultet shvatio sam da je sevdah moja prava iskopina i da tome trebam posvetiti cijeli život. Da više nema traženja', rekao je u intervjuu za Story, 2019. godine.