Iako naizgled ostavlja dojam ozbiljne osobe, Ranko Zidarić s lakoćom vas nasmije do suza. S glumcem smo se našli u kafiću kazališta Gavella, a tek što je naručio piće, nekolicina osnovnoškolaca zatražila je autograme koje je on rado podijelio. Samozatajni umjetnik nedavno je proslavio 45 godina, no kaže da se ne boji starenja jer zna kako iz dana u dan biti sretnija osoba. Story: Počeli ste glumiti u seriji ‘Dolina sunca’. O kakvom je liku riječ? Glumim Gordana Tomeka, bogatog povratnika koji otvara vlastitu tvornicu u Jablanovu, razveden je, a za oko mu zapne lijepa Eva Kralj. Što će se dalje zbivati, ne smijem otkriti. Gordan je vrlo zanimljiv lik. Ova je telenovela bliža dramskoj seriji nego sapunici. Mislim da su scenaristi napravili odličan posao. Story: Spremate i novu kazališnu predstavu? S Krešimirom Dolenčićem radit ću dramski tekst Ivana Vidića. Na pozornici ću biti s Filipom Šovagovićem, imamo sporedne uloge. Story: Kako stignete uskladiti sve glumačke angažmane? Nikad nisam mislio da ću u životu toliko raditi; neprestano imati probe, snimanja, sinkronizacije crtića. Kući dođem mrtav umoran, a idući dan idem na snimanje kao zombi. Trebao bih selektirati poslove, ali ne mogu bez novca. No kad pogledam ljude koji su ostali bez posla, nemam se pravo žaliti. Story: S obzirom na to da pišete male priče o luzerima, jeste li pomišljali jednu takvu staviti na daske koje život znače? Prošlo sam ljeto izveo monodramu ‘Inkontinent-tv’, dobro je prošla iako je nisam igrao prečesto. Možda bih uprizorio još priča, ali nisam siguran, nemam visoko mišljenje o sebi. Story: Zašto vas inspiriraju luzeri i tko su oni zapravo? Ako gledamo filozofski, svi smo mi luzeri. Bez obzira na to koliko se trudimo u životu, rezultat je gotovo uvijek isti. Ništa ne može biti savršeno. Ljudi imaju preveliku maštu, i ja sam među njima, a neispunjenje životnih želja, dovodi do nesreće. Vrlo je malo skromnih i smirenih osoba. Story: Uspješni ste u poslu, otac ste 16-godišnje Sare i jednoipolgodišnje Zore. Kako za vas izgleda idealan obiteljski dan? Da se svi ustanemo oko podne, pijemo kavu na sunčanoj terasi, brčkamo u bazenu dok nam posluga nosi iscijeđeno voće različitih boja. Nakon toga šetamo se uz more, vratimo se i idemo spavati. Potom ponovno slijedi kupanje u bazenu, večera, a prije spavanja malo se češkamo. Budući da je to nemoguće, idealan je dan kad je sve u redu, kad nema obiteljskih problema i nitko nije bolestan. Story: Kako se slažu Saša, vaša kći iz prvog braka sa Sašom Broz, i Zora? Genijalno. Zapravo mi je najveći i najljepši gušt gledati kako se sestre igraju i vole. Story: Koliko se često viđaju? Često, svi praznici i mnogi vikendi rezrvirani su za njihova druženja. Možda nije baš najidealnije, ali nekako se snalazimo. Story: Kakvo je Sara dijete? Maštovito, ne može se baš usredotočiti na gradivo, nije štreberica i drago mi je zbog toga. Umjetničke je prirode. Glumila je i u ‘Našoj maloj klinici’ i dobro se snašla. Podržat ću je ako se odluči na glumu, uostalom, nije to tako loš posao zato što pruža određene slobode. Treba samo imati dobre živce. Story: A Zora? Ona je potpuna ludnica. Zabavlja nas, sve razumije, cijele dane trči, pjeva, pleše... Rođena je zabavljačica - šašava na mene, lijepa na mamu. Story: Pomažete li supruzi Ivani oko Zore i kućanskih poslova? Naravno, ja sam iskusan tata, sve radim. Jedno sam vrijeme zbog Ivanina posla provodio više vremena sa Zorom. No snašao sam se, znam i kuhati. Na tržnici imam puno prijatelja; od mesara do prodavača povrća. Story: Jeste li si poželjeli sina? Kad razmislim, ne znam što bih radio sa sinom. Naviknuo sam se na cure, ljepše mi je s njima. A kad je riječ o još jednom djetetu, ne znam, ovisi o situaciji. Teško se danas brinuti o djeci, razmišljati što će biti. Story: Jeste li strog otac? Ma kakvi! Djeca mi mogu izvaditi slezenu i igrati se njome. Story: Tko ima glavnu riječ u kući? Ivana je jako blaga, ne znam je li ikad povisila ton na Zoru. Kod nas nema dernjave ni svađanja. Ne znam kako bismo inače preživjeli. Mnogi roditelji misle da urlanjem rješavaju problem, a zapravo stvaraju samo kontraefekt. Djeci je najvažnije obrasce ponašanja pokazati na vlastitom primjeru, a kazne i urlanje samo su dokaz mentalne zaostalosti. Story: A kako ste s Ivanom proslavili drugu godišnjicu braka? Mislili smo napraviti veliku zabavu, ali nismo stigli. Kad smo slobodni, padnemo u naslonjač i gledamo neki film ili guštamo u šetnji prirodom. Jednostavno nemamo vremena za organiziranje zabave. Story: Što ste najromantičnije napravili za suprugu? Nemam pojma. Kad razmislim, to su dani kad uspijem pripremiti dobar ručak ili večeru i kad operem posuđe. Trenutačno, za neke ekstravagancije nemamo ni vremena ni novca. Najvažnije su male stvari u svakodnevnom životu. Story: Što je najvažnije za opstanak braka? Sve. Od ljubavi, seksa, novca pa do toga da ne ostaviš daljinski ispod trosjeda da ga se ne može pronaći. Najvažnije je da su ljudi kompatibilni, veseli i da se znaju zafrkavati. Svakoj se ženi može dogoditi da na čizmice potroši cijelu plaću, a frajeru da zaglavi u birtiji. Loše je ako se oko toga vode sporovi. Naprosto treba biti mudar. Kad imaš djecu, važno je da brak funkcionira kao savršeni mehanizam. Ako je prisutna i romansa, onda ona daje poseban začin. Story: A čime vas je Ivana osvojila? Mudrošću koju malo koja žena ima. Smirena je i lijepa, zna da se bavim shizofreničnim poslom. Jednostavno, razumije me. Story: Bojite li se starenja? Ne. Sigurno će me nešto klepnuti kad budem išao baciti smeće, pronaći će me kod kontejnera ili kao zgaženu srnu pokraj autoceste. Vrlo malo glumaca ostari u pravom smislu riječi, taj posao troši čovjeka. Story: Što vas može izbaciti iz takta? Bankovni krediti, političari, kapitalizam i takozvana demokracija. I kad ne mogu naći isti par čarapa nakon pranja. Story: Proslavili ste 45. rođendan. Što ste si poželjeli? Cijeli sam dan snimao sapunicu, a navečer sam popio piće s Filipom Šovagovićem. Potom sam otišao kući. Ne volim baš rođendanske proslave. A želja..., poželio sam mir u svijetu. Story: Jednom ste izjavili da ste minimalno sretna osoba, je li se nešto promijenilo? Buda kaže da su žudnje izvor nesreće. Otkako sam ih smanjio, manje sam nesretan, nekako sam smireniji.
Razgovarala Antonija Nazor Snimila Matea Smolčić
