Nakon dva Oscara, glumac Denzel Washington sada je dobitnik i prestižne nagrade Tony koja se dodjeljuje samo za najbolja ostvarenja njujorškog Broadwaya. Ipak, od svih nagrada uspješnom 55-godišnjem glumcu važniji su supruga Pauletta, s kojom je u braku 27 godina, i njihovo četvero djece; John David, Katia te blizanci Olivia i Malcom. Story: Uloga u drami ‘Fences’ donijela vam je nagradu Tony za najbolju mušku ulogu. Jako sam ponosan na tu nagradu jer mi je iznimna čast biti dijelom predstave. Kazalište je bila moja prva ljubav, a uvijek će ostati i najveća. Story: Ipak, proslavio vas je film. Postoji li neki projekt koji bi bio ostvarenje vaših snova? Ne. Postoje neke priče koje bih volio ispričati, a za to ima vremena. Moja su djeca moj najveći san. Story: U braku ste gotovo 30 godina, koja je vaša tajna? Uvijek radi sve što ti supruga kaže. Najbolji je odgovor: da, draga. Story: Jeste li odmah znali da je Pauletta ona prava? Ne! Upoznali smo se u restoranu jednog hotela 1977. Tek godinu poslije ponovno smo se susreli na jednoj zabavi i popričali. Nisam odmah znao da ću s njom provesti ostatak života, sve se dogodilo postupno. Ljudi koji tvrde da su odmah znali, lažu. Ljubav je maraton, a ne sprint. Story: Može li život u Hollywoodu biti problem za bračni život? Mi živimo u Los Angelesu..., ali našem je braku možda i pomoglo što sam često izbivao iz kuće Story: Doista? Da sam ja Pauletta, bilo bi mi zlo gledati me kod kuće po cijele dane. Ona savršeno vodi kućanstvo bez mene, pa se onda ja vratim s nekog snimanja i sve joj pomrsim. Uvijek postoji razdoblje kada se moramo ponovno naviknuti na suživot. Oboje smo jako tvrdoglavi pa se trebamo oko svega dogovarati. Story: Kako rješavate probleme? Samo treba imati vjere i discipline. Na odnosu treba raditi, ali vjerujem da nam u svemu pomaže Bog. Vjera mi pomaže da shvatim kako okolnosti ne diktiraju moju sreću i unutarnji mir. Story: Koliko vam je vjera važna u životu? Iznimno. Svaki dan čitam Bibliju. Bog je dio mene, pa tako i svega što radim. Mislim da sam vidio anđela kad sam bio dijete. Probudio sam se jedne noći i ugledao ga. Imao je krila i pomalo sličio mojoj sestri. Ustao sam otvoriti vrata kako bih u sobu pustio malo svjetlosti i onda je polako iščeznuo. Sve sam drugo jutro ispričao majci i ona je rekla da je to zacijelo bio moj anđeo čuvar, tako da oduvijek osjećam da netko pazi na mene. Story: Možda vam je vjera toliko važna jer vam je otac bio propovjednik? On je bio džentlmen, kršćanin posvećen Bogu i duhovan čovjek koji se nije bojao teškog rada kako bi svojoj obitelji priskrbio sve što treba. Story: Jeste li s njime provodili puno vremena? Ne. Uvijek sam bio bliži s majkom, vjerojatno kao i svi dječaci. Baš kao i ja sada, on je radio po cijele dane tako da ga i nisam previše viđao. Imao je jedan posao od 6 do 12, onda bi došao kući odmoriti se na nekoliko sati, pa bi otišao u noćnu smjenu. Mislim da je radio 18 do 20 sati svakoga dana. Story: Kakav ste vi otac? Ne znam... supruga i ja uvijek smo se trudili našoj djeci prenijeti sve ono što su nas učili naši roditelji uz vjeru, disciplinu, sportske aktivnosti i akademsku odličnost. Pauletta je napravila odličan posao. Ona je konstanta u njihovim životima i trudi se da im je djetinjstvo što normalnije. Story: Na što ste najponosniji u životu? Boga, obitelj i posao. Prije nego što sam postao otac, posao mi je bio najvažniji, ali čim sam dobio prvo dijete, sve se promijenilo. Djeca su mi život, ona su moj ponos.
Pripremila Maja Šitum Fotografije Rex; Wireimage, Getty/Guliver
