Ivan Huljić jedan je od onih mirnih i samozatajnih muškaraca koji malo toga otkrivaju o sebi i rijetko daju intervjue, no kada to učini, tada iskreno pro­govora o životu, roditeljima, ljubavi pre­ma glazbi, ali i ostalim stvarima koje ga vese­le ili rastužuju. Mladi 22-godišnji glazbenik i student splitskog Pravnog fakulteta, koji je klavir počeo svirati još kao devetogodišnjak, prije tri godine zamijenio je tatu na klavijaturama u kultnom Magazinu, a na novom albumu Doris Dragović potpisnik je većine pjesama. Story: I ove ste godine sudjelovali na Splitskom festivalu kao autor glazbe u pjesmi Petra Dragojevića. Predstavlja li vam glazba tek usputni hobi ili je to ono u čemu se uistinu vidite u budućnosti? Trenutačno sam student prava, a uz to, bavim se i glazbom koja me čini sretnim. Ipak, još uvijek ne mogu reći u čemu se vidim u budućnosti. Veselio me rad na Petrovoj pjesmi i to je ono što je važno, da je čovjek sretan... Story: U Magazinu ste zamijenili tatu na klavijaturama. Jeste li bili iznenađeni kad vam je Tonči to ponudio? Jeste li se bojali da će vas uspoređivati s njim? Često mi je to predlagao, ali sam ja tvrdoglavo odbijao sve dok me jedan dan nije doveo u situaciju da mi je bilo neugodno odbiti. Danas mi je drago. I ne, nisam se bojao da će me uspoređivati s njim, znao sam da hoće. Story: Kako se slažete s novom pjevačicom Andreom Šušnjarom? Andrei se sada sve ovo naglo događa, ali dobro će se ona snaći. Mis­lim da je tip osobe koja bi se snašla u svakoj situaciji i uistinu uopće ne sumnjam u nju. Story: Je li vam bilo teško živjeti pod teretom slave poznatih roditelja? Ne. Oni su moji roditelji bez obzira na to čime se bave, bili oni poznati ili ne­poznati. Mama je mama, a tata je tata, i uvijek će tako biti. Story: Slušate li njihove savjete? Normalno je da ću poslušati svaki savjet, ali od svakog ću uzeti onoliko koliko mi tre­ba. Nije dobro da te samo drugi vode, treba malo biti svoj. A kad je riječ o savjetima o glazbi, mislim da imam najbolje savjetnike koje bih mogao poželjeti. Story: Jesu li Tonči i Vjekoslava bili strogi prema vama u pubertetskoj dobi? Nije bilo potrebe jer sam bio, i još uvijek sam, mirna osoba. Story: Jeste li upisali pravo zbog toga što su vam i roditelji završili taj fakultet? Ne, upisao sam ga jer mi je još od djetinjstva zgrada Pravnog fakulteta u Splitu bila sinonim za fakultet i tako sam si kao mali to već zacrtao. A pogodnost studiranja u rodnom gra­du jest i to što imam dovoljno slobodnog vremena za druge stvari. Story: Kako se slažete sa sestrom Hanom? Imamo odličan odnos i što sam stariji, više uviđam važnost obitelji. Ona je moja mlađa sestra, volim je i uvijek ću prema njoj imati zaštitnički odnos. Story: Koliko imate povjerenja u ljude? Ljudima ne treba vjerovati i zato se nikad neću nametati i previše otvarati onima koje jedva poznajem. Uvijek sam više bio onaj koji promatra, jer možete puno zaključiti o osobi i pri prvom susretu. Story: Postoji li trenutačno djevojka u vašem životu? Da. Story: Kakvi ste kad ste zaljubljeni? Kreativan. Story: Jeste li ikad nekoj djevojci posvetili pjesmu? Svjesno ne, ali me neke, koje nikome nisam pokazivao, podsjete na određeni dio života. Story: Prošle su vas godine mediji doveli u vezu s pje­vačicom Jelenom Rozgom. Je li među vama bilo nešto više od prijateljstva? Što god vi radili, ljude će uvijek zani­mati ono što bi ih najmanje trebalo zani­mati. Svjestan sam da je u prirodi ovoga posla njihovo zanimanje za ono što bi trebalo biti samo vaše. Jelena je divna osoba i kad su me već povezivali s nekim, drago mi je što je to bila ona.

Razgovarao Vinko Paić Fotografije Jure Ravlić