'IMAO SAM JOŠ JEDNU OPERACIJU': Damir Kedžo za Story o optužbama, korekcijama i ljubavnom životu

Tema o kojoj ovih dana bruji cijela domaća, pa i europska glazbena scena, i na čiji se račun nižu spekulacije o plagiranju pjesme za glazbeno natjecanje Dora ona je o pjevaču Damiru Kedži i njegovoj pjesmi ‘Angels and Demons’. Javnost je stvorila sliku o tome da je talentirani pjevač iz Omišlja ukrao melodiju pjesme ‘Human’, jednog od najpoznatijih britanskih kantautora Rag’n’Bone Mana. Vode se javne ankete i prepirke te su podijeljena mišljenja na društvenim mrežama, ‘ratovi bukte’ o tome je li to plagijat ili nije. A Kedžo je sve dosad o toj temi - šutio!

Sada sam dobro. Dugo sam se borio s anksioznošću, potiskivao sam je. Stalno sam radio, a onda se dogodila pandemija koronavirusa. U takvim situacijama čovjek se suoči sa samim sobom. Počeo sam ignorirati svoje psihičko stanje, ali s vremenom sam počeo dobivati panične napadaje. Prekretnica se dogodila kada sam počeo učestalo trčati kako bih se smirio. Jedan dan sam pretrčao 23 kilometra i nisam uspio smiriti glavu i misli. Tada sam shvatio da mi je potrebna pomoć. Prethodne dvije godine bile su razdoblje u kojem sam se suočio sa sobom i shvatio koliko mi je toga u životu predstavljalo stres. Pitaju me kako uspoređujem svoje iskustvo s Dorom 2020. godine i sada. Ovaj sam put mnogo mirniji jer se više nemam potrebu dokazivati drugima. Prije sam imao potrebu dobiti potvrdu od drugih za svoj rad, čuti da vrijedim. To je vražji posao. Ako čovjek neprestano očekuje potvrde od drugih ljudi, puknut će. Kad-tad će nastati situacija kada će ti svijet reći: “Ne, hvala.” U mojem slučaju sve se to očito trebalo dogoditi pa sam sada jako dobro i sve što radim - radim iz gušta. Imao sam potrebu ovo reći zbog ljudi koji mi privatno prilaze i govore da imaju problema s anksioznošću te da nisu dobro. Svi se izvana prave da imaju super život i da je kod njih sve odlično.

Digla se velika medijska prašina oko vas i pjesme s kojom se 11. veljače 2023. natječete na Dori. Moram priznati da jako nalikuje pjesmi ‘Human’ Rag’n’Bone Mana. Je li pjesma ‘Angels and Demons’ plagijat?

Nije plagijat, a i jasno je definirano što se smatra plagijatom. Po definiciji plagijat mora imati minimalno četiri ista takta da bi se uopće razmatrao kao plagijat. Moja pjesma ima duh gospela, baš kao i pjesma ‘Human’. Nikada se ne bih doveo u situaciju da me Rag’n’Bone tuži i da imam takav problem. Razumijem da će se neki ljudi složiti s tim da je moja pjesma plagijat, ali onda nisu dobro upućeni o tome što jest, a što nije plagijat. Na kraju, za dobrim se konjem prašina diže pa neka ljudi pišu i komentiraju jer meni je to jako drago. Drago mi je što sam uspio uhvatiti taj duh pjesme ‘Human’, ali je nisam plagirao!

I dalje ne razumijem zašto je početak vaše pjesme ‘Angels and Demons’ toliko sličan pjesmi ‘Human’?

Pjesme imaju isti vibe i ritam, što je ljude podsjetilo na ‘Human’. No ako ćemo uspoređivati sa stranim izvođačima i kome najviše nalikuje ‘Angels and Demons’, izdvojio bih prije Sama Smitha i njegovu pjesmu ‘Unholy’ nego ‘Human’ Rag’n’Bone Mana. A mogli bismo poslati upit i Rag’n’Boneu pa da nam kaže svoje mišljenje?

Mogli bismo, no recite nam je li vam palo na pamet da su autori vaše pjesme bili inspirirani pjesmom ‘Human’ s obzirom na to da su oni iz inozemstva?

Autori pjesme ‘Angels and Demons’ su Kyler Niko, Victoria Jane Horn, Jamie Duffin i Stefan Celar. Jesu li bili inspirirani nekom pjesmom, trebalo bi pitati njih. Moguće je da su bili inspirirani, nisu plagirali, vjerojatno su pokupili taj ritam. Znam milijardu pjesama s takvim ritmom, a čujem i neke druge pjesme koje su jako slične nekima pa nitko o tome ne priča. Uvijek se pojavi netko tko će reći da je neka pjesma plagijat, a svi mogu uzeti odvjetnika i u roku od tri sekunde dokazati je li to istina ili nije. Nikad si ne bih dopustio da nekome platim stotine tisuća eura zato što sam ukrao pjesmu.

Natjecanje s vama očito ne može proći u miru pa se tako možemo prisjetiti i 2020. kada ste pobijedili na Dori s pjesmom ‘Divlji vjetre’, ali niste otišli na Eurosong zbog odgode uzrokovane pandemijom koronavirusa. Nakon toga, kako i svakom pobjedniku priliči, trebali ste otvoriti natjecanje na Dori 2021., ali niste bili pozvani? Nije vam se ogadilo sve to?

Razlog zašto nisam nastupio na Dori 2021. godine jest taj što smo moj tim i ja tražili da uz pjesmu ‘Divlji vjetre’, kojom sam pobijedio, izvedem i svoj tada novi singl, što je svaki pobjednik Dore dosad napravio, osim mene. Oni nisu pristali na to da izvedem svoj novi singl i to je razlog zašto se nismo uspjeli dogovoriti o nastupu. Nikada mi nije objašnjeno zašto nisam mogao izvesti svoj novi singl uz pobjedničku pjesmu ‘Divlji vjetre’.

Jeste li bili ljuti zbog toga?

Općenito se u životu ne ljutim, možda sam bio razočaran. Jer kada sanjate san i dogodi se nešto kao meni tada korona, trebate se pomiriti da se taj san ipak neće ostvariti...

Je li u vama proradio inat da svima pokažete i dokažete da je vaše mjesto na Eurosongu?

Ništa ne radim iz inata. Rekao sam i prije da ću se, kada budem osjetio da imam pravu pjesmu za Doru, vratiti. Meni je Dora više od svega jer tu sam da predstavljam svoju zemlju. Kao hrvatskom pjevaču čast bi mi bila otići na Eurosong, a to je i jedan od razloga zašto se bavim pjevanjem. Uvijek sam sanjario o tome da ću zakoračiti na taj veliki stage, takve stvari me pokreću u životu.

Što mislite, smiješi li vam se još jedna pobjeda na Dori?

S tim se stvarno nikada ne zna. Kada sam nastupio na Dori 2020., nisam imao pojma da sam među favoritima, a pobijedio sam. Nikad se ne zna kako će glasati publika i žiri. Na meni je da dam sve od sebe, da se potrudim najviše što mogu, a u usporedbi sa 2020., mislim da će ovaj nastup biti mnogo bolji i upečatljiviji. Koliko god se neki prave da im je svejedno, reći ću vam istinu - nikome nije svejedno. Volim situacije koje mi podižu adrenalin, a ovo je definitivno jedna od takvih. Razmišljam o svakom koraku i drago mi je što se toliko digla prašina zbog pjesme. Ne diraju me toliko komentari zato što znam da nije plagijat i znam zašto sam poslao baš tu pjesmu. Najvažnije mi je da je publika koja gleda Doru prepozna i uživa zajedno sa mnom u nastupu. Vjerujem ljudima s kojima surađujem i koji vide moju viziju. Igor Barberić je redatelj nastupa uz režiju HRT-a. Dugo sam razmišljao tko bi bio idealan dizajner moga kostim za nastup i sjetio se naše Matije Vuice jer strašno volim njezinu estetiku.

Hoćete li objaviti pjesmu i na hrvatskom jeziku?

Pjesma će sigurno biti objavljena i na hrvatskom, a ako odem na Eurosong, bit će snimljena i španjolska verzija. Volio bih napraviti i neki house remix na nju jer je podložna tome. Kada se pjesma prevodi izravno s hrvatskog jezika, ‘Anđeli i demoni’ mi ne zvuči dobro. Naziv će biti drukčiji kada je budemo prevodili, ali imat će isti štih.

Priželjkujete li inozemnu karijeru?

Imam afinitete apsolutno za sve, ali nemam tu ‘sklopku’ u glavi da mi je jedini cilj stvoriti inozemnu karijeru. Kako čovjek korača svojim putem, otvaraju mu se i neka druga vrata za koja nije znao ni da postoje, a mislim da dobro pjevam na engleskom pa bi mi bilo drago da se jednog dana moja karijera proširi i razvije. Oduvijek mi je san bio da pjevam u što više zemalja pa bi mi to bilo iznimno drago.

Karijeru ste započeli prije gotovo 20 godina, točnije 2003. godine u reality showu ‘Story Supernova Music Talents’ u kratkotrajnom boy bendu Saša, Tin i Kedžo. Kakva su vam sjećanja na vaš početak?

Tada sam bio dijete. Kada danas gledam djecu sa 16 godina, imam odmak i tek sada shvaćam koliko sam zapravo dijete bio. Nisam znao ništa, osim da želim pjevati i ići naprijed. Sada imam konce u svojim rukama i znam što želim te sam svjesniji svega oko sebe. Puno je jednostavnije danas jer sam formirana ličnost. U tim godinama želio sam biti dio ekipe, dokazivati se, svidjeti se ljudima, a kada dođeš u medije i na televiziju, mišljenja budu podijeljena. Neki te vole, a neki ne i to je u redu. Jedan od savjeta koji sam dobio jest da sve ono što ljudi pričaju o tebi - i dobro i loše - nema veze s tobom jer te zapravo ne poznaju.

Zašto se boy bend Saša, Tin i Kedžo raspao?

Sva trojica smo jake individue i sva trojica smo raspad vidjeli kao poslovnu priliku, što smo mi zaista htjeli. S vremenom se vidjelo da svatko vuče na svoju stranu i koliko god smo privatno bili dobri, shvatili smo da je u redu da svatko pronađe sebe i krene svojim putem.

U kakvom ste odnosu ostali sa Sašom Lozarom i Tinom Samardžićem?

Ostali smo u zaista lijepom i korektnom odnosu. Nismo najbolji prijatelji jer je svatko na svojoj strani, Tin je u Americi, Saša u Zagrebu, a ja na Krku. Imam svoje društvo dugi niz godina, još otkad sam bio dijete. Nije da nisam sklon stvaranju novih prijateljstava, jesam, ali nekako više volim miran život na Krku i u Rijeci. Blizak sam s njima na društvenim mrežama, komentiramo zajednički sadržaj i tu smo jedan za drugoga, ali nismo obiteljski prijatelji.

Kako vaša obitelj i bližnji gledaju na vašu karijeru i uspjeh koji postižete?

Mama, tata i mlađa sestra su mi zaista velika podrška. Kada sam tek počeo pjevati, roditelji su imali silnu potrebu zaštititi me, shvatili su da je sve to super, ali da velika pozornost može postati trauma. Sestra je 12 godina mlađa od mene, ali ima taj zaštitnički nagon kad je o meni riječ, što mi je smiješno, ali lijepo je vidjeti da su moji bližnji ponosni i drže do mene. Ne daju mi da poletim.

Puno ste se promijenili od početka karijere, a privukli ste veliku pažnju i operacijom čeljusti. Kakve vam je zdravstvene probleme stvaralo to što ste imali nepravilan zagriz?

Godine 2015. odlučio sam se za operaciju čeljusti. Tada sam imao 27 godina i bilo je kasno za ispravljanje zagriza drugim metodama. Moja se mama silno bojala te operacije i bila je protiv toga. Odlučio sam se na operaciju zato što su počeli nastajati problemi. Ispao mi je jedan zub i onda mi je liječnik rekao da će se to ponoviti jer se to ljudima s takvom čeljusti često događa. Operacija je bila rizična kao i svaka, a na operacijskom stolu bio sam pet sati. Poslije su mi rekli da je malo nedostajalo da dobijem transfuziju krvi. Sve je to bilo dosta rizično, ali meni se otad život promijenio za 180 stupnjeva. Počeo sam pravilnije govoriti, procvao sam, a to mi je olakšalo i pjevanje. Najveći mi je gušt bio kada sam prvi put nakon operacije zagrizao pizzu i imao normalan zagriz na njoj. Nikad to prije nisam mogao, čudno sam žvakao i užasno sam se sramio zbog toga. Drago mi je što sam to napravio i javno progovorio o tome jer nakon toga se dogodio pravi boom takvih operacija. Ljudi se inače srame i misle da je to isključivo estetska operacija. To je zdravstveni zahvat koji pokriva HZZO. Nakon što sam s time izašao u javnost, vjerujem da je to barem malo manje tabu tema i da su se ljudi poistovjetili sa mnom. Većini pacijenata koji imaju isti problem kao što sam ga imao ja, ako ga nisu riješili kao djeca ili ga ne riješe, do 50. godine ispast će im svi zubi. To je najčešći slučaj, a ja svoje zube jako volim.

Mislite li da je izgled važan i presudan estradnim osobama?

Mislim da izgled nije važan ni presudan za uspjeh. Mislim da je važno kako se osoba osjeća iznutra. Ako će neka osoba nešto korigirati na sebi i zbog toga se osjećati puno bolje nego prije, onda je to potvrda da treba napraviti promjenu na sebi. U tome nema ništa loše. Postoje i ljudi koji imaju iskrivljenu sliku o sebi pa se neprestano operiraju i od sebe naprave rugobu. Nisam za takve ekstreme.

Jeste li imali još neku estetsku operaciju?

Jesam, operirao sam nos. Tijekom operacije čeljusti slučajno su mi slomili nos. Godinu dana imao sam boksački nos i onda sam to išao riješiti da se vrati na staro. Brinem se o svom izgledu, imam 35 godina i kada vidim da ljudi u 21. stoljeću ne koriste hidratantnu kremu, čudno mi je to. Imam prijateljice koje mi kažu da im muževi i dečki kradu kreme. To znači da ipak postoji neka svijest o izgledu, ali muškarci o tome ne govore i sram ih je izići iz kalupa.

Mediji su pisali i o vašoj borbi s kilogramima te uspješnom mršavljenju. Koliko ste se dugo mučili s viškom kilograma i koje je razdoblje bilo najgore za vas?

Nisam imao velike probleme s težinom, samo sam imao neke ljenije životne faze. Volim ići u teretanu i trenirati cross fit. Obožavam tako izbaciti svu nakupljenu energiju, a prošle sam se godine malo ulijenio. Volim uživati u hrani, ne volim jesti kuhanu brokulu i kuhanu piletinu. Volim finu hranu, a u teretanu idem kako bih to sve balansirao. Znam brzo dobiti pet ili šest kilograma, ali nikada ne pretjeram toliko da bi se reklo da sam se zapustio. Primijetio sam da dobijem puno više komplimenata u fazama kada sam opušten nego kada smršavim.

Mnogi vas smatraju normalnim tipom koji zna lijepo pjevati, ima super pjesme i zavidnu karijeru. Već toliko dugo trajete bez ijednog skandala. Mislite li da javnost ponekad priželjkuje neki vaš estradni skandal?

Cijeli život i karijeru baziram na svom glasu. Dovoljno mi je kada me ljudi čuju uživo da ih moj glas pokrene i da polude za tim. Ako će se dogoditi neki skandal kao što je ovo oko pjesme i plagiranja, premda to ne smatram skandalom, onda u redu. Kada čovjek zna da nešto nije istina, može se samo nasmijati na to i nastaviti dalje. Ljudi koji su s predumišljajem stvarali skandale brzo su nestali sa scene. Vjerujem da postoje osobe koje žive skandaloznim životom i onda su u novinama zbog toga, ali to je super jer im vjerujem. No jednostavno nije dio moga karaktera da namjerno pravim skandale. Mislim da bi to bilo lažno i ljudi to prokuže.

Jesu li vam se javljali neki kolege da vam pruže potporu za Doru i vašu pjesmu?

Evo, prije koji dan javila mi se Lu Jakelić koja mi je pružila podršku i malo se sa mnom nasmijala u vezi sa spekulacijama o plagijatu. Ljudi koji se bave glazbom i imaju utakmica u nogama razumiju sve.

Jeste li sretni na ljubavnom planu?

Mislim da je za mene dobro da neko vrijeme budem sam i da učim biti sretan. Prije sam znao upasti u zamku očekivanja da će te druga osoba ‘spasiti’, ali dok nisi kompletan sam sa sobom, jednostavno to ne možeš. Trenutačno zaista uživam u samačkom životu i slažem kockice samog sebe. Netko takvu životnu fazu proživi sa 20 godina, a netko u mojim godinama. Moj je problem bio što sam već u dvadesetima mislio da moram biti posložen. Da mi je barem netko rekao da ne trebam, da griješim i da je dobro biti u banani. Dvadesete godine su stvorene za to, u tridesetima se gradiš, a u četrdesetima počinješ živjeti.

Mislite li da je pametnije ljubavni život skrivati kada ste javna osoba ili je bolje dati ‘komad kolača’ javnosti koja očito misli da joj to pripada?

Jako je teško jer javne osobe, poput mene, ne traže osobe koje se bave javnim poslom da budu s njima u ljubavnom odnosu. Općenito tražiš osobu koja je anonimna i na kraju krajeva trudiš se živjeti anoniman život. Shvatio sam da kada se ta druga osoba s kojom ste u vezi razvlači po medijima, to često bude kratkog vijeka. Nisam osoba od puno veza, no kada se predam, predam se u potpunosti. Ako sam javna osoba, ne trebam voditi potpuno javan život. Na javan život gledam kao na arenu u koju svatko ulazi s nečim. Odlučio sam ući s pjevanjem, talentom i svime onime što imam pokazati, a ne sa svojim privatnim životom. Nemam ništa protiv onih koji uđu sa svojim privatnim životom, ali onda neka se ne čude kada ih mediji počnu razvlačiti po vijestima.

Imate puno obožavatelja, a prošle ste godine objavili da ste imali ‘ludu’ obožavateljicu koja je tri dana kampirala ispred vašeg stana i nije vam dala mira. Dobila je i zabranu prilaska… Što vam je ta gospođa radila da ste dobili odobrenje o zabrani prilaska?

Imao sam dvije takve obožavateljice. S jednom sam se uspio dogovoriti da više to ne radi, a ova druga je počela zlostavljati sve ljude koje znam. Na kraju se ispostavilo da gospođa ima shizofreniju te je umislila da je prati UDBA i da usput mene treba spasiti. Riječ je o psihički bolesnoj osobi koja je pritom odlučila ne uzimati terapiju kako bi joj bilo bolje. Trebao sam to sve prijaviti kako ona sebi nešto ne bi napravila pa da ne ispadne da sam ja kriv ili da nekog nosim na duši. Na kraju su mi njezina majka i brat rekli da odbija uzimati terapiju, ali zbog toga sudskog postupka prisilno su je odveli na liječenje. Mene policija još zove jednom mjesečno da provjeri je li sve u redu, a to je tako po zakonu. Ne uhodi me više. Imao sam još nekoliko sličnih iskustava s drugim obožavateljicama, ali to sam uspio iskomunicirati. Jasno mi je da neki ljudi žele biti u mom životu, ali očito je da neki prijeđu granicu. U životu treba jasno postavljati granice kako bi ljudima bilo jasno gdje im je mjesto. Nisam se bojao te gospođe, ali počela mi je pisati takve poruke da sam počeo osjećati kako bi si ona mogla nešto loše napraviti.

Kada šećete ulicom, primjećujete li znatiželjne poglede i odgovara li vam to?

Više ne primjećujem nikakve poglede jer sam od svoje 16. godine ‘dresiran’ te sam naučio gledati ravno i ne obraćam pažnju na neke stvari. Često mi se dogodi da odem s prijateljima na piće i naravno da mi oni kažu kako svi gledaju prema nama. Možda je dobro što sam se rano počeo baviti ovim poslom jer da sam u to ušao kasnije, sve bi mi to vjerojatno još bilo čudno.

Za kraj našeg razgovora recite nam kako vam je bilo na snimanju i poziranju u stilu Harryja Stylesa gdje ste nam pokazali svoje dvije strane, onu dobru i zločestu, baš poput naziva pjesme kojom ćete nas možda predstavljati na ovogodišnjem Eurosongu.

Volim takve stvari. Prije bi mi možda bilo malo neugodno, ali nakon showa ‘Tvoje lice zvuči poznato’ gdje odradiš svakakve transformacije, sve maske padaju. Većinu takvih stvari vjerojatno nikada ne bih kupio u trgovini zato što privatno nosim udobnu odjeću poput trenirki. Editorijal koji smo snimili omogućio mi je da upoznam i neke druge strane sebe i mogu reći da sam uživao. Hvala puno za lijepe želje, iz vaših usta u Božje uši!